Kako se približava nedjelja, kandidat SNSD-a i vladajuće koalicije za predsjednika Republike Srpske Siniša Karan sve manje je favorit na prijevremenim izborima koji će biti održani za dva dana. Da ne bude zabune, Karan je i dalje favorit, ali kandidat SDS-a Branko Blanuša sve manje je totalni autsajder, kako se govorilo prije nepuna dva mjeseca kada je predstavljen kao zajednički kandidat opozicije.
Ali pošto profesionalni kodeksi brane da otvoreno stajem ni bilo čiju stranu, zadržaću se na tome da nagovijestim šta nas u političkom smislu čeka u slučaju pobjede jednog ili drugog kandidata. Mogu još ona četvorica čija će imena biti na glasačkim listićima da se ljute, ali ako bilo ko od njih sam sebe doživljava kao ozbiljnog kandidata, neka što prije ode da mu to neko pogleda.
Dakle, pobjeda Siniše Karana znači mirno more do početka jula kada po ustaljenom kalendaru CIK-a BiH ističe rok za predaju kandidatskih lista za opšte izbore u oktobru naredne godine. Do tada će Karan, kako i sam priznaje, biti na funkciji čuvara prestola na kome će i dalje sjediti Milorad Dodik sa titulom predsjednika svih predsjednika, jer će kao lider SNSD-a praktično biti predsjednik i predsjedniku Srpske Siniši Karanu i predsjedniku Vlade Savi Miniću i srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović. U domenu naučne fantastike je mogućnost da bi se Karan poslije nekoliko mjeseci mogao osiliti i otkazati poslušnost predsjedniku. Ruku na srce, nejasno je kako bi se Karan ponašao u situaciji da pravosuđe donese odluku da Milorad Dodik više ne može da bude predsjednik SNSD-a, što bi značilo da bi neko drugi dogodine potpisivao izborne liste trenutno najjače stranke u Srpskoj, ali to je već tema za posebnu kolumnu.
I dok bi Karanova pobjeda donijela mirno more, eventualna pobjeda Branka Blanuše bez procjena koliko je to realno za očekivati, dakle pobjeda opozicionog kandidata izazvala bi pravu buru, a u slučaju da se dese još neke stvari, mogao bi da nas zadesi i pravi cunami. Prva posljedica Blanušine pobjede bila bi selidba lidera SNSD-a iz Palate Republike, što bi u simboličkom smislu bio značajan udarac ne samo za njegov ego, već i za njegovu dugogodišnju vladavinu i oreol nepobjedivosti.
Pored te simboličke posljedice po aktuelnu vladajuću koaliciju i njenog neprikosnovenog lidera, predsjednik Republike ima ustavnu i zakonsku mogućnost da izazove konkretne političke turbulencije, jer može da raspusti Narodnu skupštinu. Za to mu je potrebno mišljenje Vlade RS koje ne podrazumijeva njenu saglasnost i može biti i negativno. Ipak, uprkos toj mogućnosti, pod velikim znakom pitanja je da li bi se Blanuša mogao odlučiti za raspuštanje skupštine u situaciji u kojoj aktuelna Vlada ima stabilnu većinu.
Međutim, postoji drugi scenario koji bi mirno more mogao da pretvori u uzburkani okean, a kad god se na političkoj sceni dešava tako nešto, jasno je da je u to umiješan generator svih političkih kriza u dejtonskoj dolini plača - Ustavni sud BiH. Ovaj sud je za 27. i 28. novembar (slučajno samo četiri-pet dana poslije izbora) zakazao redovnu sjednicu na kojoj će odlučivati o zahtjevu bošnjačkih poslanika i delegata u Parlamentu BiH za ocjenu ustavnosti odluke o izbora aktuelnog premijera i članova Vlade Republike Srpske.
A u tome i jeste suština mogućeg političkog cunamija. Ako Ustavni sud BiH proglasi neustavnom odluku Narodne skupštine o izboru Save Minića, to znači da će se ponovo birati premijer i članovi njegove Vlade. Reklo bi se da nema ništa sporno, jer postoji stabilna skupštinska većina, ali „problem“ je što po tom hipotetičkom scenariju mandat daje - Branko Blanuša. Ha!
A kad već govorimo o tom scenariju, on dalje pretpostavlja da će Blanuša mandat dati, a kome drugome, nego Drašku Stanivukoviću, jer samo taj scenario objašnjava ovoliki Stanivukovićev angažman u Blanušinoj kampanji. Sljedeće pitanje je da li bi on mogao da obezbijedi skupštinsku većinu, ali ako je Dodik u januaru 1998. godine sa samo dva svoja poslanika mogao da obezbijedi većinu, ne treba uopšte sumnjati u to da li bi Draško uspio da obezbijedi 42 glasa, pogotovo među ovakvim moralnim gromadama u skupštinskim klupama. I još sa podrškom zvaničnog Beograda. Ta-da-da-daaa!
P.S. Onaj ko je spreman da sa osvjedočenim kriminalcima dogovara da drugome podmetnu drogu da bi on na tome politički profitirao, ne zaslužuje nikakvo poštovanje i poništava sve ono dobro što je uradio prije toga. Video-snimak govori više od hiljadu floskula, a riječi "što si toliko uzeo, jesi lud" pobijaju sve pokušaje pravdanja. Tačka.
P.P.S. Srećan 21. novembar svima koji slave. Srećan i onima koji umjesto današnjeg dana kad je potpisan mir, slave onaj dan kad je počeo rat. Na čast im.