Otkako sam preuzeo dužnost visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU nastojao sam izvršiti prenos odgovornosti na domaće organe u Bosni i Hercegovini i, iznad svega, domaćim institucijama i političarima uliti osjećaj odgovornosti za donošenje odluka. Iako su pomaci ponekad bili spori i frustrirajući, ja i dalje vjerujem da je ovo jedini put koji vodi ka evropskoj budućnosti kojoj teži ogromna većina građana ove zemlje i za koju moramo načiniti odlučne korake u toku 2007. godine.
Međutim, ja nisam spreman da se kockam sa budućnošću ove zemlje ili da rizikujem ono što je međunarodna zajednica uložila u njenu obnovu. Nakon analize situacije i u regionu i u Bosni i Hercegovini, zaključio sam da bi bonska ovlaštenja i Kancelarija visokog predstavnika (OHR) trebalo da nastave postojati u nekom obliku i ovaj stav sam zastupao u razgovorima koje sam vodio s ljudima koji će odlučivati o ovome, prilikom posjeta ključnim državama.
Takođe sam zaključio da je ova zemlja i dalje u stanju da napravi jasan korak naprijed, ali za proces tranzicije će biti potrebno više vremena. Proces učenja je tekao sporo i međunarodna zajednica mora pokazati strpljenje. Da bi se međunarodnoj zajednici dao maksimalan broj opcija, ja sam jasno obavijestio njemačkog kancelara Angelu Merkel da ću odstupiti od funkcije visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU po isteku mog mandata 30. juna, u pismu koje sam joj uputio poslije sastanka sa njom 11. januara.
Suštinsko pitanje nije da li će doći do zatvaranja OHR-a ili da li sam ja na funkciji visokog predstavnika ili ne, nego koliko brzo Bosna i Hercegovina može sopstvenim snagama nastaviti put dalje prema Evropi i udaljiti se od Dejtona. Moja sopstvena budućnost od sekundardnog je značaja: budućnost Bosne i Hercegovine je na prvom mjestu.
Ja svjesno nisam htio koristiti bonska ovlaštenja za rješavanje pitanja koja su odgovornost izabranih lidera Bosne i Hercegovine, osim u pitanjima koja se direktno tiču mira i stabilnosti ove zemlje, ili saradnje s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Koristio sam bonska ovlaštenja kada je prijetio totalni zastoj koji je bio štetan po interese građana, kao što je slučaj u Mostaru. Štaviše sama prijetnja upotrebe bonskih ovlaštenja je bila dovoljna da se privoli Fiskalno vijeće da dođe do odluke o privremenoj raspodjeli prihoda od poreza na dodatnu vrijednost.
Tokom protekle godine bilo je mnogo pozitivnih rezultata. Organi Bosne i Hercegovine su prvi put uspješno organizovali izbore samostalno. Političke stranke su izvršile teške pregovore o uspostavi koalicija, a organi vlasti se formiraju uz minimalan angažman međunarodne zajednice. Predsjedništvo je, takođe, preuzelo svoje odgovornosti i odigralo pozitivnu ulogu u procesu konstituisanja vlasti.
Da sam sistematski koristio bonska ovlaštenja možda sam mogao stvoriti utisak o progresu, ali taj utisak bio bi lažan. Osim toga, ne bi bilo načina da se utvrdi kakva je stvarna situacija u Bosni i Hercegovini, niti da se zna da li ova zemlja ima ili nema sposobnost da krene naprijed bez visokog predstavnika.
U toku prošle godine, postalo je moguće doći do objektivne procjene stanja u zemlji, ocijeniti koliko je ono dobro, odnosno koliko loše, te gdje leže problemi. A samo utvrđivanjem stvarne situacije u Bosni i Hercegovini moguće je izraditi mehanizme koji će ovoj zemlji pomoći na putu ka evroatlantskim integracijama.
U pet sedmica koje nas dijele od februarskog sastanka Savjeta za implementaciju mira, nastaviću konsultacije s ključnim ljudima u prijestonicama zemalja članica Savjeta za implementaciju mira kao i s političkim liderima u ovoj zemlji, kako bi se izgradio konsenzus o tome koji je najbolji način da se Bosni i Hercegovini pomogne da krene naprijed. Savjet za implementaciju mira i postoji da bi nadgledalo implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, i svi smo odlučni da obezbijedimo da Bosna i Hercegovina ostane stabilna i u stanju da nastavi svoj put ka Evropskoj uniji.
U vremenu koje mi preostaje na mjestu visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU, namjeravam naglasiti ulogu Evropske unije u Bosni i Hercegovini izgradnjom i jačanjem kancelarije specijalnog predstavnika Evropske unije, te se fokusirati na pomoć Bosni i Hercegovini u ispunjavanju ključnih preduslova za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom.
Istovremeno, i dalje ću isticati važnost postizanja napretka u oblasti ustavne reforme u ovoj zemlji. Potreban je proces zasnovan na širokoj osnovi, koji bi Bosni i Hercegovini omogućio da ustav reformiše korak po korak, uz pomoć međunarodne zajednice i angažman svih građana Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica, kako Evropa tako i Sjedinjene Američke Države, treba da pruži tehničku i finansijsku pomoć, kako bi se omogućilo da u taj proces budu uključeni svi sektori društva, relevantni eksperti, a parlamentu, političkim liderima i građanima dala mogućnost da postignu istinski napredak u ovoj važnoj reformi.
I konačno, namjeravam osigurati da primopredaja dužnosti mome nasljedniku, ko god to bio, prođe nesmetano, i da instrumenti koji mu budu na raspolaganju budu adekvatni za dalje napredovanje Bosne i Hercegovine u partnerstvu s međunarodnom zajednicom.