Mom drugaru je nedavno njegov kolega, profesor sa fakulteta u Istočnom Sarajevu, poklonio svoju knjigu. Kada je ovaj kasnije otvorio to djelo imao je šta vidjeti. Osim naslova, knjiga je u potpunosti prepisan njegov naučni rad kojeg je objavio negdje osamdesetih godina prošlog vijeka.
Nije bilo kraja čuđenju mog drugara, pitao se: zar može čovjek biti tako pokvaren, toliko licemjeran da mu pokloni njegovu knjigu kao svoju? Poznato je da dugogodišnji dekan na sarajevskom Saobraćajnom fakultetu isto tako prepisao knjigu izvjesnog sveučilišnog profesora iz Rijeke. Čova se pravdao da je samo kolegu citirao, doduše malo više.
Ništa se nije desilo kada je dosadašnji dekan na Fakultetu političkih nauka naplaćivao van regula oficirima polaganje ispita po ubrzanom procesu. Malo se pisalo u nekim novinama i - šta? Ništa. Jedino je maknut onaj doktor što je operisao u banjalučkoj klinici samo sa svršenom srednjom školom. Za druge lopovluke, krađu, prepisivanje, mito i druge nepodopštine akademskih građana niko ništa ne mrda.
Naravno da je to slika društva u kojem je moral izbrisan kao vrijednosna kategorija. Hajde da prihvatimo kako u tranziciji, u kapitalističkom društvu, tržište diktira cjelokupni život, a moral se ne uklapa u to. Ali u drugim zemljama slične tranzicijske sudbine postoje zakoni koji se kako-tako primjenjuju. Kod nas to što je neko prepisao tuđu knjigu i objavio kao svoju unatoč postojanju zakonskih odredbi nije mu falila dlaka s glave.
Prisutni smo raznoraznim mešetarenjima naših političara, a i uvaženi privrednici se često nađu pred sudom. A naša akademska zajednica je imuna od odgovornosti. Još nisam čuo da je neki fakultetski profesor odgovarao zbog nekog svog marifetluka, a znamo da toga ima dosta. Pa kad oni koji našu djecu uče i vaspitavaju mogu nekažnjeno da čine što im je volja, onda je slika našeg društva krajnje ružna. Još je i dobro jer među našim univerzitetskim profesorima ima i dalje dosta ljudi s dignitetom, koji svoja moralna načela ne bi nipošto doveli u pitanje.
Nije istina da se ne mogu dokazati vješte ucjene profesora da studenti moraju kupiti njihovu knjigu. Ako se zakonski i sudski ne mogu goniti takve i slične nepodopštine, zar profesori nemaju kodeks ponašanja, odnosno nekakav svoj moralni zakonik? I svi među njima gledaju svoja posla, nikoga nije briga što jedan profesor predaje na pet fakulteta. Jedino im je krivo što to njih nije zapalo.
Znano da među mnogobrojnim našim univerzitetima nedostaje profesorskog kadra, pa su se naše profe rastrčale da zadovolje potražnju. Nisam siguran da se u rektoratima brinu za nove naraštaje na fakultetima jer većina profesora ne voli konkurenciju, boje se za mnoge katedre gdje vode nastavu. O kvalitetu predavanja kada profesor kao na traci bifla svoja predavanja niko ne vodi računa.
Mnogi naši univerzitetski nastavnici sjede u parlamentima, a ima ih i u ministarskim foteljama. Prešutno je dozvoljeno da jedan čovjek obavlja dva tako važna posla. Ako se savjesno i ozbiljno obavljaju ti poslovi, svakako će jedan od njih da šepa. Ili će mnogo puta izostajati u političkom poslu ukoliko se ozbiljno posveti nauci, ili ga neće biti na fakultetu ako savjesno politički djeluje. Ovdje ne napominjem da se ogromna većina profesora poltronski odnosi prema aktuelnoj vlasti, izbjegavajući da kao umni ljudi i kritički progovore o aktuelnim zbivanjima.
Začudio sam se da izvjesni članovi Akademije nauka i umjetnosti BiH pismeno traže zabranu rada na arheološkim iskopavanjima kod Visokog. Kao samo profesionalci to mogu obavljati, a ne amateri. Upravo su amateri kroz istoriju mnoga arheološka nalazišta učinili poznatim. Izgleda da je tu u pitanju ljubomora i surevnjivost, što nije rijetkost među akademskim svijetom.
Kao i u drugim oblastima života, i kod akademika etika je izgubila bitku sa profitom i karijerizmom. Ako je u policiji, kod političara, u doktorskim ordinacijama, u trgovini očigledan nedostatak morala, zašto je to tako i kod naših stubova znanja, naših profesora? Na koga se još možemo osloniti kao na nositelje društvenog prestiža, moralne veličine? Samo na rijetke pojedince.