Ko obitava, ko nastanjuje Bosnu i Hercegovinu? Ako odgovorimo da u njoj žive krave, magarci, vukovi, lisice, ptice i ribe odgovorićemo uglavnom tačno. Ali ako kažemo da u ovoj zemlji žive i ljudi, to neće biti sasvim precizan odgovor, biće prilično obmanjujući.
Jer u BiH po današnjoj situaciji žive pretežno Bošnjaci, Srbi, Hrvati i neki zanemarljivi manjinski narodi, a ljudi je malo. Nema segmenta života u kojem se ovi dvonošci ne prebrojavaju po nacionalnoj opredijeljenosti, a ostali ludski kvaliteti su sasvim zanemarljivi. Čini se da ni u ratu nije bila tako prisutna komanda `na nacije razbrojs` kao što je to danas.
Često čujemo od tih narodnih predstavnika, od velikih junačina nacionalnog prosvjetiteljstva, da su ponosni što su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. A kada bi im se postavilo pitanje po čemu oni mogu biti više ponosni od drugih, odgovoriće pozivajući se na tradiciju, kao da nijedan drugi narod nema svoje prošlosti. Ili će se poštapati vjerskim odlikama. Normalno je da se čovjek osjeća komotno u naciji u kojoj je rođen, ali to isticati kao jedinu svoju vrijednost je glupo, osim što je i kontraproduktivno. A u našem današnjem životu, ne samo političkom, samo se pripadnost naciji iskazuje kao odlika, uz uslov da se čovjek nalazi u gradu ili selu gdje je njegov narod većinski. Ne znam kako će nas Evropska zajednica primiti u svoje okrilje kada smo u tolikoj mjeri nacionalisti, šovinisti, pa i fašisti, da ćemo tu Evropu naprosto izluditi našim nacionalnim trvenjima.
Proteklog utorka je na Televiziji RS gostovao Milorad Dodik i odgovarao na pitanja, uglavnom hvalio sebe i Republiku Srpsku. Ali ono što me je natjeralo da mislim, da strahujem, jesu SMS poruke koje su emitovane tokom tog intervjua. Kao da se nalazimo usred srednjovjekovnog mongolskog carstva, narod diljem Republike Srpske klanja se svom vođi i izražava divljenje, a neki od njih svog idola upoređuju s bogom. Jednu sam poruku zapamtio, a ona doslovno glasi: `Ako treba, ginućemo za srpstvo`. Kakav je to čovjek koji priziva neko ratovanje, samo desetak godina poslije krvave četiri godine? Kakav je to javni televizijski servis koji odašilje ratne poruke, usred mnogonacionalne Evrope i isto takve BiH?
Onaj Haris Silajdžić ne zna nijednu drugu misao iskazati nego samo lamentirati o genocidu nad Bošnjacima. Stravičan se zločin desio u Srebrenici, ali ako vođa bošnjačkog naroda samo o tome divani, onda će Bošnjaci ostati u toj prošlosti, ostati da se jedino kao žrtve prikazuju cijelom svijetu. Za razliku od nacionalista koji neprestano govore o prošlosti, savremeni demokratski svijet je okrenut današnjici i danima koji dolaze.
Predstavnici hrvatskog naroda papagajski neprestano ponavljaju kako su Hrvati u BiH ugroženi, na prvom mjestu stoga što su u manjini prema ostala dva. Pa kako im se može izaći u susret, popraviti to stanje? Odakle doseliti bukadar Hrvata, ili nastojati da se što više Hrvatića rađa? Zato je ta priča idiotska. Bez zrna inteligencije Ivo Miro Jović i Božo Ljubić mašu nacionalističkim stijegom bacajući ružnu sliku na cjelokupan hrvatski živalj. Popevši se po nacionalnom ključu u fotelju ministra saobraćaja i komunikacija doktor Božo Ljubić je time pokazao sav nemoral ovih dičnih nacionalnih uzdanica, kojima nije važno znanje i umijeće, nego položaj ležeći.
Posebna je priča što hrvatski dužnosnici neprestano zagovaraju javni televizijski kanal na hrvatskom jeziku. Nema veze što bi to značilo izolaciju Hrvata, jer ko bi gledao taj program nego samo malobrojni Hrvati. Nema veze ni to što bi takav kanal koštao, što u hrvatskom korpusu nema dovoljan broj stručnih ljudi za takav posao, naši letači na krilima nacionalizma Ivo Miro Jović i Božo Ljubić jedva čekaju da imaju svoj privatni kanal, pa makar bio i kanalizacioni.
Nacionalizam sve više i više uneređuje ove prostore. Još malo pa će godina dana kako se Bošnjaci i Hrvati ne mogu dogovoriti oko vlasti u Mostaru, što je jasan izraz zatucanosti. A najgore u svemu je što većina mladih ljudi zagovara nacionalnu opciju, jer su ih školski udžbenici i obrazovni sistem tako educirali. Po ovim mladim generacijama nema nama napretka, nego samo uvlačenje u tamnu prošlost.
Nacionalizam je osobina primitivaca. Kojeg često neki domišljati ljudi koriste za sopstveni prestiž. Pa se postavlja pitanje zašto bi nas Evropa gledala blagonaklono, kad smo otišli hiljade koraka u nacionalistički mrak.