Vrvilo je juče u zgradi Prvog korpusa Armije Republike BiH, kako mnogi još zovu sjedište Centralne izborne komisije (CIK) BiH.
Smjenjivali su se stranački lideri u kabinetu predsjednice CIK-a Irene Hadžiabdić, razmjenjujući kurtoazne rečenice nakon što su i zvanično predali kandidatske liste.
Neki su u trenucima kurtoaznog razgovora posmatrali novu predsjednicu, a neki prostoriju u kojoj sjede, prisjećajući se slavnih ratnih dana i generala kojih više nema ili kao da ih nema. Ovakve misli najčešće su se u trenucima odsutnosti mogle vrzmati onima koji su u tim prostorijama nekada vodili važne razgovore sa generalima Mustafom Hajrulahovićem, Vahidom Karavelićem ili Nedžadom Ajnadžićem. Da nisu svi preživjeli generali u sportskim klubovima ili turističkim organizacijama, potvrdilo se kada je juče jedan komandant donio kandidatsku listu svoje stranke na ovjeru u novo sjedište CIK-a. No, taj se nije vraćao u prošlost jer se već svega sjetio u svojim knjigama. Riječ je, naravno, o prvom načelniku Glavnog štaba Armije RBiH generalu Seferu Haliloviću, predsjedniku BPS-a. General Halilović, poslanik u bh. parlamentu, nedavno je zamalo protresao bh. javnost izjavom na stranačkom kongresu da bi Crna Gora i BiH trebalo da postanu konfederalna država. U javnosti nije bilo reakcija na ovu izvalu, ili izjavu, jer kongres BPS-a, koji je okupio sve građane BiH porijeklom iz Sandžaka, nije bio posebno popraćen. Ovdašnjim medijima dosadilo je da prate stranačke kongrese gdje se za predsjednika uvijek kandiduje jedan i isti čovjek. Dok Crna Gora i BiH ne postanu jedna država, bh. državljani i ove godine na Crnogorsko primorje treba da krenu spremni za plaćanje ekoloških i boravišnih taksi, ali bez suvišne hrane jer će završiti u kantama za smeće s ove strane prividne granice buduće državne zajednice. Crnogorci su pokazali i dokazali da su siti državnih zajednica i stalo im je samo do svoje države. Oni još nisu sigurni da li im je Podgorica milija prijestonica od Cetinja, a o Sarajevu ne da ne misle, nego se mnogi s mjesta pomiču kad to čuju. Ideja generala iz bh. parlamenta bila je možda pjesma za uši biračima porijeklom iz crnogorskog Sandžaka, ali svi ostali su je tako shvatili da na to niko nije ni obratio pažnju. Inače, da je istup novog starog predsjednika BPS-a bio zapažen, do sada bismo već imali razne nazive buduće konfederacije, možda nešto poput Crna BOSNA i Gora HERCEGOVINA. Vidi se da bi BiH i u ovoj kombinaciji loše prošla.
Kako god, juče su stigle kandidatske liste i mrtva trka biće za pozicije u Predsjedništvu BiH. Čorbu je začinio Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost BiH, kada se uz lidera Stranke za BiH Harisa Silajdžića i kandidata SDA Bakira Izetbegovića uključio u borbu za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ovo je prvi put da se Radončić otvoreno suprotstavio Izetbegoviću mlađem, osim ako neće u njegovu korist odustati u zadnji čas ili ako to, možda, neće uraditi u korist drugog kandidata. Ako misli graditi stranku i ispuniti sve što obećava, odustati ne bi smio nikako, ma kakvo patriotsko obrazloženje pratilo takav potez. Silajdžić nema razloga za brigu, jer ko god ga od ove dvojice protukandidata pobijedi, imaće dobro opravdanje. Izetbegovića gura porodični bekgraund i polovina članstva sopstvene partije, jer poslije kongresa SDA slobodno može halaliti polovinu glasova iz sopstvene partije. Zadnja se, po običaju, čeka iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Znajući kakav je Izborni zakon BiH i da se članovi Predsjedništva iz hrvatskog i bošnjačkog naroda biraju u FBiH, Bošnjacima neće biti lako, a moguće je da se mnogi odluče da zaokruže kandidata SDP-a za hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića. To ne bi bilo ništa neuobičajeno jer je i za ovaj mandat Komšić dobio znatan broj bošnjačkih glasova. Hrvati ovog puta ne treba da se žale na druge partije jer su, nespremni na međusobni dogovor, ponudili više kandidata za istu poziciju: Borjanu Krišto iz HDZ BiH i Martina Raguža iz HDZ 1990. Srbi ni ove godine neće imati mnogo dilema, jer će iz ovog entiteta član Predsjedništva ponovo biti Nebojša Radmanović, kandidat SNSD-a, ili Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a, koga podržava opozicioni blok, a vjerovatno i Bošnjaci koji će glasati u RS. Sudeći po kandidatskim listama, a i nekim predizbornim pričama, ni pozicija ni opozicija u RS nisu izvukle nikakvu pouku poslije opštinskih izbora u Bileći. Opozicija je okupljena na programu koji se zove Milorad Dodik, a Dodikovi kandidati imaju program istog naziva. Biračima ne treba pretjerano poznavanje matematike da shvate koliko izbornih opcija imaju. Očekuje se i pomoć sa strane u borbi za Predsjedništvo BiH, pa će malobrojni Hrvati u RS dobiti preporuku HDZ BiH da glasaju za Nebojšu Radmanovića, a malobrojni Srbi u FBiH, koji poslušaju sugestiju SNSD-a, glasaće za Borjanu Krišto. No, to neće znatno uticati na rezultat niti jednih niti drugih.
Čudno je samo zašto je fokus stranaka na Predsjedništvu BiH, instituciji nadležnoj za spoljnu politiku i odbranu. Nijedna od ove dvije ustavne nadležnosti, pokazalo se ranije, nije čvrsto u rukama Predsjedništva BiH, nego resornih ministara. Zato je valjda familija Lijanović, okupljena sa poslovnim partnerima u Narodnoj stranci Radom za boljitak, odlučila da jednog brata kandiduje za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH iako se ta funkcija ne bira direktno i zavisi prvenstveno od izbornih kandidata i koalicija.
"Igre mogu da počnu", mislila je Irena Hadžiabdić dok je razmjenjivala kurtoazne rečenice sa stranačkim liderima u sjedištu CIK-a, gdje je juče vrvilo.