Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH, koji je izabran u federalnom parlamentu nekom posebnom računicom zahvaljujući matematičkim inovacijama visokog predstavnika u BiH, zasukao je rukave da se suoči sa mnogobrojnim izazovima u entitetu na čijem je čelu.
Kako javljaju mediji, Budimir je "uložio osobni autoritet kako bi podržao održavanje koncerta kontroverznog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu". Onaj ko je pročitao šta Budimir kaže prvo se neće složiti da je Tompson kontroverzan jer on je pjevač čije pjesme "potiču ljubav prema svom narodu". To što će Tompson s mačem i u crnoj odori izaći pred svoju publiku koja, takođe, voli crne košulje, a slovo U im je najdraže u cijeloj abecedi, za Budimira nije ništa sporno. A, što bi i bilo sporno funkcioneru HSP BiH, stranke čija je himna jedna od Tomsonovih pjesama?
"Ja, inače, vrlo često slušam njegove pjesme. U njegovim pjesmama ne mogu pronaći mržnju prema bilo kome", izjavio je Budimir.
Ima Tompson pjesmu koja se, ako je vjerovati podacima sa Interneta, zove "Bojna Čavoglave", koja počinje riječima "Za Dom spremni". Tako su se, kažu udžbenici i još živi svjedoci, pozdravljale ustaše u Drugom svjetskom ratu, a tako se, valjda, pozdravljaju i sad čim se okupe da pjevaju s Tompsonom. Teško je ući u poetiku ove pjesme, koja počinje ustaškim pozdravom i u kojoj su puške na gotovs gdje se bacaju bombe, goni banda koju će ruka stići i u Srbiji i još niz pjesničkih slika koje zavređuju ozbiljnu analizu književne teorije i kritike. Budimir je, valjda, to shvatio na pravi način u skladu sa ličnim ubjeđenjima i tradicijom koju baštini stranka poglavnika Ante Pavelića. Ima Živko Budimir pravo na svoja lična ubjeđenja, nacionalne osjećaje, tradiciju i muzički odabir, ali ista prava nema predsjednik entiteta u kojem žive predstavnici više naroda, pa i onih "čija će ih ruka stići i u Srbiji". Za razliku od 10. aprila 1941. godine, Budimir i njegova stranka su "platformaško cvijeće" u konstalaciji trenutnih političkih odnosa u BiH. Snaga koju crpi iz biračkog tijela i stranke iz koje dolazi tolika je da se u Federaciji BiH bavi muzičkim programom, a ne Ustavom i zakonima. Budimirovi pokušaji da uđe u zonu ustavne reforme uglavnom se završavaju na teritoriji drugog entiteta, dakle, mimo njegovih nadležnosti.
Za razliku od 10. aprila 1941. godine, Budimir i njegova stranka su "platformaško cvijeće" u konstalaciji trenutnih političkih odnosa u BiH. Snaga koju crpi iz biračkog tijela i stranke iz koje dolazi tolika je da se u FBiH bavi muzičkim programom, a ne Ustavom i zakonima
Da Budimirov HSP neće imati nikakv uliv u uređenju zemlje u čijem jednom dijelu vladaju, potvrđuju i razgovori u vezi s formiranjem vlasti na niovu BiH gdje glavni dio platforme (SDP i SDA) razgovara sa strankama koje imaju mnogo više glasova od "pravaša". HSP BiH trebao je, prvenstveno SDP-u, da bi kako-tako bila formirala vlast u FBiH i time su ispunili svoju misiju. Nejasno je samo šta oni koji baštine tradiciju i imovinu partizana i komunista traže u zagrljaju sa "pravašima" koji se i dalje pale na crne košulje. SDP je prigrlio HSP iz čistog interesa i za nadati se da nemaju ništa zajedničko sa strankom koja voli hepeninge sa ustaškim obilježjima. Ako je tačno to što se ponavlja više puta dnevno da je SDP multietnička stranka koja se bori za dobrobit svih građana i naroda u BiH, onda su bar deklarativno trebalo da osude Budmirova nebulozna obrazloženje o pjesmama koje ne vrijeđaju nikoga i zalaganju za Tompsonov koncert u Sarajevu. Valjda bi Tompsonov koncert trebalo svijetu da pokaže da je Sarajevo grad i Hrvata (i Bošnjaka i Srba baš kao u ZAVNOBiH-u koji je sahranio "petu kolonu") pa je otvoren za sve i tu se svi komotno osjećaju. Kad Budimir, predsjednik FBiH, može biti ličan u odbrani Tompsonovog muzičkog i ideološkog izražaja, onda mogu i ostali. Živko Budimir bi trebalo da bude i predsjednik i Srbima koji žive u Sarajevu, ali on to neće nikada biti, baš kao što neće ni šačici Hrvata iz sarajevskog naselja Stup, kojih više nema ni u Opštinskom vijeću Ilidže, a zašto je to tako Budimir bi ih mogao pitati kad odmori od organizacije muzičkih događaja. Malo je vjerovatno da ga podržavaju i Bošnjaci, a posebno građani koji su glasali za program i ciljeve antifašističkog SDP-a u državi za čovjeka. Bilo bi više nego zanimljivo čuti sada obrazloženje iz SDP-a šta ih veže sa "pravašima".
Potpuno nepotrebno licitiranje sa održavanjem koncerta pjevača koji je već jednom uzburkao duhove u Sarajevu, govori koliko su Budimir i njegova stranka ozbiljna politička opcija. Nekoliko puta iz HSP-a su kukuriknuli kako programska platforma još nije riješila statusna pitanja Hrvata u FBiH, ali sve je ostalo na izjavama nervoznih pojedinaca. Predsjednik FBiH imao bi i drugog posla da hoće ozbiljno da radi u okviru svojih nadležnosti, ali od svega ozbiljan je u trošenju budžeta koji mu je odobren i popunjavanju savjetničkih mjesta u kabinetu. Dokolica, koju mu je poklonio federalni parlament i razdor SDP-a sa HDZ-om, omogućava Budimiru da podgrijava atmosferu u BiH uz muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona. Ako je zalaganje za dovođenje Tompsona neko mjerilo, Budimir je konačno pokazao da je veći Hrvat od svih koji su sjedjeli u kabinetu predsjednika FBiH. Dobio je legitimitet.