Navrh mi jezika, ali nikako da se sjetim da li je iko do sada konačno integrisao sva misteriozna otkrića misterioznog osmijeha Mona Lize, pa da lijepo svi pametni ljudi svijeta stave tu knjigu pred sebe i onako opušteno i demokratski odluče je li važnije i uputnije diviti se Leonardovom slikarskom geniju ili se baviti naučnofantastičnom forenzikom.
Diviti se, ili sumnjati? Diviti? Sumnjati?
Da li je suština da je Mona Liza jedna od rijetkih Leonardovih slika koje su do danas uopšte očuvane, fascinantna i jedinstvena kao primjer sjedinjavanja slikarskih tehnika sfumatoa i chiaroscuroa, koje je Leonardo doveo do savršenstva, slikajući i studirajući svoje remek-djelo gotovo tri godine, ili su važnija senzacionalistička iščitavanja slikarevog objektiva?
Da li je važnije to što Leonardo da Vinči jeste naslikao ili je važnije koga je naslikao? Šta nam je vrednije?
Prihvatam, nije da nije zanimljivo to što je istoričarka umjetnosti Karla Glori prošle nedjelje iznijela nove teorije o skrivenim porukama Mona Lize, zbog kojih tvrdi da dama na slici nije (neka) Liza del Đokondo, supruga firentinskog trgovca Frančeska del Đokonda (što je uvriježeno tumačenje autentičnosti Leonardovog modela) nego (neka) Bjanka Đovana Sforca, kćerka izvjesnog Lodovika Mora, namjesnika gradića Bobija.
Ali, da li je to zaista važno?
Šija ili vrat, a boja se na ovom platnu osušila još prije pet stotina godina!
U međuvremenu, bilo je i onih koji su zarad nauke zamalo iskopali Leonardov skelet iz pokojnikove grobnice u zamku Amboaz u Francuskoj da bi virtuelnom rekonstrukcijom njegovog lica (?!?) dokazali da je slika zapravo Leonardov autoportret!
U vrijeme planetarne histerije oko Braunovog "Da Vinčijevog koda" tvrdili su i da je Leonardovo remek-djelo puno šifara koje će pažljivog tragača dovesti do svetog Grala, pehara u kojem je sačuvana Hristova krv...
U neko doba, hit je bila i teorija da je Mona Liza u stvari portret Leonardove majke, (teza 1. Leonardov Edipov kompleks), pa onda da je na slici u stvari naslikan muškarac u kojeg je Leonardo bio smrtno zaljubljen (teza 2. Leonardo gej).
Neki istraživači išli su još dalje i tvrdili da nije ni postojao model, stvarna osoba, već da je Leonardo naslikao fiktivnu - idealnu ženu (što bi, da se Da Vinči nije zadržao na torzu, nego naslikao cijelu figuru, sasvim ugrozilo "idealnu" Barbiku).
... I tako do ludila.
Činjenica je (stoji u enciklopedijama) da je Leonardo da Vinči u godinama između 1500. i 1506. godine naslikao taj portret po narudžbi, ali sliku nikada nije predao svom poslodavcu - Frančesku del Đakondu, već ju je zadržao kod sebe.
Činjenica je da je Leonardo (stoji u enciklopedijama) kratko pred svoju smrt ovu sliku prodao kralju Franji I, koji je ju je čuvao u dvorcu Amboaz, da je u vihoru vremena stigla u kolekciju Luja XIV, da bi nakon francuske revolucije dobila nov dom u muzeju "Luvr".
Zanimljiv je podatak i da ju je Napoleon "izuzeo iz 'Luvra'" (što mnogo bolje zvuči nego da ju je na primjer silom jednog diktatora - konfiskovao) i okačio u svojoj spavaćoj sobi. Kakva sjajna scena - Napoleon, Žozefina, Mona Liza i onaj tajanstveni osmijeh nad ljubavnim gnijezdom francuskog budoara...
Naravno, odlaskom Napoleona u bajku, Mona Liza se vraća u muzej, da bi je 21. avgusta 1911. god. ukrao neki italijanski lopov Vinčenco Peruđa, koji je, navodno, želio da Mona Lizu dovede nazad "kući" u Italiju.
Doživjela je i dva atentata - na nju je bačena kiselina, kada je teško oštećena donja polovina slike, i atentat kamenom, kojim ju je gađao drugi poremećeni posjetilac.
Kako god, slika je fatalnim umovima uporno fatalna.
Mona Liza je sve ovo preživjela, ali je ostala zarobljena - danas se nalazi u grotesknom kavezu, iza pancirnog stakla u "Luvru". Nikada više neće biti slobodna.
Bezdušno kopamo po mrtvima.
Nekako u isto vrijeme sa novim bestseler nastavkom o Mona Lizinom identitetu objavljena je i vijest da je dvadesetogodišnji Andrej Pejić, rođen 1991. u Tuzli, nakon što je "osvojio" modnog maga Žan-Pola Gotjea, postao novo zaštitno lice modnog brenda kralja američke mode Marka Džejkobsa.
Andrej Pejić, bespolno biće, Andrej Pejić, mladić/djevojka, bez polnog identiteta. Zemlja rođenja - Bosna i Hercegovina. Status - izbjeglica. Zemlja novorođenja - Australija. Status - maneken, zvijezda.
Dječak u tijelu djevojčice dugokosi, plavi ljepotan androginog izgleda, ostavio je bez daha svijet visoke mode i ušao u zonu savremenog sumraka...
Važno nam je ko je Mona Liza, a svejedno nam je ko su nam djeca iz komšiluka.
I za kraj, da mi ne ostane navrh jezika, čula sam strašan vic: Negdje polovinom 21. vijeka prijatelj se hvali prijatelju da je postao otac. Ovaj ga pita: "Šta je, je li kćerka ili je sin", a on objašnjava: "Kad poraste nek' se samo opredijeli!"
Ako bude tako, Mona Liza, zajedno sa nama, nije ni postojala...