Da smo normalna država, mi bismo izašli iz ovog vijeća ministara, reče Zlatko Lagumdžija, lider SDP BiH, koji sa još pet stranaka čini parlamentarnu većinu na državnom nivou.
Ova nesretno/nespretno sročena izjava mogla je značiti priznanje predsjednika jedne od najjačih vladajućih partija da imamo nenormalnu državu isključivo zbog toga što su na funkcijama ministri njegove stranke, a ne zbog još koječega. Na sreću njegovih birača, ponudio je autentično objašnjenje pa nismo mogli doći u napast da kažemo: "Eto, i sam priznaje da nismo normalni čim smo dopustili da nam SDP bude vlast."
"Ali, pošto nismo normalna država, mi čuvamo njene institucije u namjeri da država bude normalna. Ako je SDP problem, neka nam obećaju da će glasati za izmjene Ustava BiH i zakona koji će omogućiti prijevremene izbore, a SDP se tada može povući, nije nikakav problem", kazao je Lagumdžija obrazlažući poziv političkim partnerima da omoguće raspisivanje vanrednih izbora.
Da smo normalna država, ideju za prijevremenim izborima pokretale bi valjda opozicione, a ne vladajuće stranke. No... Iz većine partija pozicije kažu da im je prihvatljivo vanredno provjeravanje raspoloženja glasača, dok su protiv ove inicijative oni u najjačoj opozicionoj stranci - SDA.
Običaj je u parlamentarnim demokratijama da su stanjem u državi javno nezadovoljni oni koji u svojim rukama nemaju poluge upravljanja pa bi to htjeli promijeniti i vanrednim izborima. Oni što vedre i oblače, po istim uzusima, bore se za što duži opstanak na tronu i ne traže razlaz prije nego što im je istekao mandat. Ovdje je sve davno "pošlo naopačke za vrapce i mačke" pa nam važe malo drugačija pravila. Zato iz SDA kažu da je prekasno za izvanredno održavanje izbora i da ih je trebalo održati prošle godine. To je ona ista godina kada je stranka predvođena Sulejmanom Tihićem dobila crveni karton od Lagumdžijinog SDP-a i izbačena iz Vijeća ministara. Funkcionerima SDA socijaldemokrati su i na nivou Federacije BiH dali otkaz, ali zahvaljujući institutu vitalnog nacionalnog interesa, Tihićevi ministri do danas su opstali u Vladi ovog entiteta. Skupa sa kolegama iz zaraćenog SDP-a, ministri SDA u Vladi FBiH ne lome se od posla iako u budžetu već sada fali 70 miliona KM. SDP-ov premijer saziva samo hitne sjednice pa tim povremenim zasjedanjima stvaraju privid da FBiH ima funkcionalnu izvršnu vlast. Logika čelnika SDA je razumljiva. Zašto sada napuštati ministarske resore i pripadajuća im javna preduzeća kada se oni, do 2014. godine i redovnih opštih izbora, još bolje mogu iskoristiti za popunu stranačke kase jer, opšte poznato, rezultati izbora zavise i od količine novca uloženog u kampanju. Situacija u državi jeste haotična, ali to više nije odgovornost SDA, nego vladajućeg SDP-a, kojeg je Tihić bez uvijanja optužio da je glavni krivac za sve probleme: neprovedena presuda "Sejdić i Finci", državna imovina, jedinstveni matični broj. Otvoreni sukob dvije najjače državotvorne stranke, kako sebe predstavljaju, nije izbio radi spašavanja te iste države, nego radi samospašavanja. Kad god izbori budu, moraće se položiti računi za urađeno, a u SDA, za razliku od SDP-a, mogu reći da nisu bili u vlasti cijeli mandat.
Budući da su, navodno, već sad spremni da napuste vlast (ali neće jer čuvaju državu), u SDP-u su osmislili novi projekat samopromocije. U jeku svađa sa političkim partnerima iz Republike Srpske o tome ko je kriv za neusvajanje zakona o jedinstvenom matičnom broju, zbog čega su demonstranti bili blokirali zgradu bh. institucija, iz SDP-a najavljuju da će problem JMB opet ozbiljno razraditi, no ovaj put sa ljudima iz nevladinih organizacija. Da smo normalna država, kako primijeti sam Lagumdžija, problem JMB bi sada rješavao sa strankama od čijih glasova zavisi usvajanje zakona, a ne sa nevladinim sektorom. Umjesto dodvoravanja civilnom sektoru, koji je vrlo aktivan u protestima i demontracijama pokrenutim zato što bolesna beba nije mogla na liječenje bez JMB, prvi socijaldemokrata Federacije BiH državi bi, u koju se zaklinje, više koristi mogao donijeti kada bi lidere ostalih stranaka vladajuće koalicije privolio da im funkcioneri nastave dolaziti u Sarajevo.
Od institucija vlasti koje loše funkcionišu gore je samo kada te institucije nikako ne rade, što je sada slučaj. Hrvatski i srpski funkcioneri tvrde da se ne vraćaju u Sarajevo dok ne dobiju garancije da se neće ponoviti blokada u kojoj je u zgradi bh. parlamenta tokom protesta građana 6. juna gotovo 20 sati bilo zatočeno 1.700 ljudi. Garancije traže od sigurnosnih agencija na nivou države. Te iste agencije srpski i hrvatski političari optužili su da su svojim propustima i neradom doprinijele blokadi i "talačkoj krizi", što je svojevrsno priznanje da su vladajuće stranke na čelo sigurnosnih službi postavile nedovoljno sposobne kadrove. Naravno, politika će uvijek reći da postoje nezavisne procedure izbora i imenovanja i da je sve urađeno u skladu sa važećim zakonima. Koje, dakako, kreiraju i usvajaju ti isti političari.