Nedavno ste u medijima mogli pročitati vijest da je nevladina organizacija "Kroacija libertas" predala Agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) krivičnu prijavu protiv predsjednika Suda BiH Meddžide Kreso, glavnog tužioca BiH Milorada Barašina i više tužilaca i sudija Tužilaštva i Suda BiH zbog sumnje da su od 2005. godine do danas počinili krivično djelo nečinjenja provođenja službene istrage za krivična djela ratnog zločina koji su od 1991. do 1995. godine u BiH počinili bošnjački vojnici i komandanti, pripadnici Armije BiH.
Najvjerovatnije je to uticalo na Glavnog tužioca BiH Milorada Barašina, koji je nedavno izjavio da će uskoro biti predate sudu optužnice za zločine nad Srbima u predmetima "Dobrovoljačka", "Silos" i "Kasarna Viktor Bubanj". Preciznije, Barašin je rekao da će "Dobrovoljačka" biti predata Sudu BiH sredinom godine, "Silos" za nekoliko mjeseci, a istraga u predmetu "Viktor Bubanj" je u završnoj fazi.
Sve to je Barašin rekao i obećao predstavnicima Srba u Hagu na Konferenciji o procjeni nasljeđa Haškog tribunala. Kao da je trebalo da glavni tužilac ode u Holandiju da bi sakupio hrabrost da odgovori na pitanja koja mu već mjesecima postavljaju Srbi u Bosni i Hercegovini.
Očigledno, frustriran činjenicom da je kao voditelj panel rasprave morao dati "obećavajući" odgovor učesnicima konferencije iz Republike Srpske, glavni tužilac je iskalio svoj bijes na amsterdamskom aerodromu. Tada je, naime, zaprijetio predsjedniku Saveza logoraša RS Branislavu Dukiću da će "doći u Banjaluku i polomiti mu noge".
Tako je na površinu isplivala notorna činjenica da je spominjanje bošnjačkih zločina i srpskih žrtava zabranjena tema u Sarajevu. Tamo se može govoriti o kriminalu, recimo provalama u stanove visokih pravosudnih službenika, ali nikako ne i o ratnim zločinima koje su počinili Bošnjaci.
Milorad Barašin je obećao ono u što i sam ne vjeruje, jer pripremiti optužnicu za zločine nad Srbima u postojećem BiH okruženju za njega je nemoguća misija. Treba se zapitati na osnovu kojih argumenata će se Milorad Barašin braniti od tvrdnji javnosti u Republici Srpskoj da je institucija koju vodi u službi samo jednog, bošnjačkog, naroda i samo jedne politike koja mu za dosadašnju pristrasnost svakodnevno glasno aplaudira. Uostalom, ne pokazuje li to i slučaj ratnog člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, od čijeg hapšenja u Londonu je napravljena neukusna parada istrošenih bošnjačkih političara. Poruka iz Srbije je jasna - što nisu u stanju da urade Tužilaštvo i Sud BiH, uradiće pravosudne institucije Srbije.
U Tužilaštvu BiH više od tri godine vodi se istraga u slučaju "Dobrovoljačka", u kojem je Ejup Ganić bio glavni akter. Prethodno je gotovo 14 godina ovaj predmet bio u ladici tužilaca, koji, kao i sada Barašin, pričaju o tome da onaj ko je počinio zločin mora biti kažnjen. Mora, ali nije. Do sada.
Po tom kriterijumu, Ganićeva zapjenušana naredba, poslije koje su ubijena 42 vojnika bivše JNA, nesumnjivo je dovoljan razlog za pokretanje postupka u Sudu BiH. Ovaj predmet je davno trebalo da bude okončan, a krivci za masakr nedužnih vojnika kažnjeni.
Probuđen iz dubokog zimskog sna, glavni tužilac BiH po hitnom postupku šalje zahtjev Ministarstvu pravde BiH da pokrene proces izručenja Ganića Bosni i Hercegovini. Samo naivni mogu vjerovati da je to urađeno jer je Barašin obećao srpskim predstavnicima na Konferenciji u Hagu da će predmet "Dobrovoljačka" biti predat Sudu BiH sredinom godine.
Naprotiv, iza tog zahtjeva krije se strah da će slučaj koji se desio u maju 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu po Bošnjake krenuti neželjenim tokom i da će za zločin koji se desio odgovarati njegovi počinioci. To onda povlači za sobom mnoga druga bitna pitanja, mnoge druge procese, pa i ključno pitanje o karakteru sukoba na ovim prostorima, što Bošnjacima nikako ne odgovara.
Nedavno potpisivanje sporazuma o pravnoj saradnji između BiH i Republike Srbije Bošnjaci pogrešno tumače. Sporazumom jeste predviđeno da se osumnjičeni za ratne zločine procesuiraju u zemlji čiji su državljani i gdje imaju prebivalište, ali to, naravno, ne znači da je, primjera radi, Ganić nevin samim tim što je državljanin Bosne i Hercegovine, samim tim što je Bošnjak.
Nije Srbija pokrenula proces izručenja člana ratnog Predsjedništva BiH iz Velike Britanije kako bi demonstrirala silu i miješala se u unutrašnje stvari BiH, kako se tumači u Sarajevu, nego da bi osumnjičene privela pravdi, za šta ima valjane dokaze.
S istim dokazima raspolaže i Tužilaštvo BiH. Ali, šta vrijedi? Može li se iko u Sarajevu usuditi, pa i sam glavni tužilac BiH Milorad Barašin, da pokrene sudski postupak protiv Ejupa Ganića zbog učinjenog ratnog zločina? To je scenario koji jednostavno nije moguć.
I šta u takvoj situaciji radi glavni tužilac Milorad Barašin? Srbima u Holandiji obećava skoro pokretanje postupka pred Sudom BiH, a Bošnjacima ne obećava ništa jer je slučaj "Dobrovoljačka", kao i mnogi drugi predmeti u kojima su počinjeni zločin nad Srbima, na čekanju.
Kada god se spomenu ratni zločini koji su počinjeni nad Srbima, pokrene se lavina osude brižnih i pravovjernih pristalica bošnjačke istine. Porazno je to što se na čelu kolone branilaca bošnjačke nedodirljivosti, pored mnogih koji se nalaze na listi osumnjičenih za dešavanja u Sarajevu tokom rata, nalazi i glavni tužilac BiH Milorad Barašin. Očitim prikrivanjem istraga o zločinima nad Srbima on je zloupotrijebio svoj položaj i stavio se na bošnjačku stranu.
Grozničava želja da se Srbi bave vlastitom krivicom u proteklom ratu kao da nema kraja. Takva politika proizvela je mnoga nakaradna rješenja, među kojima su i brojne nametnute odluke visokih predstavnika. Jedna od njih je i Ešdaunov Zakon o Tužilaštvu BiH iz 2002. godine. Taj zakon, koji nema uporište ni u dejtonskom Ustavu, ni u volji političkih i nacionalnih faktora u Srpskoj, donio je najgoru varijantu političkog pravosuđa. S Miloradom Barašinom na čelu.
Dušanka Majkić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH