Praznici su iza nas. Kao što je običaj i tradicija ljudi si međusobno čestitaju i žele jedni drugima sve dobro. Do narednih praznika.
Onda opet u uobičajan život sa strahovima i nadama da će ipak biti bolje. U životima pojedinaca i kolektiviteta u suštini postoji svjest da su razlike između nas manje nego što mislimo i što se zbog razlčitih ciljeva pokušava da nas ubede. Evropska unija ovu godinu proglasila je kao godinu dijaloga različitih kultura, shvativši da samo u međusobnem upoznavanju i dijalogu postoji rešenje za prevazilaženje globalne netolerancije.
Ne može biti svetog rata. Samo mir može biti svet! Ovo su reči sirijskog velikog muftije Ahmeda Badr Hasuna iz govora Evropskom parlamentu u Strazburu. On je bio prvi gost u nizu poseta uglednih ličnosti iz sveta, koje će ove godine u okviru evropske godine dijaloga između kultura, poslanicima Evropskog parlamenta iznesti svoje poglede i stavove o goručim pitanjima savremenog sveta. Ugledni vođa sunitske islamske zajednice svoje zemlje je tako pre nekoliko dana u Strazburu naglasio baš dijalog kao preduslov za eleminisanje terorizma i konservativizma. On je apelirao na bezkrajni dijalog između civilizacija.
I sama Evropa, kao civilizacijsko dostignuće, nosi u sebi semenke nerazumevanja, netolerancije. I zato, shvativši probleme u vlastitim društvima, evropske zemlje pokrenule su snažnu javnu kampanju za stvaranje najšireg konsenza toleranciji, suživotu, dijalogu različitih. I sa ciljem ozbijne razprave o osnovnim vrednostima savremenog sveta ova godina i deklarativno je godina dijaloga između kultura. Pojave zatvaranja i izolacije pojedinih etničkih grupa u zapadnim društvima u kojima su sastavni deo priseljenici iz bivših kolonija i manje sretnog sveta, ozbiljna su pretnja otvorenosti i pozitivne multikulturalnosti. Posle različitih terorističkih zločina i u Evropi se okrenulo konservativnim opcijama i predrasudama. I takvo stanje duha uvek je opasno, ma koliko bila razvijena demokratija i njeni mehanizmi.
Muslimanski verski vođa upozorio je zapravo na zlo koje se krije iza pozitivnih religijskih poruka i koje se koristi za ciljeve ovladavanja i mobilisanja najširih masa za "svete ciljeve" - eliminisanje svih koji nisu članovi ove ili one vjere ili ubeđenja. I islam i hrišćanstvo koriste se i danas za posve neislamske i nehrišćanske ciljeve.
Ovih dana u hrišćanskim hramovima širom sveta molilo se za jedinstvo hrišćana. I u Bosni i Hercegovini mole za jedinstvo, a pre svega za mir, razumevanje i toleranciju i mitropolit i kardinal. Takve vrste obreda i susreta, posebno u društvu ljudi i auhtotonih naroda različitih tradicija, posebno su značajni i prava poruka društvenim procesima i rešavanju pitanja kako bolje i efikasnije živeti zajedno. Zar nije ovo i evropsko pitanje? Zar svet ne traži rešenja baš za ovo - da efikasnije i bolje živimo svi?
Od prvog velikog raskola hrišćanstva u 1054. godine, dolaska islama, do Lutrove reformacije 1517. godine, uz živo postojanje najstarije jevrejske religije i kulture, podele i nadmetanja tokom hiljadu godina donosile su mnogo zla i patnji. U ubeđivanju koja verska tradicija je prava i istinita, gubili su svi.