Prilikom formiranja nove hrvatske vlade, diskretno se manifestirao problem koji, kako to obično biva, ispuzne ispod tepiha i ugnijezdi se na nekom blogu ili veb-sajtu, kao informacija neprovjerene i neprovjeriva, bez posebne težine dok je ne počnu umnožavati po sistemu copy-paste i objavljivati na portalima, pa kao "izvor" upotrebe zatim u novinama, da bi ih na koncu citirala televizija...
Nitko nema živaca i vremena da se zafrkava sa internetskim stranicama na kojim se kolekcioniraju bizarne dezinformacije - likove koje to publiciraju ne možeš naloviti ni uz pomoć policije, a ne isplati se da ih tužiš, jer obično nemaju ni cvonjka, ali njihov progon izazove aferu u kojoj ispadne da vlast i establišment provode surovu represiju nad nekim aktivistima "civilnog društva" i sličnim pticama, koje lete ispod radarskog horizonta prilikom normalnih žurnalističkih operacija...
Tako je i napad na Antu Kotromanovića, umirovljenog generala, ratnog zapovjednika 141. brigade, jedine domobranske frontovske postrojbe a-formacije i potom 4. profesionalne (gardijske) brigade Hrvatske vojske uslijedio preko Domagoja Margetića, krajnje mutnog lika koji je držao veb-sajt Ne-cenzurirano.com a sad, očito, preuzeo i jedan ranije ugledni, ali sad propali portal, SEE.biz, koji je cvao dok su ga financirali neki fondovi međunarodne zajednice. Kako Hrvatska više ne spada u grupu zemalja uznemirenog Balkana gdje bi trebalo preventivno djelovati medijskim angažmanom različitih zaklada u kojima se pere lova, SEE.biz je izgubio smisao, a onda i potporu, pa ga je preuzeo taj Margetić, za kojega nitko ne zna odakle crpi novac. Po onome što objavljuje, moglo bi biti - od svakoga ili od bilo koga... Tužio ga je Haški sud zbog otkrivanja identiteta svjedoka, a redovno izlaze stvari u kojima prepoznaješ prepucavanje bivših i sadašnjih namještenika obavještajnih agencija. Ima tu pokadšto i dobrog štofa, ali i krajnje bizarnih informacija za koje bi svaki normalni novinar dobio sto godina zatvora. Jedna od najfantastičnijih je priča o tome kako je "dr Franjo Gregurić posredovao u nuklearnom švercu između Sirije i Sjeverne Koreje". Dr Franjo Gregorić sudjelovao je u svakojakim poslovnim pothvatima, ali je malo vjerojatno da je švercao uran s Bliskog na Daleki istok ili obrnuto. Ukratko, Margetić je čovjek bez žurnalističkog kredibiliteta i Hrvatsko novinarsko društvo, odnosno njegovo Vijeće za tisak trebali bi se ograditi od takvih istupa na Mreži, gdje ljudi iznose nepotkrijepljene informacije, što se zatim šire u etablirane medije. Sve potpisane klevete na Internetu trebalo bi pak procesuirati kao i one u novinama, ali u građanskom, a ne u krivičnom postupku, znači sa odštetnim zahtjevima, ne za fiktivnu "duševnu bol", nego zbog rušenja poslovnog ili profesionalnog ugleda. Takvo neodgovorno lupetanje najveću štetu donosi medijskim profesionlcima pošto publika stječe dojam kako "novinari" mogu "u novinama" koješta objavljivati, budući da najčešće ne kopča kako novinari nisu svi koji iskre u elektromagnetnom spektru, niti novine svaka nebula u hypertextu.
Na Margetićevu sajtu pojavila se vijest da je Ante Kotromanović bio umiješan u neke ratne zločine u Bosni, gdje je jedinica pod njegovim zapovjedništvom zaista djelovala u završnim operacijama "Oluje". Kao izvor navodi se Janko Velimirović, član tima Vlade RS što istražuje te zločine, ali se ne citiraju njegove riječi, nego insinuira kako postoje indicije koje bi hrvatskog zapovjednika mogle dovesti s tim u vezu. Ukratko, čisto napuhivanje - oni koji poznaju Antu, znaju da je čist kao suza. Pošao je u rat kao mladić bez ikakve vojne spreme, probijao se liderstvom i istakao kao oficir bez ekscesa, hrabar i darovit za preživljavanje u borbi - nije on bio jedan od onih legionarskih pijandura i kriminalaca, "pasa rata", nego sinjski srednjoškolac, kojega je vihor odnio s kućnog praga... Poslije rata, u Sinju su ga postavili za alkarskog vojvodu, pa je izazvao skandal jer je u svom govoru napao tadašnju Račanovu vladu zbog "zanemarivanja zasluga branitelja i vrijednosti Domovinskog rata". Nije mu dugo trebalo da shvati kako je izmanipuliran od klerikalne i desničarske kabale u rodnom gradu, iz kojega je potom otišao na studij te odabrao novi životni put koji ga je doveo do toga da se digne protiv ultradesničarskih zavjerenika iz sinjskog Viteškog društva, protiv HDZ-a i hadezeovske korupcije pa učlani u - Socijaldemokratsku stranku Hrvatske. Sam Ivica Račan postavio ga je uoči izbora 2007. za kandidata u njegovoj domaćoj 9. izbornoj jedinici, pa je ušao u Sabor i postao jedan od bližih suradnika Zorana Milanovića, koji se rodio u Zagrebu, ali je također porijeklom iz Sinja.
Kad je Milanović počeo slagati svoju vladu, Kotromanovića su svi vidjeli kao logičnog kandidata za ministra branitelja. U kampanji, zalagao se za objavljivanje Registra branitelja, iz kojega će postati vidljivo tko se od pola milijuna tih strašnih ratnika ubacio na spisak preko veze i bez veze, čemu se HDZ silovito protivio, svjestan da se njihova klijentelistička izborna baza dobrim dijelom sastoji od tih lažnjaka, koji vuku razne benefite iz budžeta. No, za to imenovanje sam je Kotromanović vidio problem - a to su razni njegovi ratni drugovi, koji se možda nisu držali tako časno kao on, nego su implicirani u razne afere, pa bi kao ministar s njima dolazio u konflikt koji bi se pretvorio u osobne sukobe. Fred Matić koji braniteljski "resor" drži kao savjetnik u Kabinetu predsjednika Josipovića, bit će možda pogodniji - on je "vukovarac" bez puno sentimenta za okaljane heroje. Na kraju je tako i riješeno pa je Kotromanović izabran za ministra obrane. Prvo je to trebao postati Mirando Mrsić, ugledni zagrebački klinički liječnik, koji je završio u Ministartsvu socijalne skrbi, gdje je zapravo trebao doći Silvano Hrelja, koalicijski penzionerski lider, samo što se tome ne da zafrkavati s teškim nevoljama svoje baze - on se sudbine hrvatskog umirovljenika, strašnije od smrti, uspio spasiti lijepom saborskom plaćicom, pa ne želi da mu ostali svakodnevno sjede na grbači i kukaju. Uostalom, Mrsić je mnogo poduzetniji, i to je sigurno bolje rješenje...
Nema nikakve sumnje u Kotromanovićeva junaštva i poštenja, no istodobno, veliko je pitanje je li on najprikladniji čovjek za restrukturiranja sektora obrane. U vojsci, doduše, važnu ulogu igra pješaštvo, pošto je na njemu teret mirovnih misija, ali to je relativno mala skupina - po NATO-formaciji treba dvije tisuće ljudi u dvije brigade (jedna za mogući angžman u regiji, a druga za prekomorske misije). Sad je na platnom spisku sveukupno 19.000 ljudi, pretežno neupotrebljivih za ove i druge složene zadatke. Samo u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru angažirano ih je oko dvije tisuće, dok je, za usporedbu, njemačka Grupa armija E, koja je držala cijeli Balkan - i to u ratu! - imala manje od tisuću... Potrebno je provesti razvojačenje neperspektivnog sastava i dekomisoniranje nepotrebnih sustava i naoružanja (stvar stručno zahtjevna, kako se pokazalo prilikom nedavne eksplozije u vojnom skladištu kod Knina). Hoće li Kotromanović moći provesti tu zadaću? Kao vojnik koji je navikao da ostvari cilj bez obzira na određene ljudske žrtve, moći će. No, u vojsci je istodobno potrebno sačuvati kritične, nenadoknadive sposobnosti u oblasti zrakoplovstva, te elektronskog osmatranja i izviđanja radi očuvanja kapaciteta za sutrašnje uključenje u više sfere obrambenih integracija. U ovom mandatu bit će također potrebno dekomisionirati postojeću flotu i uspostaviti Obalnu stražu, gdje je najbitnija objedinjavanje vojnih i civilnih, vatrogasnih i policijskih sustava veza (na Jadranu Hrvatska ih sad ima četiri, pa je to jedan od bitnih uzroka strašne nesreće vatrogasaca na Kornatima). Mora se uspostaviti operativna suradnja s međunarodnim agencijama i stranim policijama u suzbijanju proliferacije terora, ljudi i droge, što je glavna misija na moru. Presudno je stoga da ministar performira u kompleksnim natovskim i europskim administrativnim strukturama, te u Bruxellesu i Monsu gdje će dva puta godišnje morati predstavljati resor u NATO-u.
Ukratko, liječnik sa iskustvom iz velike zdravstvene organizacije i stručne simpozijske komunikacije na međunarodnim skupovima, usto po profesionalnom usmjerenju lišen beligerentnog balkanskog mačizma, činio bi se kao idealan izbor za ovaj resor. No, Ante Kotromanović do sad je pokazao kako može nadmašiti sva očekivanja, jer se zna izdići iznad ograničenja koje bi mu čovjek bio sklon pripisati. A to što je pošten, čestit, silno agilan i u komunikaciji neobično mekan i beskonfliktan (čista suprotnost svom premijeru) sigurno mu neće škoditi u ministarskoj vrsti nove vlade gdje je puno ljudi iznimnih osobnih dosega i visokih kvalifikacija, od kojih je možda najveća ta da do sada nisu pokazali nikakvu sklonost stvaranju koruptivnih klijentelističkih odnosa.