Radni, štedljivi i istrajni hrvatski puk Bosne i Hercegovine malo u čemu kao u Napretku, Hrvatskom kulturnom društvu, tokom zadnjeg stoljeća ima dostojnog reprezentanta. Pripremajući se u ulozi govornika s funkcije predsjednika BZK Preporoda za promociju monografije Stoljeće HKD Napredak (1902- 2002.), koja se 15. maja održava u Sarajevu, s velikom pažnjom prelistavam i čitam stranice ove značajne obljetničke publikacije.
Nastala kao zbornik priloga sa znanstvenog skupa održanog povodom obilježavanja stogodišnjice ovog nacionalnog društva monografija nam pruža uvid u sve segmente bogatog rada i djelovanja ove središnje hrvatske kulturne institucije u Bosni i Hercegovini. Njezina djelatnost je doista bila plodna, raznovrsna i povijesno značajna. Kretala se od izdavačkog rada, obrazovnih, znanstvenih i odgojnih aktivnosti; raznih muzičkih i scenskih djelatnosti; stipendiranja đaka i studenata; novčanih, sportskih, planinarskih zavoda; ženskih udruženja i karitativnih aktivnosti, te čega sve još ne. Kako nekad, tako i danas, teško je govoriti o Napretku a ne zaboraviti neki od oblika njegovog rada, stoga eventualno nepobrojano nije za prigovor.
Šta to krasi ovo hrvatsko kulturno društvo i što ga čini dostojnim najviših moralnih i kulturoloških kvalifikacija? Iznijet ću po mom sudu i zapažanju dvije prepoznatljive odlike. Prva je njegova usmjerenost na čovjeka, običnog, konkretnog čovjeka, na njegove prostorno-vremenski određene, povijesne i kontekstualno uslovljene kulturno-identitetske potrebe. Tu je postignuta razvijena komunikacija s najširim masama, s narodom, i Društvo je sraslo s tim članstvom, pokazujući cijelo vrijeme visok nivo međusobne identifikacije.
Hrvatska nacionalna samosvijest zadnju stotinu godina u Bosni i Hercegovini je visoko izražena u svim domenima, a politička neuvjetovanost njenog razvijanja u nekim periodima ispoljavanja samo je jačala tu simboličku vezanost za ovu nacionalnu instituciju. Druga osobina koju želim naglasiti jeste Napretkova sposobnost održavanja kolektivne osobitosti življenjem u različitosti. Napredak je danas istinsko bosanskohercegovačko kulturno društvo, kako po svome programu, njegovim sadržajima i nosiocima, tako i po idejnom opredjeljenju. To za hrvatske nacionalne institucije u Bosni i Hercegovini po pravilu nije slučaj, da ne nabrajamo sve ispade i lutanja s Herceg Bosnom i njenim propalim projektima u najnovije doba, tako da se Napretkova jasna i hvale vrijedna politička orijentacija mora naglasiti. Mimo ovog prigodnog slova nećemo ovoga puta ulaziti u dublje unutarhrvatske rasprave o Napretku, a ima ih i vjerovatno s razlogom, te ih ostavljamo za unutarhrvatski dijalog.
Ono što nadilazi tu unutarnacionalnu razinu i što može da ima značajnije opće reflekse na sve nas tiče se zanimljivog paralelizma, da ga sada tako za ovu priliku nazovemo, između Napretka, kao domicilne kulturne institucije bosanskohercegovačkih Hrvata sa središnjicom u Sarajevu i Matice hrvatske, kao temeljne općenacionalne hrvatske kulturne institucije sa sjedištem u Zagrebu.
Mjesto domicilne, zemaljske, bosanske te hercegovačke odrednice u kompleksnom identitetu naših Hrvata uvijek je bilo i bit će značajno bosanskohercegovačko kulturno, političko i etičko pitanje, budući da se proteklog stoljeća bilježi čitava lepeza stavova i postupanja unutar ovog pitanja, a čiji efekti su imali i značajne konsekvence na druge narode i građane.
I da ne bude ovog puta samo o Napretku... Ovih dana je i Prosvjeta održala izbornu sjednicu Skupštine i dobila novog predsjednika. Bio sam tom činu prisutan i još jednom se uvjerio da je stanje ovog srpskog kulturnog društva vrlo kompleksno. Njegove više nego skromne prostorije od pedesetak kvadratnih metara u nekad velelepnoj palači djeluju neprimjereno. Za sarajevsku vlast je sramotno što ovo društvo drži u takvom prostoru kada se zna koliko je ono zadnjeg stoljeća zadužilo u polju obrazovanja i prosvjećivanja bosanskohercegovačke ljude.
U istoj mjeri za stanje Prosvjete su odgovorni i sarajevski Srbi, kojih nije mali broj u aktualnoj vlasti i koji nisu bez statusa te utjecaja u ovom gradu, bez obzira kakve priče oni pričaju okolo. A da ne govorimo o imovini tog društva. Samo je u Sarajevu preko dvadeset katastarskih čestica na najboljim lokacijama i s dobrim zgradama. O Preporodu ćemo drugi put.