Ko je pratio vruću debatnu fazu imao je osjećaj da referendum o članstvu Velike Britanije u Evropskoj uniji ne može imati sretan kraj.
Šta sve nije rečeno i pisano o Evropi... a i povjerovano od toliko ljudi. A ipak, duboko sam šokiran. Glasanje Britanaca za izlazak iz Evropske unije je izazvalo žaljenje, nesigurnost i razočarenje u cijeloj Evropi. Radi se o dubokom, povijesnom rezu.
Ali ipak. Ne smijemo zapasti u stanje šoka ili hektičnog akcionizma. Štoviše, sada moramo svi zajedno izvući prave zaključke za Evropsku uniju.
Prije svega jedan iskren osvrt - Kod mnogih građana u ovim vremenima Evropska unija nije na visokoj cijeni. Puno ljudi je razočarano, a neki se i okreću protiv Evropske unije jer misle da nije ispunjeno ili je u najboljem slučaju samo djelimično ispunjeno centralno obećanje o blagostanju, demokratiji i miru. Ekonomska i finansijska kriza je nanijela duboke rane, koje još nisu izliječene. Dolazak stotina hiljada izbjeglica i migranata u Evropu prouzrokovao je više od samo razilaženja u mišljenju.
Mnogima evropske odluke izgledaju daleko od ličnih želja, predstava i svijeta u kojem žive - čak su i mir i sigurnost postali krhkiji - pomislite samo na konflikt u istočnoj Ukrajini ili užasne terorističke napade u Parizu i Briselu.
Pri tome se dešavaju i mnoge dobre stvari u Evropi. To ne smijemo ni prilikom samokritike izgubiti iz vida: Prebrodili smo najgoru i najopasniju fazu ekonomske i finansijske krize, a evrozona je ostala na okupu, čak je i narasla. Evropa može svijet učiniti sigurnijim i mirnijim, kao na primjeru sporazuma o Iranskom atomskom programu pregovaranom od strane evropske vanjske politike. Evropa izvozi stabilnost i sigurnost, na primjer na zapadni Balkan, gdje je vjera u Evropu i želja za približavanjem konstantna. Pokazali smo i na međunarodnom planu šta je EU u mogućnosti da ostvari ako na svjetskoj pozornici priča jednim jezikom. Pa čak i u migracionoj krizi ostvarili smo - iako je trajalo i predugo - važan napredak.
Ali ipak, Evropska unija je za mnoge trenutno izgubila na privlačnosti. To nam ne smije biti svejedno. Mi gledamo nazad na jedan do sada neviđen period od 70 godina mira i stabilnosti. Prije više od 25 godina smo savladali podjele našeg kontinenta. Evropski proces ujedinjenja je jedna uspješna priča i u prošlosti nije poznata niti jedna slična. Njena srž, da se dogovora u političkim okvirima, koji zemlje članice radi regulisanja njihovih odnosa i konflikata vodi u institucije Vijeća u Brisel, a ne na bojno polje, nije izgubila na svrsi i značenju. To se ne smije staviti na kocku. To dugujemo generacijama koje dolaze poslije nas, da evropski mirovni projekat predamo netaknut.
Mnogi kritikuju Evropu radi osjećaja nemoći - i sa osjećajem gubitka kontrole. Iako je to razumljivo u svijetu koji čini se iskače iz tračnica i u vremenu globalizacije mnogih životnih područja: Strah je loš savjetnik. I povlačenje u svoju, nacionalnu puževu kućicu nije dugotrajna zaštita od rizika i opasnosti svijeta koji se doživljava kao opasan.
Šta je dakle činiti? Mi moramo pokazati ljudima da Evropska unija nije uzrok takvog osjećaja, nego naprotiv, najbolji instument koji imamo pri ruci da bismo svijet oko nas, da bismo globalizaciju aktivno oblikovali u našem evropskom interesu. Ako mi u Evropi igramo kao ekipa, ako usko dogovaramo i dinamično djelujemo, možemo riješiti sukobe i prevladati prepreke. Niti jedna država članica, pa ni Njemačka ili Francuska, ali ni Ujedinjeno Kraljevstvo, ne mogu internacionalno biti uspješne kao što to možemo biti kao snažna i solidarna zajednica.
Danas vrijedi: Ko želi ukinuti Evropu neće riješiti svoje probleme, nego će ih čak pojačati. To pokazuju politički i ekonomski nemiri koje trenutno proživljava Velika Britanija. I oni pokazuju i da oni koji uvijek glasno viču "van!" ili "dolje Evropa!" nemaju odgovor na pitanje kako će se nastaviti nakon izlaska ili čak nakon ukidanja EU. To nije samo bezumno, nego i neodgovorno, to je igra s vatrom. Fransoa Miteran nas je na kraju svog života, tako bogatog političkim iskustvom, te iskustvom rata i patnje, podsjetio na sljedeće: "le nationalisme, c'est la guerre!" - "Nacionalizam znači rat!"
One koji se ponašaju destruktivno i koji hrane čežnju za tobožnjom sigurnošću u nacionalizmu moramo izložiti i suprotstaviti im se s pravim rješenjima.
Zalažemo se za to da Evropa postane bolja i da više sluša potrebe svojih građanki i građana. To je pravac prijedloga koji smo prošle sedmice predočili francuski ministar inostranih poslova Žan-Mark Ajraul i ja.
Imamo nekoliko konkretnih ideja vrlo svjesno tamo gdje ljudi s pravom od nas više i očekuju: Za bolju unutrašnju i vanjsku sigurnost, za angažiranu migracionu politiku i za politiku rasta i zaposlenja. I radujemo se s nadom mnogim drugim dobrim i konstruktivnim doprinosima.
Slušati građanke i građane znači i da mi u Evropi treba da počnemo i sa novim metodama rada. Bolja, fleksibilnija Evropska unija poštuje različite predstave o daljem evropskom putu i dozvoljava različite brzine razvoja, bez isključivanja ili napuštanja bilo koga.
Umjesto da se svađamo oko toga šta bi trebalo da bude konačni cilj evropskih integracija, treba da radimo za opipljive rezultate, i to danas!
Svako je pozvan da se uključi! - Odbranimo Evropu zajedno, tako što ćemo je učiniti boljom.
Naprijed možemo samo zajedno. Zbog toga je tako važno da se savjetujemo u krugu 27-orice, da se pažljivo slušamo i onda zajedno djelujemo.
( Auor je njemački ministar spoljnih poslova )