Pored mnogobrojnih naših problema treba li da se brinemo oko razrješenja kosovskog pitanja? Naravno da su Srbi u našoj državi, a posebno u Republici Srpskoj, izuzetno zainteresovani da Kosovo ostane u sastavu Srbije, jer im to nalaže nacionalna pripadnost, a tako su i educirani, za razliku od nekih krugova u Beogradu koji su odavno prežalili Kosovo. No nije u pitanju šta narod misli i očekuje, odavno se kod nas narod pita samo na izborima, nego kakav će stav zauzeti državna vlast?
A ta državna vlast teško se izbori za ikakav zajednički stav, jer i u samim ministarstvima prisutna je surevnjivost između pripadnika različitih stranaka i nacija. Pa i u Ministarstvu inostranih poslova BiH, koje bi trebalo da promišlja oko kosovske drame, zamjenica ministra Ana Trišić-Babić i ministar Sven Alkalaj javno se časte neprikladnim riječima. A Predsjedništvo države, koje je najodgovornije za vođenje inostrane politike, sasvim sigurno neće imati zajednički stav. Haris Silajdžić odavno je rekao da neće ići u Beograd ukoliko ga oni ne poljube u ruku, metaforično kazano, pa je jasno da će on biti da se Srbijanci što više kazne, da im se oduzme Kosovo. Nebojša Radmanović, ne samo radi paralelnih odnosa RS sa Srbijom, naravno da će zastupati mišljenje da je samostalnost Kosova nonsens u međunarodnim odnosima.
Do sada se niko nije u ime državnih organa javno izjašnjavao o pitanju Kosova, što je najbolja solucija, jer bilo šta da se kaže izazvaće reakciju `druge` strane. Ali, ako se od nekoliko varijanti rješenja kosovske krize izabere od strane Kontakt grupe ona koja će dozvoliti da se Kosovo proglasi nezavisnim, a pojedine će države prema svom nahođenju priznavati tu nezavisnost, a ne da to UN proglase, šta će u tom slučaju učiniti naša najviša državna vlast? Samo će im to biti još jedan kamen smutnje.
Složenost kosovskog pitanja je evidentna. Skupština Srbije donijela je novu, ne znam koju po redu rezoluciju o Kosovu, u kojoj se decidno kaže da je Kosovo sastavni dio državne teritorije Srbije. Otcjepljenje Kosova bio bi nonsens u evropskim međudržavnim odnosima, koji bi povukao bujicu drugih separatističkih ostvarenja. Neka o tom problemu razmišljaju Amerika, Rusija i Evropska zajednica; međutim kako će se u našim državnim organima zauzeti principijelan stav oko separatizma kao takvog?
Ono što srbijanski državnici neće da kažu, a ne vjerujem da su zaboravili, da je Kosovo za Srbiju konačno izgubio Slobodan Milošević svojom politikom i svojom akcijom 1998. godine. Takođe, se u Srbiji ne razgovara o tome zašto ih je NATO bombardovao 1999. godine, a znaju se predstavljati kao žrtve, što je takođe tačno. I kada je Milošević svojom vojskom načinio egzodus Albanaca s Kosova, to je bilo oslobađanje države Srbije, a kada su se Albanci vratili godinu poslije na svoja ognjišta posredstvom zapadnih sila, to je bila tragedija srpskog naroda. Antagonizam između Prištine i Beograda dugo traje, a čini se da je samo Tito umio da balansira tu netrpeljivost.
Kako bi Kosovo u potpunosti pripalo državi Srbiji, što je nerealno i neostvarljivo, za stanovnike Srbije bilo bi neprihvatljivo. Jer bi tada, po demokratskim načelima potpredsjednik Srbije i potpredsjednik vlade bio Albanac, a takođe bi nekoliko ministara bilo Albanci. U svim državnim institucijama određen procenat zaposlenih bio bi s Kosova. Ta varijanta koliko je nemoguća, toliko je i apsurdna, pošto znamo kakav je vladajući antagonizam između Srba i Albanaca.
Zašto se mi opterećujemo problemom Kosova? Zato što se ta kriza događa u susjedstvu, a i stoga što bi trebalo da imamo što bolje međukomšijske odnose i sa Srbijom i sa Kosovarima. Kada bismo mogli, najbolje bi bilo da o tome i ne razmišljamo, dosta nam je naših kriza i naših protivrječnosti. Kada svi jednoga dana u dalekoj budućnosti budemo u sastavu Evropske unije, ovi problemi bi trebalo da izblijede. A do tada neka Kontakt grupa razbija glavu, zbog toga i primaju dobru platu.
Čini mi se da su u ovom slučaju naši Bošnjaci više naklonjeni Kosovarima, a zaboravljaju da su Bošnjaci na Kosovu stanovnici drugog reda. Eto još jednog apsurda. Kada RS ima specijalne odnose sa Srbijom, zašto takve iste odnose ne bi moglo imati Kosovo, koje je još uvijek u sastavu Srbije, sa državom Albanijom? Pitanja ima koliko ti srcu drago, a odgovori se jedva razaznaju.