Šta bi se desilo kada bi ključni politički faktori u BiH postigli međusobni dogovor i ispunili sve uslove koje je pred njih postavila međunaroda zajednica?
Niti bi bili zadovoljni ovi što su se s teškom mukom dogovrili ni oni koji su uslove postavili. Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) saopštili su kako je "međunarodnoj zajednici, ali i većini građana BiH laknulo kada je šest stranačkih lidera konačno postiglo dogovor o formiranju vlasti na nivou BiH", pa je "tužno kada politički lideri postavljaju nove zahtjeve". Očigledno su se politički lideri ugledali na predstavnike međunarodne zajednice, koja i kada ima šansu da neki posao okonča nađe razlog da se to odgodi ili da posredno izazove neko novo političko žarište. Tako je bilo na posljednjoj sjednici Savjeta za sprovođenje mira (PIC), kada su ispunjeni uslovi za ukidanje arbitraže u Brčkom, ali je to odgođeno. Tako su u PIC-u korak naprijed iz Republike Srpske pretvorili u korak nazad za BiH.
Kada su se politički lideri dogovorili o formiranju vlasti stigla je vijest o odluci međunarodnog tužioca o prekidanju istrage u slučaju "Dobrovoljačka". Svaki činovnik u međunarodnim institucijama reći će da to nema veze jedno sa drugim, iako je OHR donio odluku o produženju mandata stranim tužiocima i sudijama. Nije nikada razjašnjeno kako su bivši zaposlenici OHR-a, s više nego skromnom biografijom, proizvođeni u međunarodne sudije i tužioce, koji su vodili glavnu riječ u Tužilaštvu i Sudu BiH, poput Hajkija Vendorfa, kojem su pale sve optužnice za privredni kriminal. Bilo ih je takvih mnogo u galeriji likova stranih tužilaca i sudija, a sve to koštalo je milione maraka građane BiH (za koje OHR zna šta osjećaju). Jedino što je ujedinilo političare u BiH su ovi stranci u bh. pravosuđu jer malo ko je prošao bez istrage, optužnice ili suđenja, a sada mirno mogu da naplate odštetu jer su ih proganjali tužioci po nalogu onih koji su ih imenovali. Sve je to uticalo na stvaranje političke klime u BiH i odnos snaga među strankama po ukusu međunarodne zajednice. Ne treba zaboraviti ni parapravosuđe u liku Tobi Robinson, gospođe koju je OHR ovlastio da preuzme Hercegovačku banku i Privrednu banku Istočno Sarajevo i tako ugrozi naplatu doprinosa i rad mnogih privrednih subjekata, koji su bili u vezi s ovim bankama, poput Rudnika Sase. Kada je krenula, sa suzama u očima ispratio ju je nekadašnji visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling, a onda je uskoro otišao i on, ali ubrzo se vratio da bi nastavio rad na privatnom fakultetu Ejupa Ganića, jednog od 14 osumnjičenih za slučaj "Dobrovoljačka". Kada bi vlasti u BiH ispunile sve što se od njih traži, vjerovatno bi se pojavio neki novi začin iz internacionalne kuhinje od kojeg bi mnogima krenule suze na oči.
Međutim, da li je rješenje ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, što traže SNSD i SDS nakon što je propala istraga u slučaju "Dobrovoljačka". Ako će iz ovoga proizići pritisak da se preispita rad u ovim pravosudnim institucijama, onda je to opravdano, ali i njima je jasno da nemaju snage u Parlamentarnoj skupštini BiH da proguraju ono što najavljuju. Kada su već, na ovaj ili onaj način, učestvovali u formiranju ovih institucija, onda moraju raditi na tome da se poštuju zakoni koje su donijeli, odnosno potvrdili u bh. parlamentu, jer nije toliko problem ni u zakonodavstvu koliko u samovolji zaposlenih u pravosuđu BiH. To je bilo jasno onog časa kada je zamjenica glavnog tužioca Vesna Budimir nekoliko dana nakon obustavljanja istrage za Dobrovoljačku objasnila da je to omogućio novi pravilnik. Baš kao da pravilnici padaju s neba, a ne usvajaju ih čelnici institucija, a kasnije će se ispostaviti da prijedlog izmjena i dopuna daju baš zamjenici glavnog tužioca. Najmanje što bi se moglo očekivati je da se Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) ozbiljno pozabavi malverzacijama u bh. pravosuđu, koje su vidljive i iz dnevnih izvještaja sa suđenja, pa čak i bezazlenih upravnih sporova. Skoro dvije godine gledali smo kako se Sud BiH poigrava s funkcionisanjem i opstankom BHRT-a zbog stalnih tužbi i privremenih mjera koje su donosili nakon smjene generalnog direktora ove medijske kuće Mehmeda Agovića. Sa druge strane, teško je očekivati da funkcioniše nešto što je od početka postavljeno naopako, a primjedbe svake vrste bile su zabranjene jer reformu pravosuđa u BiH vodili su stranci.
Koliko je sve dovedeno do apsurda vidi se i po reakcijama nakon nepravosnažne odluke o prekidu istrage u slučaju "Dobrovoljačka" jer iz SDA se čuju ocjene da je neophodno utvrditi ko je počinio zločin, a iz OHR-a i dalje ponavljaju da podržavaju nezavisnost Suda i Tužilaštva BiH. Pa, valjda svi traže da ove pravosudne institucije budu nezavisne i da odlučuju na osnovu dokaza. Problem je što se nezavisnost pretvorila u samovolju i što ne postoje sankcije za one kojima padaju optužnice i sudski postupci kao zrele kruške i niko ih ne smije ni pitati koliki je procenat dobijenih postupaka, a kolika je šteta po budžet zbog onih koji su pali. Uz sve to sudije Suda BiH tuže državu jer im je regres bio samo 2.100 KM, a ne 2.433 KM. Tužba protiv države je kod Tužilaštva BiH, a presudiće Sud BiH. Ishod je teško prognozirati. Kako god, OHR i većina građana u BiH zalažu se za vladavinu prava.