Osim očekivanog smanjenja rejtinga hartija od vrijednosti američkog javnog duga od strane jedne od najvećih kompanija za pružanje finansijskih usluga "Standard i Por" i još jedne odluke federalnog Apelacionog suda o neustavnosti po mnogim relevantnim mjerilima socijalističkog Obaminog Zakona o zdravstvenom osiguranju, sredinu avgusta u Sjedinjenim Državama obilježili su značajni događaji tokom kampanje za unutarstranačke izbore republikanaca za predsjedničkog kandidata na izborima 2012.
Kao i svakog izbornog ciklusa, dvije stranke prolaze kroz period primarnih izbora za kandidata koji će se suprotstaviti predsjedniku na opštim izborima.
Iako je bilo određenih poziva za primarne izbore u Demokratskoj stranci, usljed tinjajućeg nezadovoljstva politikom trenutnog predsjednika, demokrate su odlučile, što je i inače najčešća praksa, da ne kandiduju protivkandidata predsjedniku Obami prilikom njegovog pokušaja da osvoji još jedan mandat u Bijeloj kući. Posljednji demokratski predsjednik koji je prilikom reizbora morao da prođe kroz sito i rešeto primarnih unutarstranačkih izbora, koji podrazumijevaju dugu kampanju i velika novčana sredstva, bio je Džimi Karter protiv koga je 1979. žestoku kampanju poveo čuveni senator iz Masačusetsa Edvard Kenedi, brat predsjednika Džona Kenedija i sekretara pravde Roberta Kenedija, ubijenog upravo tokom primarnih stranačkih izbora 1968. U komentarima pojedinih krugova bliskim ideolozima Demokratske stranke i političkim aktivistima ljevice, sve češće se osjeća žal za Hilari Klinton koja je bila glavni takmac predsjedniku Obami na prošlim primarnim izborima, a koja danas obavlja dužnost šefa diplomatije u Obaminom kabinetu. Klintonova je u nekoliko navrata obznanila da nije zainteresovana da izazove predsjednika na unutarstranačke izbore.
Na drugoj strani ideološkog spektra čini se da su republikanci kao nikada do sada naoštreni za političku borbu sa Obamom i njegovom zaostavštinom, naročito u pogledu trenutne recesije, javnog duga, nezaposlenosti, javne potrošnje, zdravstvenog osiguranja i drugo. U Republikanskoj stranci trenutno plamti kampanja za primarne izbore, čiji su centri dešavanja tri savezne države, koje su prve na redu za njihovo održavanje, a to su: Ajova, Nju Hempšir i Južna Karolina.
Obama je otvorio Centralni izborni stab u Čikagu još u maju i kako sada stvari stoje bilježi rekordne uspjehe u prikupljanju donacija za svoju predsjedničku kampanju 2012
Za razliku od Evrope i njenih uglavnom parlamentarnih i polupredsjedničkih sistema začinjenih različitim varijantama proporcionalizma, gdje prilikom unutarstranačkih izbora glasaju stranački delegati koji su po pravilu članovi stranke, a što je najčešće obilježeno i nepostojanjem protivkandidata, u Americi izbori u okviru jedne od stranaka posjeduju nemjerljivo veći demokratski kapacitet. Naime, pravo izbora predsjedničkog kandidata imaju svi punoljetni građani koji se kod lokalnih organa vlasti registruju kao birači određene stranke, bez nekih većih formalnosti. Funkcija predsjednika stranke i inače ne postoji, a njen ekvivalent je funkcija predsjedavajućeg nacionalnog komiteta koja je više organizacionog nego političkog karaktera. To je jedan od glavnih razloga zašto primarni izbori veoma liče na opšte, a njihove kampanje iziskuju velika novčana davanja.
U prvoj u nizu izbornih saveznih država u Ajovi su se nedavno odigrala dva događaja od velike važnosti za dalji tok izbornog ciklusa. U četvrtak 11. avgusta održana je velika debata u organizaciji Republikanske stranke Ajove, Foks Njus televizije i dnevnog lista "Vašington egzaminer" u okviru koje su gledaoci imali prilike da se bliže upoznaju skoro sve kandidate koji učestvuju u primarnim izborima. Odsutan je bio jedino guverner Teksasa Rik Peri koji je samo dva dana kasnije i formalno objavio svoju kandidaturu.
Guverner Peri se zajedno sa Mitom Romnijem upravo pominje kao najveći favorit za osvajanje većinskih glasova republikanaca. Trenutno u svom drugom mandatu, guverner Rik Peri je na čelu ekonomski najsnažnije države u SAD, sa impresivnim učinkom i velikom popularnošću. Njegovu snagu pored nespornih ekonomskih rezultata, čine i konzervativna vjerska ubjeđenja koja igraju veliku ulogu kod značajnog broja birača, što može biti od posebne važnosti tokom primarnih izbora. Kao njegovi nedostaci navode se neposjedovanje političkog iskustva na nacionalnom nivou, kao i rukovođenje predsjedničkom kampanjom tada senatora iz Tenesija, a danas među republikancima nimalo popularnog potpredsjednika Ala Gora, tokom primarnih izbora u Demokratskoj stranci 1988.
Mit Romni, bivši guverner Masačusetsa, smatra se kandidatom sa najvećim šansama da osvoji srca republikanskih birača. I na prošlim unutarstranačkim izborima 2008. važio je za jednog od najvećih favorita, ali ga je, za mnoge na iznenađujući način, pobijedio senator Džon Mekejn. Guverner Romni je kandidat koji se odlikuje izuzetnom elokventnošću i manirima, predsjedničkim držanjem i izgledom, na šta pažnju naročito obraćaju mediji i sredovečne gospođe - važan faktor svakog biračkog tijela. Posjeduje i dragocjeno iskustvo u biznis sektoru, što se kod kandidata posebno cijeni, a bio je i predsjednik Organizacionog komiteta Zimskih olimpijskih igara u Solt Lejk Sitiju 2002. kada je po preuzimanju cijelu organizaciju transformisao od bankrotstva do najprofitabilnijih igara svih vremena. Osim toga, što je bio u specifičnoj poziciji republikanskog guvernera jedne od najdemokratskijih i lijevo orijentisanih saveznih država, Romniju se najviše zamjera donošenje Zakona o zdravstvenom osiguranju Masačusetsa koji je poslužio kao inspiracija za kontroverzni Obamin zakon usvojen 2010. na federalnom nivou, ali se i na njegovu pripadnost Mormonskoj crkvi ne gleda sa blagonaklonošću kod protestantske evangelističke većine, koji predstavljaju udarnu snagu religijskog glasa u SAD.
Debatu je obilježilo direktno sučeljavanje mišljenja dvoje kandidata iz Minesote, članice Kongresa Mišel Bakman i bivšeg guvernera te države Tima Palentija. U pitanju je bio jedan civilizovan verbalni duel, tokom kojeg su kandidati pokušavali da demonstriraju svoju odanost konzervativnim principima kroz konkretne poteze koje su tokom svojih političkih karijera povlačili. Mišel Bakman je advokat iz Minesote, rođena je i odrasla upravo u Ajovi, a nakon karijere senatora u svojoj saveznoj državi bila je izabrana u Kongres SAD 2007. Na talasu sve veće popularnosti konzervativnog "čajanka" pokreta u okviru Republikanske stranke, Bakmanova se prihvatila da bude glavni politički nosilac ideja tog pokreta u Kongresu i smatra se njegovim neformalnim kandidatom na primarnim izborima. Majka je petoro djece i uz to je kao hranitelj zajedno sa svojim suprugom u njihovom domaćinstvu zbrinula još 23 djece bez roditeljskog staranja. Zbog svog atraktivnog fizičkog izgleda, političke bliskosti i prijateljskih veza sa bivšim guvernerom Aljaske Sarom Pejlin, najveći mediji, inače mahom naklonjeni demokratama i političkoj ljevici, ne pružaju joj mnogo prostora za pozitivni publicitet. Mišel Bakman je tokom svoje karijere bivala čvrsto odana svojim političkim principima i nije pravila kompromise sa svojim ubjeđenjima. Upravo joj taj nedostatak fleksibilnosti i osjećaja za realnu politiku najviše zamjeraju među političkim oponentima. Takođe je u javnost procurila vijest da hronično pati od jakih migrena, s čime većina žena može da se poistoveti, a pojavio se i problem u vezi sa političkom nekoreknošću njenog supruga čija psihoterapeutska ordinacija omogućava kontroverzan tretman homoseksualcima koji žele da se preobraze u heteroseksualne osobe.
Iako dugo smatran za jednog od najjačih kandidata, bivši guverner iz Minesote Tim Palenti je već objavio da se povlači iz predizborne trke, dok je njegova kampanja patila od nedostatka prepoznatljivosti i manjka harizme samog kandidata. Iza Palentija je takođe jako dobar ekonomski učinak, međutim, zamjera mu se na podršci vrlo nepopularnom Nacrtu ekološkog zakona "Kep and trejd", koji uvodi nove poreze za sve biznise koji ostvaruju bilo kakav uticaj na životnu sredinu.
Balkan će i dalje biti na periferiji fokusa, a interesima RS i Srbije najviše bi odgovarali kandidati iza kojih ne stoje usancene partijske strukture, kao što su kandidati sa podrškom konzervativnog "čajanka" pokreta
I kongresmen iz Teksasa, inače intelektualni otac osnivač "čajanka" pokreta, Ron Pol, treći put pokušava da se domogne Bijele kuće, dva puta kao član Republikanske stranke i jednom kao član politički ne tako moćne Libertarijanke stranke. Ljekara i nekadašnjeg člana ratnog vazuhoplovstva krasi izraženo poznavanje političke filozofije klasičnog liberalizma i tzv. konzervativizma stare desnice, a svojim, može se reći, proročkim riječima je godinama unazad do detalja predviđao efekte sadašnje ekonomske krize, te ishod ratova u Iraku i Avganistanu. Njegov veoma popularni sin Rend, takođe miljenik "čajanka" pokreta, je prošle godine izabran u Senat kao senator iz Kentakija i dijeli očeva politička stanovišta. Kongresmena Pola karakteriše zalaganje za radikalno smanjenje veličine federalne vlade, njenih troškova i njeno svođenje na ustavne okvire, zatim borba protiv sistema federalnih rezervi i težnja ka dolaru zasnovanom na zlatnom standardu, kao i fundamentalno drugačije viđenje spoljne politike u odnosu na stranačke establišmente. U pravom smislu te reči, Ron Pol je naslijedio izolacionističko viđenje spoljne politike "stare desnice", principijelno se protivivši intervencijama u Iraku, Avganistanu i Libiji, kao i američkom vojnom prisustvu u svijetu, uključujući i opoziciju slanju finansijske pomoći stranim zemljama i učestvovanju u procesima "izgradnje nacije". Zamjera mu se nedostatak predsjedničkog držanja i imidža, kao i neharizmatičnost. Inače, kongresmen Pol ima veoma odanu političku bazu sačinjenu mahom od najmlađih birača i veliki priliv novčanih sredstava koji se sastoje od uglavnom individualnih donacija. Kampanja Rona Pola je u velikom uzlazu i tek dobija na značaju i adekvatnoj pažnji medija.
Pobjednik nedavne debate je po ocjenama svih analitičara nesumnjivo bio bivši predsjedavajući Predstavničkog doma Kongresa Njut Gingrič. Gingrič je već dugo prisutan na političkoj sceni još od druge polovine sedamdesetih godina i bio je jedan od oslonaca veoma popularnog predsjednika Ronalda Regana u Kongresu. Gingrič, koji je najveći intelektualac među kandidatima i doktor istorije važi za generatora praktičnih političkih ideja i rješenja. Otvoren za inovacije svih vrsta, Gingrič posjeduje ogromno političko iskustvo na nacionalnom nivou i učinak koji ga lako preporučuje za izbor za republikanskog predsjedničkog kandidata. Pošto je rukovodio Predstavničkim domom u vrijeme Klintonove administracije i tokom oštre budžetske debate iz devedesetih, Gingrič jedini posjeduje iskustvo u balansiranju federalnog budžeta i reformi socijalnih programa, što je njegov najveći politički kapital. Tokom debate, Gingrič je samouvjereno demonstrirao svoju intelektualnu superiornost i neustrašivost, iznudivši brojne frenetične aplauze publike u dvorani državnog univerziteta u Ajovi. Nedostaci koje poseduje vezani su za njegov lični i bračni život. Trenutno je u svom trećem braku, a ostao je upamćen po igranju glavne uloge u pokušaju impičmenta, odnosno smjene Bila Klintona 1998. godine zbog njegovog iznošenja neistina pod zakletvom o seksualnom skandalu sa Monikom Levinski, tokom čega je istovremeno i sam Gingrič bio umiješan u vanbračnu aferu, o kojoj za razliku od predsjednika Klintona nije lagao u javnosti. Ovo predstavlja poteškoću za Gingriča u očima konzervativnih hrišćana u SAD, čime se on suprotstavlja povratkom vjeri i insistiranju na svom pokajanju i oprostu grijehova.
Plejada kandidata se nastavlja imenima poput tamnoputog biznismena iz Džordžije Hermana Kejna, bivšeg senatora iz Pensilvanije Rika Santoruma i bivšeg guvernera Jute i ambasadora SAD u Kini Džona Hantsmana. Nijednom od njih trojice ne daju prevelike šanse za uspjeh na unutarstranačkim izborima, ali se u svakom slučaju radi o značajnim ličnostima na političkoj desnici u ovom momentu. Herman Kejn ostavlja iza sebe karijeru uspješnog biznismena i generalnog menadžera velikog lanca restorana "Gadfaders Pica". On sa sobom donosi rasnu raznovrsnost u političkoj debati i naširoko je cijenjen u svim krugovima republikanske stranke. Senator i advokat Rik Santorum, nama poznat po svojoj opoziciji američkoj intervenciji i politici prema Kosovu, predstavlja se u svjetlu razboritog i elokventnog kandidata sa jakim stavovima o spoljnoj politici i etičkim pitanjima. Džon Hantsman je kandidat sa vjerovatno najslabijim republikanskim legitimitetom. Iako su iza njega izuzetni rezultati u upravljanju saveznom državom Jutom i uspjesi u poslovnoj karijeri, zamjera mu se bliskost predsedniku Obami koji ga je imenovao za ambasadora u Kini. Predsjednik Obama i guverner Hantsman jedan drugog smatraju dobrim prijateljima, međutim, povećanje javne potrošnje i podrška brojnim inicijativama u vezi sa klimatskim promjenama ne prolaze baš najbolje među, u prosjeku daleko konzervativnijim, biračima Republikanske stranke registrovanim za primarne izborime.
Drugi važan politički događaj sredinom avgusta u Ajovi bila je velika predizborna anketa u organizaciji Republikanske stranke Ajove, u gradu Ejms, koja je održana 13. avgusta samo dva dana nakon republikanske debate u tom mjestu. Ova anketa je neobično važna jer okuplja većinu kandidata, kao i glasače iz svih krajeva ove savezne države i dobar je pokazatelj raspoloženja pred primarne izbore. Ove godine je u anketi učestvovalo blizu 17.000 glasača, a pobjedu je odnijela Mišel Bakman sa 28% glasova. Drugi je bio Ron Pol sa 27% i razlikom manjom od 200 glasova, dok je kao treći i u značajnom nedostatku bio Tim Palenti sa tek 13% glasova. Pobjednik prošlog ciklusa u ovoj anketi i jedan od najvećih favorita za republikansku kandidaturu Mit Romni ove godine nije formalno učestvovao u njoj, iako je završio na sedmom mjestu sa 3% glasova. Mišel Bakman je izjavila nakon objavljivanja rezultata da su učesnici ankete upravo "poslali poruku da će Obama biti predsjednik sa samo jednim mandatom". Ona je istakla i kako je prebrodila "veoma važnu prepreku, ali ona je tek prva u nizu". Rezultat velike predizborne ankete u Ajovi već je proizveo dvije važne političke posljedice. Prva je da se naredni dan iz predizborne kampanje povukao bivši guverner iz Minesote Tim Palenti koji je tokom cijelog ciklusa zaostajao za glavnim kandidatima i nije uspijevao da prikupi adekvatan nivo novčanih donacija neophodnih za vođenje uspješne kampanje. Druga posljedica svodi se na lansiranje Rona Pola u krug favorita i poklanjanje ozbiljne pažnje njegovoj političkoj poruci. Mediji, koji su često kongresmena Pola držali po strani, ovoga puta neće moći da ignorišu njegove stavove, ma koliko se oni ne podudarali sa ubjeđenjima političkih elita.
Inače, predsjednik Obama je otvorio Centralni izborni stab u Čikagu još u maju i kako sada stvari stoje bilježi rekordne uspjehe u prikupljanju donacija za svoju predsjedničku kampanju 2012. S obzirom na veliki pad rejtinga njegovog učinka koji se spustio na ispod 40 procenata, što je nezabilježeno nizak procenat za predsjednika u prvom mandatu, i s obzirom na vladajuće neraspoloženje prema njegovoj politici, Obami će biti potrebna velika novčana sredstva kako bi pokušao da ublaži efekte rastuće nepopularnosti kroz plaćene oglase i televizijske spotove. Ono što je najindikativnije u vezi sa finansijskim uspjesima njegove kampanje jeste podatak da su najveći donatori zapravo najveće korporacije i sindikati, naročito sindikati radnika u javnom sektoru, koji skupa ponajviše zavise od njegove politike odnosno prakse tzv. rent-sikinga - korporacije od poreskih olakšica, subvencija i ugovora sa vladom, a sindikati od garantovanih zarada i radnih beneficija. Kuriozitet je da je politička retorika predsjednika Obame nominalno usmjerena protiv velikih korporacija, poput njegovih neprekidnih poziva za povećanje poreza za najbogatije, dok su u praksi to upravo njegovi najveći donatori. Većina najvažnijih generalnih menadžera velikih korporacija i finansijskih kompanija inače spadaju u podržavaoce aktuelnog predsjednika.
Nedavno je procurila i informacija iz Obamine kampanje kako se u nipodaštavajućem svjetlu prema ostalim kandidatima priprema isključivo za okršaj sa Mitom Romnijem i kako već kreće u fokusiranu kampanju protiv njega. Bivši guverner Masačusetsa se uveliko drži i ophodi kao predsednički kandidat velikodušno ignorišući povremene napade svojih republikanskih takmaca i koncentrišući se skoro u potpunosti na kritikovanje politike predsjednika.
Predstojeći predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama će osim antiestablišment karaktera biti skoro u potpunosti obilježeni ekonomijom. Što se tiče spoljne politike, pažnja će biti poklonjena Bliskom istoku i Sjevernoj Koreji, sa osvrtom na ekonomski i vojni uzlet Kine. Balkan će i dalje biti na periferiji fokusa, a interesima Republike Srpske i Srbije najviše bi mogli da odgovaraju upravo kandidati iza kojih ne stoje usancene partijske strukture, kao što su kandidati sa podrškom konzervativnog "čajanka" pokreta. Za razliku od prošlih republikanskih primarnih izbora, u kojima su senator iz Arizone Džon Mekejn i bivši gradonačelnik Njujorka Rudi Đulijani uživali otvorenu finansijsku podršku i blagonaklonost albanske zajednice, na ovogodišnjim primarnim izborima takvih kandidata među republikancima za sada nema. S obzirom na to da se Mit Romni smatra kandidatom republikanskog establišmenta, manja je verovatnoća da će se njegovi spoljnopolitički stavovi poklopiti sa nacionalnim interesima Srba u BiH i Srbiji, dok bi se od kandidata poput Rona Pola ili Njuta Gingriča kao izrazitih reformatora spoljne politike mogli očekivati povoljniji stavovi. Još je jedino Rik Santorum, koji je trenutno bez velikih šansi, u nekoliko navrata izražavao sumnje prema politici Sjedinjenih Država prema Kosovu.
U svakom slučaju, pred Sjedinjenim Državama je izuzetno zanimljiva izborna sezona, sa republikanskim kandidatima koji pokušavaju da preslikaju uspjeh Ronalda Regana na izborima iz 1980. protiv Džimija Kartera. Situacija u kojoj se SAD danas nalaze i političke prilike koje vladaju u mnogome podsjećaju na kraj mandata posljednjeg predsjednika kome su američki birači uskratili pravo na reizbor, a koga je Regan ubjedljivo pobijedio postavši svojevrsna ikona konzervativnog pokreta i Republikanske stranke.
Autor je izvještač "Nezavisnih" iz Vašingtona