U mnogobrojnim izjavama kojima su nas ovih izbornih dana zasipali političari malo ili nikako je bilo riječi o moralu. Kao da etika ne postoji, a od najranijih civilizacijskih dana moralne norme isticale su se u prvi plan. A eto došli smo u vrijeme kada čistota obraza ništa ne znači, čak se na nju niko i ne poziva.
Po okončanju izbora najaktuelnija tema je krađa izbornih rezultata. Mada se sve vrti u insinuacijama, jer taj lopovski inžinjering još nije dokazan, svi se bave tim prevarama, svi se bave namještaljkama kao da je to sasvim izvjesno. U krađi i prekrajanjima izborih rezultata ne može učestvovati jedan čovjek, potrebno je da mnoštvo ljudi u tom nevaljastom poslu bude aktivno. Pa dolazimo do saznanja da znatan broj ljudi krade. A vjerujem da i poslije podrobnog ispitivanja ništa se spektakularno neće desiti, jer kod nas lopove je teško uhvatiti i optužiti.
Veoma dugo i dobro smo upoznati sa mnogobrojnim krađama i korupcijom, a rezultati istraga su slabo vidljivi, jer je veliki broj aktera uključen u tu igru. Priča se kako je svaki drugi političar uvučen u nezakonito ponašanje, ali nema nijednog slučaja da je neko od funkcionera kažnjen. Pune su novine primjera o nepodobnom ponašanju onih koji zauzimaju odgovorne funkcije u društvu, ali se teško sjetiti ijednog slučaja koji je epilog imao u zatvoru. Ponavljam: previše je onih koji su u tom kolu.
Nikada ni u jednoj našoj političkoj partiji nisu se zahvalili svom članu za neljudsko ponašanje, nego su njegove lopovluke usrdno branili. Moguće da su nekoga izbacili zbog kršenja partijske discipline, jer zapravo nije slušao svog vođu i njegove naredbe. A krađe su dopuštene.
Kada se tako dešava s onim nedjelima koja se izravno kose sa zakonom, šta je sa nemoralom koji nije zapisan u paragrafima? Ako čovjek nije iz svoje kuće, od svojih roditelja ponio savjest o ljudskom ponašanju, teško će biti da u današnjem vremenu to stekne na nekom drugom mjestu. Štaviše, javni je prostor pun učitelja koji nam ukazuju kako morala nema, zapravo kako se od morala ne može živjeti. Pa tako imamo da je naše cjelokupno društvo doživjelo svoj moralni pad, a čak se ismijavaju oni koji se na etiku pozivaju.
Što ne piše u zakonu sve je dozvoljeno, pa kako zahvaljujući našim pravosudnim organima zakon sporo i teško dolazi do lopova, otvoreno je polje za svojevrsne mahinacije. Još je i dobro kako u nama više ne stanuje moralni zakon, odavno smo prestali da budemo njime opterećeni. A sve je više ljudi koji se kunu u Boga, koji su grlati pripadnici religije, a sve manje je onih koji prihvataju deset Božijih zapovijedi. To licemjerstvo takozvanih vjernika rezultiralo je time da je naše društvo u moralnom beznađu.
Izrugujemo se onoj socijalističkoj paroli o moralnoj i političkoj podobnosti, pa je ostala samo politička. Ako si politički podoban vodećim političkim strankama, nije ti potreban nikakav moral! Pa po nepotpunim izbornim rezultatima pobjeđuju oni koji nemaju nikakvih moralnih skrupula. A po principu liberalizma pojedincu je sve dozvoljeno, osim onog što je u suprotnosti sa stavovima našeg vođe.
Postavlja se pitanje časti ne biti članom političkih stranaka, posebno ne nacionalnih. Jer nacionalna stranka suštinski se bori protiv drugih nacija; ne bi inače bila bošnjačka, srpska ili hrvatska.
Rijetko se događa da moralan čovjek bude izabran na važnu političku funkciju, jer oni koji se služe lažima i nepoštenjem brži i bliži su takvom mjestu. A i drugi ga u tome podržavaju, jer u tom primjeru nalaze za sebe alibi. Ni za jedno radno mjesto ne traži se od kandidata da bude humanista, druželjubiv, da uvažava drugoga.
Čini se da i vjerski službenici na račun moralnih poduka svojim vjernicima sve više se okreću političkim pitanjima. Pa ako još znamo da nastavnici i profesori sve su manje vaspitači, sve više mladim generacijama guraju u pamet samo fakta i činjenice, onda se pitamo ima li iko ko će mladima progovoriti o važnosti etičkog naukovanja. Tako se cjelokupno društvo moralno urušava, na površinu izlaze vrijednosti koje nikako nisu dostojne čovjeka.
Moralna preobrazba društva - to je fraza koja ništa ne znači, kojoj niko ne posvećuje nikakvu pažnju. Došli smo dotle da nam se život sastoji od egoizma, od egocentrizma, od posesivnosti, a ono što čovjeka odvaja od životinje, svijest o svojoj moralnoj zadaći, potpuno je bačena u drugi plan. Sigurno da u tome veliku ulogu ima prihvatanje sistema liberalnog kapitalizma, gdje se idividualna vrijednost mjeri količinom dolara u nečijem džepu. Sve drugo je zanemareno, pa i odgovornost pred Bogom ili pred ljudima.
Pitanje je valja li se u ovom vremenu okrenuti propagandi morala ili je to uzaludan posao, jer ćemo biti ismijani.