Ivi Ćurkoviću bile su dovoljne dvije, tri rečenice da u Bosni i Hercegovini napravi čudo odavno neviđeno. Svojim tekstom "Gosti koji su višak", objavljenom u listu "Makarsko primorje", bh. turiste nazvao je škrticama sa lošim higijenskim navikama, koji besplatno zauzimaju plaže Hrvatskog primorja i koje, što je autoru najteže palo, nije moguće udaljiti niti im zabraniti da uživaju u odmoru u tuđoj zemlji.
Uslijedile su brzo orkestirane osude ovog, blago rečeno, sramnog teksta iz svih dijelova BiH. Ne može se ni razaznati koga su više uvrijedile ove ksenofobične ocjene: Hrvate, Srbe ili Bošnjake u BiH. Odjednom nikome ne smeta što ih sada sve u paketu u Hrvatskoj nazivaju Bosancima iako se od ove riječi mnogima u BiH, kad nema Ćurkovića, diže kosa na glavi. Odjednom smo ponosni zbog toga šta nemamo i odakle smo, samosvjesni i uz sve to ljudi koji ne znaju kako je nemati para za zadovoljavanje bilo kakve materijalne potrebe ili prohtjeva.
U opravdanoj ljutnji munjevitom brzinom uspostavljen je konsenzus u hronično podijeljenoj BiH. Ko je taj Ćurković da nama zaviruje u novčanik i broji koliko ćemo novca ostaviti u budžetu Hrvatske dok se hladimo u Jadranu? Je li pri zdravoj pameti bio kad je napisao da svi piškimo u hrvatsko more, a u toaletima samo kad baš-baš moramo? Čime je bio isfrustriran pa je slagao i da samo u Makarskoj plaćamo tuširanje na plaži, a u drugim ljetovalištima se tuširamo na lijepe oči? Otkud pravo tom gospodinu da nas vrijeđa nazivajući nas stipsama kad smo mi za novac, koji ostavimo na makaraksoj rivijeri, mogli po mjesec-dva boraviti u Grčkoj ili Turskoj i uživati u pravom luksuzu? Ali, eto, odrekli smo se ovozemaljskog raja, kojeg kao od šale možemo platiti, samo da bismo proveli vikend-dva u Makarskoj?
I najtužnije od svega, današnje Makarske ne bi ni bilo da nije bilo Bosne i Hercegovine čijim novcem je izgrađen ovaj gradić u kojem sada smetamo! Bilo je i onih što su proteklih dana tvrdili da bi, zbog Ćurkovićevog rasističkog "ispada", trebalo napasti Hrvatsku i Makarsku pripojiti Bosni i Hercegovini, ali su brzo potom objasnili da su se šalili. Ah, da, te šale. Osim što smo u svemu najbolji, mi imamo i odličan smisao za humor koji nas ne napušta ni kada nam je najteže. Zato smo, na vrhuncu naše kolektivne boli izazvane Ćurkovićevim rasizmom, smislili i prigodan vic. Kaže tako Suljo: "Mujo, jarane... Jes' čit'o - Hrvati nas pljuju zbog ljetovanja na Jadranu?"
"Ma, pišaj ga", odgovorio je Mujo.
U novinskom članku Ive Ćurkovića nema, nažalost, ničeg humorističnog, kao što ni bh. građanima taj sporni tekst ne daje zapravo da pretjeruju u samohvalisanju kao što su to činili proteklih dana. Da li je Ćurković svojim ocjenama, osim što je pokazao da robuje predrasudama i da svojim uvredama generalizira svijet oko sebe, počinio i krivično djelo kršeći Zakon o suzbijanju diskriminacije, utvrdiće nadležno tužilaštvo Hrvatske. Ako bude utvrđeno da se on jeste ogriješio o zakon, mi u BiH nećemo imati razloga za likovanje. Ukoliko ga čak i simbolično osude zbog rasizma, što je malo vjerovatno, ta presuda neće ići u prilog državljanima BiH jer i Ćurković je "naše gore list" budući da je rođen u našoj zemlji.
Slučaj "Ćurković" u Hrvatskoj će brzo biti stavljen ad acta, a nama će u BiH stići uskoro mnogo važnije priče, rasprave i svađe.
Zaboravićemo da smo pretjerivali dok smo ponosno tvrdili kako na ljetovanje možemo ići gdje god poželimo jer nas ne ograničava ništa pa ni prokleti novac. Smetnućemo s uma kako smo i druge i sebe lagali kada smo Ćurkoviću poručivali kako za sedam dana na hrvatskom Jadranu potrošimo hiljade i hiljade maraka. Ima, srećom, u BiH i takvih turista, ali oni nisu većina i njihove potrošačke navike ni nisu bile meta kritika.
Nećemo se prisjećati kako smo za sve hotele na makarskoj rivijeri tvrdili da su naši jer su ta nekadašnja sindikalna odmarališta gradili novcem bh. preduzeća. Ova tvrdnja je ionako više služila da svojim uvrijeđenim ponosom natrljamo nos građanima Hrvatske što se sad diče rekordnom zaradom od turizma. Nismo mislili ozbiljno da nama pripada makarska rivijera jer znamo da od bivših sindikalnih odmarališta nije ništa ostalo. Ne sjećamo se baš imena svih odgovornih, ali znamo da su ti objekti opustošeni, pokradeni i rasprodati zahvaljujući našim direktorima.
Dok se budemo bavili novim izazovima i aferama svjesno ćemo ignorisati da od Ive Ćurkovića mnogo veći problem imamo na svom moru. U Neumu ćemo i ubuduće smatrati normalnim da domaćini vrijeđaju goste pristigle iz unutrašnjosti - zajedničke im države. Na to smo navikli i tu ničeg spornog nema sve dok nam, ne daj bože, neko sa strane ne pokaže prstom i objavi u novinama naslov "Međunacionalne svađe u Neumu". Navikli smo i da u glavni grad svoje države ulazimo provlačeći se automobilima između balvana složenih na cesti. I da organizujemo sajmove trgovine samo da bi lokalni preduzetnici na tim vašarima uspjeli podati proizvode kojima je davno istekao rok upotrebe. I da s naslovnica domaćih novina čitamo najstrašnije uvrede na račun neistomišljenika, pa čak i osmrtnice još živim političarima... Ništa od ovog nas neće zbližiti ili ujediniti, jer to je "naše" i kao takvo je vrijedno poštovanja, a ne zajedničkih osuda.