Kemal Huseinović, generalni direktor Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), čije imenovanje već četiri godine nije potvrđeno u Savjetu ministara BiH, predsjedavaće ove godine u ime BiH Evropskim audio-vizuelnim opservatorijem, institucijom Savjeta Evrope sa sjedištem u Strazburu.
Saopšteno je ovo juče iz RAK-a uz niz objašnjenja kolika je važnost ove evropske institucije čiji je osnovni cilj transparentnost u audio-vizuelnoj industriji. Ovakvo saopštenje koje je javnosti BiH upućeno iz RAK-a u najmanju ruku je neukusno, ali je vjerovatno postiglo svoj cilj da određenoj grupi ljudi uputi otvorenu provokaciju. Transparentnost ili otvorenost, koju pominju u svom saopštenju, nema nikakve veze sa RAK-om, institucijom koja pod krinkom nezavisnosti ima mogućnost da ne obavlja posao kako joj zakon nalaže, nego po slobodnoj volji direktora i nekoliko ljudi oko njega.
Javnost od RAK-a očekuje transparentnost, ali to se dešava samo kada je u interesu ove institucije, jer ni oni koji ulože prigovor RAK-u zbog spornih sadržaja iznesenih u elektronskim medijima ne dobiju informaciju da je slučaj riješen. Upravo to se dešavalo da podnosilac prigovora iz medija sazna za odluku RAK-a o kaznama RTV stanice na čiji program se žalio. Iz RAK-a su, naravno, objasnili da je to sve u skladu sa njihovim pravilima, a objašnjenja za javnost graniče sa onim iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u kojima se odluke unaprijed ne najavljuju i ne komentarišu.
To da RAK nešto uradi bez prigovora, po službenoj dužnosti, čista je utopija, ali su zato eksperti za tumačenje raznih pravilnika, tačaka i stavova dok sa malih ekrana traje rat uživo. Da RAK pomalo radi svoj posao, Dnevnik Federalne televizije (FTV) emitovao bi se poslije ponoći ili sa oznakom roditeljska pažnja, a možda bi mogao ostati u istom terminu uz napomenu da je zabranjen za Srbe i ostale neistomišljenike svoje uređivačke politike kojima još nisu ogadili tu teško uništivu etničku grupu. Jasno je da RAK nije kriv što na ovoj televiziji rade i sve više prostora imaju osobe koje nemaju veze sa novinarskom profesijom osim što im dobro dođe kao štit u političkim obračunima, ali dozvolu su od RAK-a javni emiteri dobili pod određenim uslovima. Računajući na to da, i pored neuporedivo manjih ovlaštenja, Savjet za štampu BiH radi svoj posao mnogo bolje od RAK-a, nemoguće je bez posljedica objasniti javnosti kakva su profesionalna dostignuća Sinana Šarića, autora posljednje emisije ''60 minuta specijal'', ili Vlade Marića, urednika Dnevnika 3, koji se skoro dvije minute u eteru grohotom smijao čitajući vijest o hapšenju u Banjaluci. Ovim bi, uostalom, trebalo da se bavi uređivački kolegijum ili Programsko vijeće RTV FBiH, ako postoji. Nadležnost RAK-a nije neprofesionalnost kadra javnih emitera, ali jeste njihova regulacija i poštivanje pravila koji proističu iz zakona i dozvola koje su dobili.
Da RAK pomalo radi svoj posao, Dnevnik FTV-a emitovao bi se poslije ponoći ili sa oznakom roditeljska pažnja, a u istom terminu može ostati uz napomenu da je zabranjen za Srbe i ostale neistomišljenike kojima još nisu ogadili tu teško uništivu etničku grupu
U RAK-u se zakoni i pravila koje moraju da sprovode selektivno primjenjuju, od toga da nisu raščistili ni poslove koji su trebalo da budu završeni prije pet-šest godina, a to je da provjere i oduzmu dozvole javnim RTV stanicama u kantonima i opštinama koje nisu promijenile vlasništvo, a bile su u rukama političkih partija, poput RTV Travnik. Kantonalne televizije su javne TV stanice koje imaju više od 50 odsto iz budžeta kantona i opština, a odgovornost im nije ni blizu takva kakva je u privatnim, komercijalnim televizijama. Dok ove televizije plaćaju sve i svašta, bore se sa kablovskim operaterima u BiH i susjedstvu, neke male televizije crpe budžetska sredstva i služe političkim interesima lokalnih moćnika. RAK ćuti jer niko im nije uložio prigovor, a i kad se to desi, opravdaće se novim pravilom o javnim RTV stanicama s kojim su počeli ovu godinu. U međuvremenu se ugasilo na desetine javnih RTV stanica, odnijevši tako u nepovrat silni novac iz budžeta sa nižih nivoa vlasti, ali i frekvencija koje su godinama uzludno zauzimale da bi emitovale stranački program.
Na kraju, godinama je otvoreno pitanje rukovodstva RAK-a - generalnog direktora i Savjeta RAK-a, čiji su mandati istekli prije tri-četiri godine. Savjet ministara BiH jedan je od najvećih krivaca što se nikad nije riješilo pitanje potvrde imenovanja direktora jer su četiri godine čekali politički dogovor ne preduzimajući nikakve mjere. Taj dogovor nedavno je postignut, a ko će ga ispuniti, nemaju pojma šest lidera koji su se složili tek da će na čelu RAK-a biti Srbin, a najvjerovatnije će ga predložiti SDS. Oni kao da ne znaju da se prije toga mora riješiti ili potvrda imenovanja ili smjena Huseinovića, a tu se već nazire sudski postupak jer se zakon može tumačiti i ovako i onako. Novog direktora treba da imenuje novi Savjet RAK-a, a parlament nije nikada imenovao članove ovog tijela. Dok se to ne desi, pojedini poslanici će pričati kako je RAK odmetnuta institucija, a direktor te institucije će u Savjetu Evrope predstavljati državu koja mu nikada nije dala legitimitet, osim što mu je obezbijedila odlična primanja i nevjerovatnu moć.