Bosna i Hercegovina ima krupnih pitanja koja treba rješavati poslijeratna obnova i pomirenje, izgradnja demokratije, izgradnja tržišne ekonomije, pridruživanje Evropi.
Kada pred sobom imate teške zadatke onda ih ne rješavate sve odjednom i sve na isti način. Razuman pristup je da se odmah izvrše zadaci koji se mogu izvršiti, a nastavi raditi na drugim zadacima, sve dok vrijeme i bolje okolnosti ne omoguće i njihovo izvršenje.
Samo dijete, ili možda razmaženi tinejdžer, ljutito će reagovati i žaliti se kako se niti jedan drugi problem ne može riješiti zato što se ne može riješiti baš taj jedan problem. Ipak, politički lideri u ovoj zemlji su neke sasvim razumne i potrebne zakone godinama držali taocem neriješenih `krupnih pitanja`. Zbog osujećenih strateških ciljeva za koje ne postoji konsenzus oni će - bez posebnog razmišljanja o mogućim negativnim posljedicama po građane - blokirati pomake i na taktičkim ciljevima za koje postoji opšte slaganje. Obične stvari koje se mogu uraditi danas kako bi se unaprijedila situacija u Bosni i Hercegovini odlažu se do naredne godine, kada se teža i spornija pitanja budu - ili možda ne budu - mogla riješiti.
Sada se nalazimo u trenutku kada `krupnih pitanja` u Bosni i Hercegovini ima na pretek. Prema tome, od imperativnog je značaja da vladini ministri i njihove stranačke kolege shvate da ne mogu staviti sve na čekanje dok se ne riješe oni najteži problemi.
Posljedice presude Međunarodnog suda pravde predstavljaju izazov kojim će se Bosna i Hercegovina i njeni narodi i građani morati baviti godinama. To pitanje se ne može riješiti u nekoliko dana, a svaki drugi problem se ne može staviti na čekanje dok se taj ne riješi.
Prošle godine smo skoro postigli sporazum o paketu ustavnih reformi koje bi vlast i upravu u Bosni i Hercegovini učinile efikasnijom i konzistentnijom s evropskim demokratskim i građanskim vrijednostima. Vjerujemo da u toku ove godine možemo premostiti posljednju malu prazninu koja razdvaja različita mišljenja i postići sporazum koji će biti od koristi za sve građane. Znamo da se ovo neće desiti sutra, a znamo i to da se neće desiti bez konzistentnog i konstruktivnog angažmana stranaka koje moraju zadržati kurs tokom mjeseci pregovaranja. Ovaj problem se ne može riješiti za nekoliko dana i svaki drugi problem se ne može staviti na čekanje dok se on ne riješi.
U slučaju reforme policije na raspolaganju imamo svega nekoliko dana, a ne sedmica ili mjeseci. Ukoliko političke stranke ne postignu dogovor do polovine marta, propustiće šansu za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što predstavlja prvi korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, koji će omogućiti Evropskoj uniji da proširi i intenzivira pomoć koju pruža Bosni i Hercegovini. Stranke se moraju fokusirati na približavanje različitih stavova kako bismo u BiH mogli uspostaviti policijske snage koje se mogu efikasno boriti protiv kriminala i korupcije. Međutim, to ne znači da se u međuvremenu druga važna pitanja mogu ostaviti po strani.
Dok politički lideri moraju postići napredak u procesu reforme policije i rješavati druga krupna pitanja, Savjet ministara mora nastaviti sa sprovođenjem svojih svakodnevnih aktivnosti i vođenjem zemlje. Savjet ministara mora preduzeti efikasne mjere kako bi obezbijedio funkcionisanje infrastrukture u ovoj zemlji, riješio ključna pitanja koja utiču na ekonomske resurse, regulisao odnose države s vjerskim zajednicama, te rješavao niz drugih zadataka.
Savjet ministara ove sedmice nije postigao ništa. Međutim, ova institucija nije parlament u malom, nego izvršno tijelo čiji članovi imaju zakonsku obavezu, kao i obavezu prema svojim biračima i zdravom razumu da efikasno djeluju kao izvršno tijelo. Ukoliko nije moguće postići dogovor oko jednog pitanja na dnevnom redu, ministri treba da rade dalje kako bi ostvarili napredak u rješavanju drugih pitanja, a ne odgađati sjednice.
Vrijeme je da donošenje nekih sasvim razumnih i potrebnih zakona prestane biti talac neriješenih `krupnih pitanja`, vrijeme je za suočavanje s izazovom preuzimanja odgovornosti, za građenje kompromisa, razvijanje pragmatičnosti i poštovanje preuzetih obaveza za dobrobit budućih generacija.