Konačno održana sjednica Vlade Federacije BiH. Sastali se i porazgovarali Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija nakon višegodišnje svađe i ljutnje. I Dragan Čović došao u posjetu Lagumdžiji, mada se zaklinjao u sve i svašta da mu nikada oprostiti neće zbog kandidovanja Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Odlučeno je ponovo da Stipe Prlić i jeste i nije predsjednik Uprave HT Mostar. Lideri poručili da se zalažu za provođenje sudske presude o brisanju diskriminirajućih odredbi iz Ustava. Jednako se požrtvovano zalažu i za što brže konstituisanje nove vlasti... A voda nosi sve pred sobom.
Hiljadama stanovnika BiH, pogođenim poplavama, u pomoć su priskočili vatrogasci, vojska i ekipe Civilne zaštite. Unesrećeni su evakuisani čamcima, traktorima i kamionima, "vršen je i dotur hrane i vode" (kako je navedeno u saopštenju za javnost Federalne uprave Civilne zaštite).
Poplave, posebno u ovo doba godine, nisu neuobičajena pojava, ni događaj vrijedan posebne pažnje države, njenih institucija, ali ni sretnika čija su imanja ovaj put zaobišle nabujale rijeke. Mnogo je onih što su ih decembarske kiše drugi ili treći put u ovoj godini istjerale iz domova, ali njihove sudbine nisu neka spektakularna vijest. Borba s bujicama, spasavanje vlagom već uništenog namještaja i jecaji novih/starih beskućnika upućeni nebu već su viđene scene. Ništa novo. Posebno ne u doba kad je normalno da pada kiša. Već viđeno je i da porodice, dok čekaju ukrcavanje u čamce, zbog svoje nesreće proklinju jednu, drugu ili treću elektroprivredu.
Gledamo i slušamo reprizu optužbi da su ljudi iz jedne hidroelektrane doprinijeli uništavanju života nizvodno od svojih postrojenja. Bajata su i objašnjenja prozvanih stručnjaka za proizvodnju struje kako su njihove hidroakumulacije pražnjene po propisima i da su krive njihove kolege iz drugog entiteta, kantona ili iz susjednih država. Zato nije nikakva vijest to što i sada vlasnici elektroprivreda i njihovih hidrocentrala rade po principu "pusti vodu, nek se komšija bori s njom". Optužbe ljudi iz Čapljine ili Trebinja da ih uništiše vještačka jezera uzvodno od Mostara, iako ih ovih dana slušamo, stare su kao i fleke od vlage u kućama poplavljenim po ko zna koji put.
Novost je da su se, nakon tri mjeseca plaćenog odmora provedenog u stalnim svađama, sastali ministri u Vladi Federacije BiH. Životno je važan podatak da Vladinu sjednicu nije napustio nijedan njen uvrijeđeni član. Sasvim je nebitno što nije riješen problem uprave mostarskog telekoma ili što je zaključeno da će u budžetu FBiH za narednu godinu nedostajati oko 70 miliona KM. Nedostatak novca u ovoj se državi podrazumijeva i nema razloga za uzbunu. Nije smak svijeta ni što nema rezervi iz kojih bi se potopljenim porodicama u FBiH dao novac za čizme, šatore ili čamce. Samo nek nije bilo preglasavanja ministara iz većinskih, manjinskih i ugroženih naroda, posebno sada kad su lideri napokon počeli razgovarati i pregovarati. Vijest je da su vođe na dobrom putu jer nema podjele fotelja bez uvodnih razgovora koji će rezultirati dogovorom. Evo, samo što nisu.
Do uspostave nove vlasti neće biti vakuuma. Sistem pravne države čuvaju vlade u tehničkom mandatu. Dok rijeke nose sve pred sobom, ministri zadužuju civilne zaštite da prate stanje na terenu i redovno im podnose izvještaje. Pozivaju članovi vlada i na hitno rješavanje problema nekoordinisanog rada hidrocentrala, što u državi, što u cijeloj regiji.
Na terenu ne bi trebalo da bude previše razloga za nezadovoljstvo. Mnogi žitelji poplavljenih naselja imali su čast da ih, kad im je najteže, posjete ministri ili predsjednici. Ko bi se onda, nakon srdačnog rukovanja sa zabrinutim uglednim gostima, još mogao požaliti na nerad vlasti. Važno je da su političari vlastitim očima vidjeli šta su im birači izgubili u jednom naletu vode i sigurno se vratili u svoje kabinete, iz kojih kreću u pregovore.
Bilo je u najugroženijim opštinama Hercegovine i Podrinja i pripadnika Oružanih snaga BiH koji su dostavljali ("vršenje dotura" ovaj put nije spomenuto) hranu, deke i lijekove, ali njihove akcije nisu zabilježene TV kamerama. Podrazumijeva se da vojska služi narodu i niko u tome ne vidi ništa epohalno. Njihov angažman u poplavama zahvaćenim dijelovima države ne zavređuje ni sekundu pažnje, iako su ove oružane snage "stare" tek pet godina. U tom kratkom periodu, sve djelujući pod jednom zastavom i komandom, gasili su požare u miniranom hercegovačkom kršu, skupljali mine u porušenom Iraku i na svojoj koži osjetili kako izgleda NATO "mirovna" misija u Afganistanu. Budući da nisu neiskusni, red je bio i da datum ujedinjavanja donedavno zaraćenih oružnih formacija obilježe pokazujući kako i u slučaju najnovijih elementarnih nepogoda djeluju jedinstveno. Po povratku u kasarne mogu kasnije do mile volje gledati vijesti od ključne važnosti a biće ih mnogo, sve su prilike.
Lagumdžija i Dodik već danas se sastaju drugi put, za dan-dva će sa Dodikom ponovo pričati Sulejman Tihić. Moguće je da i federalna vlada održi još jednu sjednicu kako bi završila podjelu stanova funkcionerima. Sve je moguće, osim da jedan od stanova pripadne nekom od nevoljnika, koji zbog nerada ovih raspoloženih za priču, nad glavom ima samo teške oblake, a pred sobom neukrotivu rijeku.