Poslednji dani godine. Prave se bilansi, a i planovi za narednih 12 meseci. Pre nekoliko dana iz politike ovog regiona je tiho, kao što je i ušao, otišao Janez Drnovšek, dosadašnji slovenački predsednik.
Zapravo se radi o ličnosti koja je krajem osamdesetih godina prošlog stoleća bila prva izabrana na demokratskom referendumu u tadašnjoj federaciji. Između više kandidata za člana Predsedništva SFRJ iz Slovenije on je izabran kao alternativa zvaničnoj političkoj opciji. Čak je kao predsedavajući Predsedništva bio lider Pokreta nesvrstanih, a i učesnik i svedok raspada federacije.
Nikada zapravo nije mnogo pričao i nikada se nije dosta pričalo o njegovom privatnom životu. Do dana, prije nekoliko godina, kada ga je pogodila opaka bolest. Tada je započet proces u njegovoj ličnosti, koji ga je doveo do radikalnih promena. Od političkog lidera on postaje zapravo prorok pozitivnog mišljenja i vraćanja prirodi. Ukazuje na probleme globalnog sveta - na glad i nepravde, na prljave ratove... Diže glas protiv potrošačkog društva koje, zapravo, jede i uništava našu planetu... Javnost ga posmatra sa žaljenjem. Više im se sviđao kao šutljivi političar iza zida tajanstvenosti i nepristupačnosti. Primer bivšeg predsednika još jedan je od dokaza da ipak krizne situacije ili čak poslednji dani decembra utiču na radikalne promene i čoveka kao pojedinca, a i kolektiviteta.
Ovih dana novinski naslovi oglašavali su se pitanjem - Kako podeliti Bosnu i Hercegovinu? Radi se, naravno, o početku rasprave o novom ustavu zemlje. U suštini, pitanje je sasvim pogrešno i politički nekorektno. Naslov bi morao da glasi: Kako ujediniti Bosnu i Hercegovinu? Što, naravno, ne znači stvaranje unitarne države, već države koja bi mogla efikasno da funkcioniše u dobro svih njenih naroda i građana.
U godini koja ističe u zemlji, a i regionu proizvođeni su veštački cunamiji, koji su zaokupljali, pre svega, domaće političke elite da na kraju sednu i dogovore se da ipak treba da se dogovore. Shvaćanje da je umesto stvaranja međusobnih konflikata bolji dijalog, pozitivna je promena. I unutrašnji pomak. Stranci koji brinu dolaze, a i odlaze. Mnogima je Bosna i Hercegovina gledala u leđa i živela sa svojim nedaćama i nastojanjima dalje.
Ipak u novu godinu Bosna i Hercegovina kreće sa većim optimizmom i nadom. Kao evropska zemlja u narednim mesecima biće korak bliže zvaničnom članstvu. A to znači i promene unutrašnjih pravila igre i prevazilaženje međusobnih predrasuda. I u javnom dijalogu osnovanom na činjenicama, a ne na političkoj propagandi. Na afirmisanju pozitivnog na potraživanju zajedničkog unutrašnjeg interesa. Na racionalnoj otvorenosti društva. I shvaćanju da ako se potpuno otvoriš stranim interesima na kraju krajeva nestaneš.
Uprkos optimizmu, nad regionom i Evropom leži senka nerešenog kosovskog pitanja. Planovi Ahtisarija i drugih globalnih igrača zapravo su već odredili odluku. Znači da srpsko-albanski dogovor nije moguć? Ili je moguć? Šta će biti posle definisanja konačnog statusa? Prekid komunikacija? Nestanak poslednjih pet odsto srpskog stanovništva, rušenje svega što podseća na jedan narod? Novi apetiti tamošnje većine po udruživanju sa sunarodnjacima u susednim zemljama? Ili vekovno lečenje rana u međusobnim odnosima dva naroda osuđena da žive u komšiluku. Da li je lek zajednički život u Evropskoj uniji? Čini se da ova opcija zapravo nema alternative. Naredni meseci donose odgovore.
Kada sam pre godinu dana na ovom mestu digao glas protiv sumnjivih rabota međunarodne zajednice za disciplinovanja vodećih političkih ličnosti i takozvanim sudskim putem i zatvaranjem, sve je izgledalo sumorno. Ali posle godinu dana, ipak, političke intrige doživele su poraz. Lideru vodeće političke partije jednog naroda u Bosni i Hercegovini vratili su dokumente i može da se kreće svetom kao slobodan čovek. Pravda pobeđuje, a nepravda gubi. Kad-tad. I u životu pojedinca i u životu naroda.