Svojevrsni trgovinski rat između Bosne i Hercegovine i Hrvatske ne prestaje od ulaska ove susjedne nam zemlje u Evropsku uniju.
Službeni Zagreb htio bi zadržati režim bescarinskog uvoza u BiH, kakav su imali dok su bili članica CEFTA (Sporazuma o slobodnoj trgovini u srednjoj Evropi), koji napustiše 1. jula. Vlasti BiH tvrdoglavo odbijaju ove zahtjeve Republike Hrvatske i insistiraju na primjeni novih pravila pozivajući se u svemu i na primjer Srbije, koja takođe ne dopušta slobodan uvoz proizvoda iz novopridružene članice EU. Hrvatskoj u ovom sukobu leđa čuva Evropska komisija koja, zasad, BiH šalje samo kurtoazne signale da ne bi trebalo previše da zeteže sa Zagrebom zato što je i do sada imala povlašten status u trgovini sa EU, jer nam je Brisel u primjeni privremenog trgovinskog sporazuma gledao kroz prste.
Koliko je BiH ozbiljan partner i koliko je u poziciji da u sučeljavanju sa ovako moćnim igračima postavlja uslove, dovoljno se podsjetiti na činjenicu da smo u komunikaciji sa EU još osuđeni na privremeni (trgovinski) sporazum. Onaj Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Uniji, što smo potpisali još u junu 2008. godine, nikad nije stupio na snagu. Već pet godina ovaj dokument čeka da vlasti BiH ispune svoje obaveze kako bi počela njegova primjena. Nisu nam smetali ni nepravedna Evropska komisija, ni susjedna i takođe nepravedna Hrvatska, koja je to vrijeme iskoristila da, bar minimalno, uvede red na svom teritoriju i pridruži se Uniji. Taj period u BiH su se promijenile dvije garniture vlasti na državnom nivou, u međuvremenu smo dobili i dodatni uslov za aktiviranje SSP-a (provođenje presude "Sejdić i Finci"), a u Briselu preuzete obaveze niko da završi.
Umjesto minimalne doze samokritike i priznavanja vlastite krivice za neurađeno, zathjeve iz EK i Hrvatske da i dalje dopuštamo slobodan uvoz odbijamo tvrdnjom da su obje ove adrese nepoštene prema BiH i njenoj jadnoj poziciji. Nije nam dovoljno ni to svaljivanje krivice na drugog, nego još činovnicima i komesarima u EK testiramo živce odlukom da zabranimo uvoz svih hrvatskih proizvoda koji ne ispunjavaju EU standarde. Tvrdnja da je ovaj potez Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH hvale vrijedan patriotski čin, vođen brigom za zdravlje bh. stanovništva, puki je populizam i ništa više. Da su kojim slučajem svi u BiH ispunili obaveze i stekli uslove da naši proizvođači izvoze meso i mlijeko u 28 zemalja Unije, mogla bi se progutati priča da se embargom na proizvode iz Hrvatske štitimo od opasnosti da nam na policama trgovina bude štetna i sumnjiva roba. No, naši mljekari o izvozu mogu samo sanjati i čekati da nam dođe inspekcija iz Dablina i da zeleno svjetlo, da nakon toga obavijest o ispunjavanju standarda prime k znaju svih 28 članica, pa da nakon toga nadležne domaće službe završe svoje procedure i provjere, pa da mljekare apliciraju za EU broj... Do tada će bh. vlasti samouvjereno insistirati na povećanju kvota za izvoz šećera, ribe i vina, bez čega ne žele ni čuti za pregovore o mogućem uklanjaju rampi za hrvatske izvozne firme. Istovremeno ćemo gubiti dodatne milione iz IPA fondova, jer se politički trust mozgova u BiH, onaj što nas navodno štiti od nelojalne konkurencije iz Hrvatske i od nepravednog birokratskog aparata u Briselu, ne može dogovoriti o strategijama ruralnog razvoja, razvoja turizma ili o projektima zaštite životne sredine. Težak je taj put do usvajanja zakona i strategija, jer unutar same države svako svakog ugrožava, prvi bi da prevare druge i treće, treći bi da blokiraju sve zajedno i tako unedogled, a odobreni milioni eura čekaju. Činjenice o opstrukcijama unutar BiH nisu dio govora naših resornih ministara koji se zadnjih mjesec dana intenzivno bave navodno štetnim posljedicama dolaska EU na našu granicu. Tokom posjeta opštinama uz granicu sa Hrvatskom obećavaju i moguće i nemoguće kako bi se ubuduće otklonili problemi lokalnog stanovništva. Jedno od obećanja odnosi se na promjene nedavno potpisanog (novog) Sporazuma o graničnim prelazima, koji je brojne bh. opštine ostavio izolovane. Predstavnici BiH traže prekategorizaciju graničnih prelaza s Hrvatskom pri tom čvrsto ubijeđeni da će to objeručke prihvatiti i Zagreb i Brisel. Zvanični odgovor Hrvatske i EK na ovu inicijativu bh. strane s razlogom ne ohrabruje stanovnike naših pograničnih opština. Iz EU poručiše da dvije države o promjenama, teškom mukom skopljenog Sporazuma o prelazima, mogu pregovarati, ali da odobrenje daje sama Unija. Još depresivnije, iz nadležnog ministarstva Hrvatske kažu da su tokom dvogodišnjih pregovora o ovom sporazumu predstavnici BiH imali dovoljno vremena da iznesu sve zahtjeve i primjedbe što, očigledno, nisu i iskoristili. Prostora za pregovore o poboljšanju Sporazuma o graničnim prelazima, uprkos ovom hladnom tušu iz Zagreba, vjerovatno još ima, ali ga BiH, nažalost, sama sebi sužava agresivnim nastupom prema zapadnom susjedu, koji, ako krene u obračun s nama, neće ostati sam, nego će ga podržati još 27 država Evropske unije.