Obavještajnosigurnosna agencija (OSA) BiH u posljednjih 18 mjeseci "rada" potrošila je gotovo 50 miliona KM. U tih godinu i pol niti jedna sigurnosna agencija nije dobila niti jedan valjan obavještajni podatak koji bi im pomogao u otkrivanju nosilaca organiziranog kriminala, potencijalnih terorista ili optuženih ratnih zločinaca.
Šta je državna obavještajna agencija radila u proteklih 18 mjeseci - znaju samo članovi Vijeća ministara i parlamenta BiH. Javnost je ostajala uskraćena za bilo kakve informacije o radu obavještajne službe, koja niti u jednom svom segmentu ne podsjeća na modernu obavještajnu agenciju, već mnogo više liči na staljinističke tajne policije. Sjetimo se samo njihova zahtjeva za dobijanjem policijskih ovlasti.
Za 50 miliona KM obavještajci su nas zabavljali svojim promašajima za koje niko nije odgovarao. Eksplozivnom napravom je razoren mezar Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva RBiH i osnivača SDA. Izetbegović je sahranjen na mezarju `Kovači`, u samom centru Sarajeva. Obavještajci su, dakle, spavali dok je još nepoznati počinilac kupovao eksploziv, organizirao njegovo postavljanje i na kraju ga aktivirao na Izetbegovićevu grobu. Nekoliko mjeseci poslije istraga u ovom slučaju tapka u mjestu jer jednostavno nema nužnih obavještajnih podataka o mogućim počiniocima.
Javnost je nedavno uzburkala policijska informacija o planiranom atentatu na Milorada Dodika, premijera RS. Informacije koje su prikupili sarajevski policajci govore o veoma širokom krugu kriminalaca koji su planirali likvidirati entitetskog premijera. Sarajevska policija odmah je o planiranom atentatu obavijestila entitetske policije i SIPA, te svoja saznanja podijelila s kolegama. Ovo je primjer na koji bi način trebalo da rade sve obavještajno-sigurnosne agencije u BiH. Ovo je i primjer koji bi trebalo da bude vodič za rad obavještajne službe jer OSA nije imala pojma o pripremanom atentatu na visokorangiranog državnog dužnosnika. Ali, postoji ogromna razlika između sarajevske policije i OSA. Sarajevski policijski komesar je policajac s višegodišnjim stažom u policijskim strukturama. Čovjek zna svoj posao. Njegova sušta suprotnost je direktor OSA Almir Džuvo, koji najblaže rečeno nema pojma o svom poslu. Njegovim imenovanjem na čelo obavještajne službe predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić prekršio je Zakon o OSA (jer Džuvo nije imao obavještajno iskustvo, a po zakonu ga je morao imati uoči imenovanja).
Ali, vratimo se na (ne)rad OSA. Nemoguće je očekivati da profesionalnu obavještajnu službu ustroji čovjek koji nema niti sekunde obavještajnog iskustva. Sud BiH posljednjih mjeseci donosi presude kojim otpuštene obavještajce vraća na posao, što je još jedna potvrda pogubnih poteza Almira Džuve i njegovog zamjenika Riste Zarića.
Na kraju, kao ilustraciju ponašanja direktora OSA valja podsjetiti na priču o automobilu kojim se koristi Džuvo. Direktorov BMW košta oko 100.000 KM, a navodno ga je dobio kao donaciju. Ili poklon. U svim normalnim zemljama doniranje skupocjenog automobila direktoru obavještajne službe izazvalo bi lančanu reakciju državnih institucija. U BiH to je normalno.