Kolumne

Nema demokratije na praznom stomaku

Tadej Labernik

Sada je, više ili manje, jasno da proleće u Bosni i Hercegovini počinje mandatom novog visokog predstavnika Slovenca iz austrijskog dela Koruške Valentina Incka.

Uprkos tome što se radi o vrhunskom profesionalcu, ipak mi se čini značajno da pripada slovenačkoj nacionalnoj manjini, koja ima u svom istorijskom pamćenju grube, čak i zločinačke povrede svojih individualnih i kolektivnih prava. I koja se i dan-danas u jednom nacionalističkom okruženju hajderjevske demokratije još bori da li će pored natpisa na primer Bleiburg stajati i slovenačko ime Pliberk. Ili da li će i u našem rečniku ostati ime Celovec umesto Klagenfurt i da li su takva prava vezana na nacionalistički zahtev većinskog nemačkog naroda u Koruškoj da prava na jezik, školstvo, kulturu... zavise od broja ljudi koji se deklarišu Slovencima.

Što je, usput, grubo kršenje osnovnog akta kojim je etablirana austrijska republika posle Drugog svetskog rata - međunarodnog akta Austrijski državni ugovor. Dakle, ambasador Incko dobro zna šta znače teorija i praksa demokratije, ljudska i nacionalna prava i ono što, čini mi se, nijedan međunarodni zvaničnik dosad nije tako jasno istakao, a to je, kako kaže sada već određeni specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, da "na praznim stomacima ne možemo graditi demokratiju"!

U izjavi ljubljanskom dnevnom poslovnom listu "Finance" Valentin Incko je istakao da, uzimajući u obzir ograničenost ekonomskih ovlaštenja visokog predstavnika, ipak smatra da može učiniti mnogo i na području privrede. Stavljanje u prvi plan baš ekonomije u Bosni i Hercegovini dramatičan je pozitivan zaokret u angažmanu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, jer istinski održiva rešenja mogu se temeljiti u zdravoj ekonomiji, a ne u kontinuiranom održavanju iracionalnih tenzija. Zalaganje za mehanizme koji će trasirati put u normalni život svakog građanina, poštujući realnosti, ključ je i do pomirenja, a i do efikasne države na svim razinama.

Težak zadatak koji je sebi postavio za program novi prvi čovek međunarodne zajednice i u uslovima globalne recesije koja ponegde prelazi u depresiju, ipak je jedino racionalan. Čak se uklapa i u one zahteve delova međunarodne zajednice koji diktiraju češću upotrebu bonskih ovlaštenja. Na području pozitivnih ekonomskih efekata ova ovlaštenja češće bi trebalo upotrebljavati pre svega na onima koji biraju da li da javni novac poklanjaju ili ga ulažu u efikasne javne razvojne projekte.

U novom izveštaju Međunarodne krizne grupe "Bosanska nezavršena tranzicija: Između Dejtona i Evrope" gotovo se ništa ne govori o ekonomiji, već o komešanju različitih političkih koncepcija koje, prema tom dokumentu, ugrožavaju stabilnost. Grupa, koja predstavlja neku vrstu međunarodne nevladine organizacije, u deset tačaka Vijeću za implementaciju mira (PIC) i njegovom izršnom odboru, Uredu visokog predstavnika, Savetu bezbednosti UN-a, američkoj vladi i NATO savezu predlaže niz mera, od korištenja bonskih ovlaštenja do toga da, kada se zatvori OHR, specijalni predstavnik Evropske unije podnosi izveštaje Savetu bezbednosti. Idu čak i dalje i američkoj administraciji predlažu da se uključi sa svojim ljudima u Misiju Evropske unije!? Ukratko, visoki predstavnik dobiće samo novo ime.

Nije mi poznat stav 27 država članica EU na ovakve predloge, ali njihovo jedinstvo u podršci Valentinu Incku ipak budi nadu da Evropa punim ovlastima počne da kreira vlastiti stav i do Bosne i Hercegovine i do regiona. Volfgang Petrič, popola koruški Slovenac i vrhunski austrijski diplomata, kada je predao svoju funkciju 2002. godine lordu Ešdaunu, izrazio je nadu da će biti poslednji.

On je bio zapravo poslednji predstavnik međunarodne real politike, a s njegovim naslednikom Ešdaunom započela je iracionalna politika interesnih diktata, koja je završila epizodnim mandatima.

Danas, ipak, možemo očekivati da će biti ambasador Incko poslednji visoki predstavnik. Na njemu je, naravno, i da razmotri nedemokratske i neevropske odluke i mere prethodnika i osloni se na sve onde domaće snage dijaloga i kompromisa, a pre svega poduzetnosti, da se ide dalje u bolje, bez nervoza i depresija.  

Najčitanije