U zemlji u kojoj je sve naopako i u kojoj se studenti ne bune otkako je Nikola Dronjak završio fakultet, umjesto studenata bi na ulicu mogli penzioneri. I to ne ovi "naši" sa crkavicama i prosječnim penzijama od oko 700 KM, već oni koji su penziju zaradili u inostranstvu i koji od svojih penzija mogu pristojno da žive u Republici Srpskoj.
Zašto? Zato što je u ovoj zemlji sve naopako. A kad je u pitanju stvarni razlog za proteste, on leži u saopštenju koje je početkom ove sedmice objavio Fond zdravstvenog osiguranja RS, najavljujući da će penzioneri koji žive u Srpskoj, a koji su NE CIJELI, već većinu staža osiguranja ostvarili u inostranstvu, od 1. maja morati da plaćaju doprinose za zdravstvo u visini od 10,2 odsto od svoje inostrane penzije. Pripadnici najstarije populacije počeli su ozbiljno da gunđaju čim je FZO ovo saopštio, iako u najavi i namjeri FZO nema gotovo ništa sporno. Ali prije nego što dođem do onoga što jeste, da pojasnim ono što u suštini nije sporno…
Naime, sistem zdravstvenog osiguranja RS zasnovan je na tzv. Bizmarkovom modelu koji počiva na solidarnosti - oni koji rade i ostvaruju prihode finansiraju sistem iz kojeg se liječe svi. Dakle, penzioneri koji su cijeli radni vijek proveli u Srpskoj decenijama su izdvajali doprinose i time unaprijed učestvovali u finansiranju svog prava na zdravstvenu zaštitu. Zbog toga je njihovo današnje opterećenje simbolično, a kada se kaže simbolično, misli se na jedan odsto njihove penzije koji Fond PIO uplaćuje FZO RS na ime doprinosa za zdravstvo. (Mnogi to ne znaju, ali svaki penzioner u Srpskoj putem Fonda PIO RS izdvaja jedan odsto penzije za svoje zdravstveno osiguranje).
S druge strane, penzioneri koji su CIJELI svoj radni vijek proveli u inostranstvu finansirali su zdravstveni sistem te zemlje u kojoj su radili i tamo su ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu. Kad su oni u pitanju, nema ništa sporno, jer bez obzira na mjesto prebivališta, zemlja u kojoj su zaradili punu penziju za njih plaća troškove zdravstvenog osiguranja i na njih se ne odnose najavljene mjere FZO.
Uslovno rečeno, problem je sa penzionerima koji su NE CIJELI, već VEĆI DIO radnog vijeka proveli u inostranstvu i koji u skladu s tim nisu u istom obimu učestvovali u finansiranju zdravstvenog sistema RS kao naši domaći penzioneri. Na njih, a ima oko 8.000 takvih penzionera, odnosi se saopštenje FZO i najava da će od 1. maja morati da izdvajaju 10,2 odsto svoje inostrane penzije za zdravstveno osiguranje. Dakle, ne 10,2 odsto cijele penzije, već samo 10,2 odsto penzije koju dobijaju iz inostranstva.
Zašto će morati da izdvajaju? I zašto to nije sporno? Zato što penzioner koji je ostvario penziju u dvije države, npr. u Njemačkoj i RS, u skladu sa međunarodnim sporazumima ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu prema mjestu prebivališta. Ako ima prebivalište u RS, to znači da RS preuzima obavezu finansiranja njegove zdravstvene zaštite bez mogućnosti da te troškove dijeli sa drugom državom. Međutim, to ne znači da je taj penzioner oslobođen obaveze učešća u finansiranju zdravstvenog sistema RS. Naprotiv, iako je u penziji, on je u obavezi da učestvuje u finansiranju zdravstvenog sistema RS, ali ne kao domaći penzioneri koji izdvajaju jedan odsto penzije za svoje zdravstveno osiguranje, već na način na koji to rade penzioneri u Njemačkoj, gdje je ostvario većinu radnog staža. I to je, u stvari, ono što sada pokušava da uradi FZO RS.
Pojednostavljeno, Srbin je 35 godina radio u Njemačkoj, vratio se u RS, radio još pet godina i otišao u penziju. On prima 1.000 evra njemačke penzije i, recimo, 100 maraka "naše". Pošto mu je mjesto prebivališta u RS, to znači da RS ima obavezu finansiranja njegove zdravstvene zaštite bez mogućnosti da te troškove dijeli sa Njemačkom, iako je on 35 godina finansirao zdravstveni sistem Njemačke, a samo pet godina zdravstveni sistem RS. Pri tome, Fond PIO za troškove njegove zdravstvene zaštite plaća FZO RS samo jedan odsto njegove penzije ostvarene u RS, dakle plaća samo jednu marku.
S druge strane, da je ostao da živi u Njemačkoj, tamo bi za troškove zdravstvene zaštite plaćao oko stotinu evra, odnosno toliko bi za njega plaćao njegov penzioni fond u Njemačkoj. Ako se on odrekne tog osiguranja tako što promijeni mjesto prebivališta i preseli se u RS, njemu njemački penzioni fond ne uskraćuje stotinu evra koje je plaćao zdravstvenom fondu za njegovu zdravstvenu zaštitu, već mu ih isplaćuje direktno uz penziju. FZO RS želi da uzme tih sto evra koje naš "njemački penzioner" dobija iz Njemačke zato što ne koristi zdravstveno osiguranje u Njemačkoj, već to pravo koristi u Republici Srpskoj. Znači, želi da on tih sto evra plati Fondu zdravstvenog osiguranja RS zato što FZO RS snosi sve troškove njegove zdravstvene zaštite. I tu nema ništa sporno.
Osim onima koji smatraju da naši penzioneri i naš FZO treba da snose troškove liječenja njemačkih i švajcarskih penzionera. Treba napomenuti da je Zakon o doprinosima RS koji sve ovo propisuje usvojen prije korone, a zašto se neko dosjetio da sada počne sa njegovom primjenom i da li to ima veze sa pravom na zdravstvenu zaštitu koja je tokom epidemije zagarantovana svim građanima Srpske bez obzira na njihov osiguranički status - to nije sasvim jasno. Ako im je motiv to što je zafalilo para, pa oporezivanjem stranih penzionera žele da namaknu desetak miliona maraka, 4. oktobra bi mogli da dobiju odgovor da li su postupili pametno. Ali o tom - potom, iako je već sada jasno da će opozicionari (ne)opravdano nezadovoljstvo penzionera sigurno iskoristiti za pridobijanje političkih poena, kao što je sasvim izvjesno da će neko postaviti pitanje ustavnosti predmetnih zakonskih odredaba, ali i o tom - potom.
Ono što je već sada sporno u cijeloj priči je dio saopštenja FZO koji kaže da "zakon ne predviđa izuzetke, već da se odnosi na sve penzionere koji imaju većinski radni staž izvan BiH". To znači da se odnosi i na one koji su imali 22 godine radnog staža u Hrvatskoj, pa početkom devedesetih od povampirenog ustaštva pobjegli u Republiku Srpsku, borili se i krvavili za nju da bi poslije rata uz upisani ratni staž ostvarili pravo na penzijicu. Prema onome što je saopštio FZO RS, od tih ljudi koji su napustili Hrvatsku kako bi sačuvali živu glavu ili onih koji su dio radnog vijeka proveli u MUP-u ili vojsci Republike Srpske Krajine sad treba oduzeti 10,2 odsto penzije. Uh!
Onima koji se nisu sjetili da te kategorije penzionera izuzmu iz najavljene primjene zakona treba dati broj telefona Srede V., pa da čuju šta su psovke. Drugim riječima, ako tu kategoriju ne izuzmu od primjene, npr. izmjenom zakona koja bi rekla da se "član 5. stav 4. Zakona o doprinosima ne odnosi na one koji su većinsko pravo na penziju ostvarili u nekoj od zemalja bivše SFRJ" i ako ti ljudi od 1. maja ne budu mogli da "ovjere knjižice", protesti su najmanje što su zaslužili.
P.S. Sreća, Kristijan Šmit je većinu radnog staža ostvario u Njemačkoj, pa neće biti na teretu FZO RS. Iako bi to vrlo rado podnijeli, samo da se penzioniše.