Valentinu Incku se, kao uvođenje u posao, desila klasična sačekuša koju OHR-ova struktura igra već nekoliko godina pred zasjedanja Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, koja je mirna, hvala Bogu i njenim mudrim narodima, već 13 godina.
Potpisao je izvještaj OHR-a koji su drugi napisali, a potom to još morao ponavljati pred Savjetom bezbjednosti UN-a. Izvještajem za samo četiri dana svog mandata ocrnio je BiH, još više Republiku Srpsku, a sve ne bi li Savjet bezbjednosti donio rezoluciju koja bi produžila dah umirućem OHR-u. Poslije toga još i zakletva kako stoji iza svega napisanoga i izgovorenoga.
Ide Incko tuđim putem, ali se ne zna da li će uspjeti da se trgne ispred provalije. Prethodni je na vrijeme shvatio igru koja se igra s visokim predstavnicima, čiji je posao da prijete, nameću, kažnjavaju, bez suda i suđenja, baš onako kako je činio veliki učitelj Pedi Ešdaun, svetac zaštitnik nepravnog djelovanja kancelarije koja je postala sama sebi cilj.
Možda je Incko shvatio igru, odmah nakon što je potpisao pismo Narodnoj skupštini RS u kome traži da budu poništeni zaključci od 14. maja ove godine. Kasno, jer je potpisani papir ekspresno izmaknut i poslat u Banjaluku. Uz to je nagoviješteno da bi to mogao biti katil-ferman za Dodika i njegove. Potom su Incka nastavili paliti na guranje, od sugestija do zahtjeva, čak i to da tzv. bonska ovlaštenja pretvori u bonski mač, koga valjda tako isukanog neće uvući neokrvavljena u korice", kako traži "Dnevni avaz".
Republika Srpska, bez obzira na instalirane trojanske viruse, neće igrati u tuđem filmu. To znači, neće odustati od jasnih stavova proisteklih iz informacije i rasprave o prenesenim nadležnostima, nudeći pritom i drugim organima na nivou BiH i Federacije da i sami ocijene svrsishodnost i efikasnost vršenja nadležnosti u prethodnom periodu. Nudi se i dijalog visokom predstavniku radi razjašnjenja eventualnih razlika u tumačenju Ustava. Ustavni sud BiH po Dejtonskom sporazumu tumači Ustav, ali niko ne može ni Republici Srpskoj, kao potpisnici Aneksa 4, oduzeti pravo da raspravlja i donosi stavove. Takva praksa je u svim složenim državama u kojima se vrlo često raspravlja o nadležnostima na različitim nivoima vlasti. Bilo bi zanimljivo da neki ambasadori, umjesto predavanja šta mi moramo, održe predavanje kakve su rasprave u Velsu, Škotskoj, Teksasu, Kvebeku, Baskiji i Belgiji. Što se tiče visokog predstavnika, on je konačni autoritet samo za tumačenje Aneksa 10. Ne piše ništa za Aneks 4.
Da li će ovo ipak biti korist za Incka? Šta će reći onima koji su ga gurali u avanturu poništenja akta usvojenog u Narodnoj skupštini RS i Vijeću naroda RS, a poslije rekli može ostati sadržina, ne može naziv. Neka se zove deklaracija, pa ćemo prijetnju poništenjem okačiti nekom o rep. Kako u skoroj budućnosti opravdati kršenje ljudskih prava i procedura koje je ustanovila Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kada se nepravnim aktima vrše smjene, bez argumenata i dokaza.
Za ono što je napisano u obrazloženju brojnih smjenjivanja, sledovao bi krivični postupak, suđenje i zatvor. Ništa od toga nije bilo, jer su i obrazloženja lažna. Ako su tačna, onda je OHR saučesnik u zločinima smijenjenih, jer prikriva dokaze od pravosudnih organa i ometa vršenje pravde. Vidjeli smo i pomilovanja. Ne zna se šta je tragikomičnije - obrazloženje smjene ili pomilovanja.
Republici Srpskoj je Dejtonskim sporazumom zagarantovana sloboda identiteta, a ova vlast je izborila slobodu od strahovlade neprava. Možda Incko shvati da samo on ima odgovornost za djelovanje, a ne i oni koji u sumraku OHR-a igraju svoje zadnje karte. Možda još jednom sam pročita Aneks 10 i Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, a ne dozvoli da mu drugi čitaju. Možda počne kao Lajčak onima oko sebe, govoriti: "Ja sam visoki predstavnik.