Prošli petak čitalačka publika "Nezavisnih novina" je ponovo postala objekat primjene kijevske propagande u njenom najbanalnijem izvršenju: u svom intervjuu ambasador Ukrajine g. A. Levčenko je u tradicionalnom stilu izlio nove tokove laži o situaciji u Ukrajini.
Iznenađuje nas cinična lakoća s kojom se govori neskrivena laž o realnom stanju, kao da čitaoci NN nisu u toku toga šta se dešava u Kijevu, kao i na istoku Ukrajine. Nama se čini da predstavnici Kijeva jednostavno ne poštuju čitalačku publiku NN, pokušavajući joj utrapiti sljedeću porciju ne baš pametnih izmišljotina.
Na neki način moguće je razumjeti ovaj pristup. Kijev vrlo brzo gubi zahvalne slušaoce, jer odnos prema situaciji u Ukrajini se objektivno mijenja u evropskim krugovima, što prizna lično g. Levčenko. Evropa prestaje slijepo vjerovati u "kijevske izmišljotine" i počinje trezveno procjenjivati tragediju na istoku Ukrajine, njene izvore, pozadinu i pokretačke snage. Zaključci se ne prave u korist lažne kijevske verzije. Mantre o izmišljenoj "ruskoj agresiji" su se već svima popele na glavu, Evropa ima sve više pitanja za Kijev, koji vodi destruktivnu politiku i nije napravio ništa na ispunjenju obaveza Minskog sporazuma vezanih za normalizaciju odnosa sa istočnim regionima.
Očigledno je da glavni problem Kijeva nisu "ruska agresija" i (kakva zapanjujuća tačnost!) "702 tenka u Donbasu" koja je neko sanjao u košmarnom snu, kako to pokušava "dokazati" g. Levčenko, već problem je u glavama sadašnjih ukrajinskih političara koji su izvršili državni udar u Ukrajini i počeli rat protiv svog naroda, uništili privredu i osudili na bijedan život svoje sugrađane, podstiču nacionalističke i fašističke pokrete, stavljaju u njihovu nadležnost organe pravosuđa, ponosno nazivajući sve to "ukrajinskom demokratijom". Svojom politikom Kijev radi sve da odbaci čak i dalje svoj narod. Još ciničnija su razmišljanja o kijevskim majdanima kao svjedočanstva ideala slobode i pravednosti. Njihovi učesnici već iskreno priznaju da su bili prevareni od strane otvoreno desničarskih snaga koje su došle na vlast u zemlji i počele korupcionu zločinačku preraspodjelu svega.
Nije čudno da ova "demokratija" ne zadovoljava stanovništvo dvije narodne republike na istoku Ukrajine, gdje, između ostalog, život se popravlja i to uprkos ekonomskoj opsadi od strane Kijeva i kontinuiranim svakodnevnim paljbama po teritorijama pod kontrolom dobrovoljaca, što narušava preuzete obaveze Kijeva. Obnavljaju svoj rad industrijska preduzeća, rekonstruiraju uništenu saobraćajnu, energetsku i socijalnu infrastrukturu.
"Krimsko pitanje" je otišlo u istoriju, stavljena je tačka na to bez obzira na maštanje kijevskih vlasti. Rusko poluostrvo se dinamično razvija, nakon potpune blokade Krima od strane Kijeva u najkraćem roku kopneno je uspostavljeno kvalitetno snabdijevanje električnom strujom s područja Krasnodarskog kraja, početa je realizacija ambicioznog projekta izgradnje mosta koji povezuje Krim sa "velikim kopnom". Poluostrvo je postalo najpopularnija destinacija u Rusiji. Svako ko bi htio da se uvjeri kako se u stvari radi u Krimu, može to lako ostvariti - dobro nam došao! Lako biste mogli ocijeniti "vjerodostojnost" izmišljotina koje promoviše ukrajinski ambasador o "okupiranoj teritoriji", "povratku sovjetskog straha", "ogromnoj vojnoj bazi". Uzgred rečeno, strane delegacije, uključujući i one iz evropskih zemalja, redovno ga posjećuju i primjećuju neočekivano puno novog i dijametralno suprotnog tome čim hrani (ne)poštovanu evropsku publiku kijevska propaganda. Možda upravo to, mada sporo, ali otkrije uzrok gubljenja interesa za "kijevske izmišljotine". Dakle u čemu je "tragedija Ukrajine"? Nije valjda u Kijevu?
*Autor je pomoćnik ambasadora Ruske Federacije u BiH za odnose s javnošću