Nevjerojatno kako se čovjeku brzo dogodi da može pričati anegdote u kojima figuriraju povijesne ličnosti a tu ne mislim na Džonija B. Štulića, nego na pokojnike, veličine. Primio sam mejl od Hrvatskog društva pisaca izvanredno agilne kulturne ustanove koju je stvorio Velimir Visković (no sad ne mislim ni na njega) u kojem me pozivaju da nominiram zaslužnog umjetnika za ovogodišnju Nazorovu nagradu.
Prvo sam prevrtio u glavi što znam o Nazoru - ono, što je Hekuba nama i što smo mi Hekubi, kako bih se nakurblao te usmjerio invenciju u odgovarajućem smjeru, kako bih se `doveo se u stanje`, kao kad bismo u redakciji `Globusa` sjeli oko konferencijskog stola, stavili prst na čelo, pa bi Marko Grčić zaurlao - Malaaaa, donosi nam kave! - te stali smišljati neku monstruoznu pizdariju poslije koje kulturni pejsaž više nikad nije izgledao kao ranije.
Tako smo, primjerice, uveli pojmove `domovinski rat` i `tajkun`, te promovirali kravatu kao ključni hrvatski prinos civilizaciji (iako se do danas ne mogu oteti dojmu da je to bila nošnja krajišničkih pukova, dakle Srba, koje su vodili po državnosti, znači kao `Hrvaćane`, što je kao ispravan naziv za hrvatske građane uvijek zagovarao moj i Markov profesor jezikoslovlja Bulcsu Laszlo, ali to nije primljeno, kao ni nadahnut domaći termin za kibernetiku - krmboslovlje).
Zrakomlat je pak ostao negdje na pola puta - umjesto helikoptera, češće označava svoga ideatora, profesora Brozovića, ako se, naime, ne uvede pod mus, obvezatnom legislacijom koju, kao jezičnu policiju, zagovara profesor Babić, koji s njim leti u istoj eskadrili.
Bilo je lako kolektivno i masovno, teško je takve ujudurme smišljati inokosno i obaška. Zato sam mozgao o Nazoru. Nazor je bio ujak Kruna Quiena, urednika u `Zagreb-filmu`, kojemu sam nosio neke scenarije, pa mi je ispričao da je taj njegov barba, Bračanin, bio neopisivo škrt i nikad ga, kao studenta, nije pozvao k sebi u vilu na ručak. Vila je bila u Grškovićevoj, a ne u Nazorovoj, u Nazorovu 1 on se preselio tek kao predsjednik Narodne Republike Hrvatske, pored Steve Krajačića, nadšefa svih Udbi koji ga je čuvao s jedne strane, dok s druge nije bilo nikoga, dok se preko puta nije naselio č