Neinventivnost je najizrazitija karakteristika aktualne bošnjačke politike. Šta su uzroci te pojave i koje strukture su njeni pronosioci? Ovo mora biti predmet stalne analize javnosti i to iz više razloga. Bošnjacima se desilo - ne ulazeći ovom prilikom u to kako i zašto - da je njihova postratna politička struktura ispod zahtjeva i mogućnosti naroda i vremena. Oni su politički nekvalitetno reprezentirani, odnosno, njihovo političko vodstvo nije ni nacionalno ni političko već stranačko i klanovsko.
Zastoj u privatizaciji unutar federalnog dijela države izazvan nemogućnošću dogovora klanova oko visine procenta kojeg od kupaca dobijaju samo je jedan od primjera te moralno-političke srozanosti tih ljudi. Horizont općeg, zajedničkog, nacionalnog cilja s jasnom vizijom budućnosti države i karaktera društva tu ne postoji. Ovakva ocjena savremene bošnjačke političke scene postala je općeprihvaćena u intelektualnim krugovima, te je moramo stalno ponavljati.
Negativni refleksi na narod i državu tog neadekvatnog političkog vodstva su višestruki. Ovog puta ću potencirati defetistički duh koji oni svojim (ne)aktivnostima zrače. Sarajevski taksisti su odraz tako ugođene bošnjačke javnosti. Često dijelim lijepe trenutke s tim ljudima. Poslovično informirani i s mušterijama komunikativni oni ponajbolje pokazuju stanje duha onog širokog dijela javnosti koji nema prilike za redovno oglašavanje. Jučer me jedan od njih naprosto zasuo negativnim informacijama, dilemama, slutnjama, pitanjima, ali sve iz najdubljih osjećanja strepnje za dobrobit i budućnost djece, porodice, svih nas.
Običan čovjek osjeća stagnaciju bosanskohercegovačkog projekta i sa tim se skoro pomirio, ali ima i strah da ne bude gore, budući da je na vlastitoj koži iskusio da je ovdje sve moguće. Građani su još zbunjeni nasilnom promjenom karaktera države i zabrinuti tokom kojim stvari idu. Osjećaju da se svaka moguća prilika koristi za međusobno nacionalno sumnjičenje, prozivanje, optuživanje. Nacionalne i stranačke elite ih zbunjuju, one svoje nesposobnosti, svoj negativni saldo, proiciraju na narod, na javnost, i to je posebno u bošnjačkom slučaju veliki problem. Taksista kojeg uzimam za uzorak ima sređen privatni život, ali se ne osjeća dobro zbog loše političke klime.
Najnoviji primjer takvog stanja duha na bošnjačkoj strani je Dodikova priča o zamjeni konvertibilne marke eurom. Ta mala i beznačajna epizoda o aktualnim bošnjačkim političarima puno govori. Jedna usputno data izjava, po svemu sudeći bez nekog povoda, nastala u šetnji s tamo nekim poslovnim čovjekom, najednom postaje određujući činilac bošnjačke političke javnosti. Sasvim je vjerovatno da Dodik nema nikakvu posebnu namjeru da određuje sadržaj bošnjačke politike i javnosti, mada on to čini, kao što je, nažalost, evidentno da se bošnjačka politika zadnju godinu dana u cjelosti svela na odgovore tom čovjeku. O Dodiku s puno razloga na federalnoj strani mnogi ne misle ništa dobro, i to nije upitno, ali zabrinjavajuće jeste to da se ukupna nacionalna bošnjačka politika svede na reagiranje na njegov govor. Dodik uvijek ide dva koraka naprijed, nešto usput izjavi, počesto bez veze i ikakva smisla, ali to bošnjački stranački političari pretvaraju u sadržaj svoje politike, odgovaraju Dodiku na način da pravdaju sebe, ocrnjuju njega i navodno brane državu i narod. Da stvar bude još gora, svaka prilika se koristi za konflikte, u principu lažne, štetne i nepotrebne. Pri tome se ne vodi računa o tome da na njima, na entitetskim konfliktima, Dodik ponajviše održava svoju dominaciju u Republici Srpskoj. Njegova izjava o zamjeni konvertibilne marke eurom, onako data iz rukava, jeste samo po sebi normalno, poželjno, proevropsko ponašanje. Umjesto da se ta izjava ocijeni nerelevantnom u ovom momentu, a što jeste tačno, te se na taj način u potpunosti ignorira ili čak ismije - što je treća mogućnost, ili da se prihvati kao mogući zajednički reformski projekt - što bi bila druga mogućnost, od nje se na bošnjačkoj strani pravi cijela medijska priča koja na kraju permutira u optužbu Dodika za pokušaj podrivanja države. Na taj način se od Dodikove trivijalne izjave pravi nacionalna i vlastita stranačka predizborna retorika.
Šta bi bio sadržaj bošnjačke politike danas da nije Dodika jeste bezobrazno pitanje, ali ono nažalost stoji! "Srećom" po bošnjačke političare oni se ne obaziru na glasove kritičke javnosti. Oni su intelektualna i moralna stuktura koja nije otvorena za percipiranje drugačijeg. Proizvodnja straha i poltronstvo je način na koji je većina od njih zauzela trenutne položaje, te zaplašivanjem vlastite javnosti spremni su ih zadugo držati.