Kada bih ja bio političar u Bosni i Hercegovini, imao bih jedan primarni cilj da okončam siromaštvo. Međutim, jasno je da danas ova zemlja ne uživa sve prednosti reformi slobodnog tržišta.
Razlog je jasan. Mnoge od ovih reformi su započete bez entuzijazma ili djelimično. Slobodno tržište možete uspješno promovisati samo ako vam je jasno šta je njegova svrha - a njegova svrha je stvaranje prosperiteta, čak i ako to u kratkoročnom periodu uključuje teškoće.
Izvjesni elementi dugoročnog prosperiteta su ostvareni. Konvertibilna marka je transformisala komercijalno okruženje u Bosni i Hercegovini gotovo trenutno; uvođenje PDV-a je osiguralo sposobnost vlasti da pružaju javne usluge (pod uslovom da se novac ne traći); a skromni investicijski kapital koji Bosna i Hercegovina trenutno privlači pomaže da se održi konstantan ekonomski rast.
Ukoliko ste stranački lider - sa dobrom platom, lijepim stanom, vikendicom, skupim automobilom i ostalim pogodnostima - ove lične udobnosti se mogu činiti gotovo dovoljnim da se opravda stavljanje ekonomije u drugi plan, te fokusiranje na ostale stvari, kao na primjer kako obezbijediti najveći broj ministarstava u novoj vlasti.
Ali, ukoliko niste stranački lider, vjerovatno ste manje optimistični kada je u pitanju stanje ekonomije. Nema dovoljno radnih mjesta i ima previše siromaštva.
Da bi se otvorila nova radna mjesta, da bi se privukle investicije i podstakla nova preduzeća da otvore svoja vrata, te kako bi siromaštvo postalo prošlost, političke strukture - osobe izabrane na funkcije 1. oktobra - moraju se fokusirati na ekonomske reforme u mjeri neviđenoj do sada.
Međutim, brzi pregled izjava datih za javnost od strane stranačkih lidera tokom protekle tri sedmice otkriva malo interesa za stanje u kojem je ekonomija, kao i potpuno zanemarivanje potrebe za otvaranjem novih radnih mjesta.
U postojećoj globalnoj ekonomskoj klimi, Bosna i Hercegovina neće vratiti svoje ekonomske izglede oživljavanjem svoje, nekad moćne, teške industrije; Bosna i Hercegovina će osigurati prosperitet razvojem konkurentnih malih i srednjih preduzeća, a ona mogu uspjeti samo ako se unaprijedi poslovno okruženje. Zbog toga je, na primjer, tako važno donijeti savremen Zakon o obligacionim odnosima.
Političke stranke su bile veoma glasne govoreći o tome s kim hoće ili s kim neće dijeliti vlast - ali, jesu li izrazile bilo kakvo mišljenje u vezi sa Zakonom o obligacionim odnosima, koji predstavlja temelj za tranziciju ka slobodnom tržištu, ili, da kažemo, o centralizovanju supervizije banaka, kako bi male štediše bile zaštićene?
Mnogi političari su prije i poslije uvođenja PDV-a imali mnogo da kažu u vezi s time da li bi trebalo da postoje izuzeci i nulta stopa. Međutim, od izbora, samo su politički direktori Savjeta za implementaciju mira naglasili hitnost uspostavljanja Državnog fiskalnog vijeća kako bi se osigurala veća fiskalna odgovornost. Ne smijemo zaboraviti da prihodi od PDV-a dolaze od građana i treba da idu nazad njima. Pa, ipak, bez odgovarajuće fiskalne koordinacije između države, entiteta, distrikta Brčko, kantona i opština, ovaj novac neće biti utrošen na najefikasniji način, na usluge koje su potrebne građanima.
Čini se da političari imaju više nego dovoljno vremena i energije da proprate razgovore o njihovim vlastitim radnim mjestima - ko će biti ministar ili zamjenik ministra; koje saradnike mogu imenovati na ovu ili onu funkciju; i koliko bi dugo nakon napuštanja funkcije trebalo da nastave da primaju platu - ali očito im nedostaje vremena da razgovaraju o radnim mjestima za ostatak stanovništva.
Ovo je više nego iritirajuće - jer svaki dan kašnjenja u povratku na posao sprovođenja ekonomskih reformi predstavlja još jedan dan kašnjenja u stvaranju novih radnih mjesta. Štaviše, kada stranački lideri najavljuju da će odustati od ključnih reformi ukoliko novi uslovi ne budu ispunjeni, oni, u stvari, objavljuju potencijalnim investitorima da Bosna i Hercegovina nije zemlja u koju treba investirati svoj novac - jer ona nije mjesto gdje se poštuju dogovori.
Oni koji su izabrani 1. oktobra bi trebalo da imaju jedan cilj - da učine da siromaštvo u ovoj zemlji bude prošlost. Oni to mogu ostvariti, ali samo ukoliko počnu razgovarati o - i raditi na - stvarima koje su bitne za sve građane, a ne samo stvarima koje su bitne za malu grupu moćnih osoba s dobrim vezama.