Dok analitičari smatraju da bi inflacija do kraja godine mogla dostići pet posto, vlade godinu lako mogle završiti s manjkom u budžetima i dok se više od 40 posto javnih prihoda troši na administraciju, a više od 30 posto na socijalna davanja, ekonomisti u BiH se spore da li je ugrožena stabilnost KM. I kao u priči o tome da li je čaša poluprazna ili polupuna, oni za potpuno različite teze imaju iste argumente.
Optimisti, a to bi valjda trebalo da budu oni koji smatraju da nema opasnosti za stabilnost, kažu da javna potrošnja jeste velika, da će inflacija do kraja godine, a to je za tridesetak dana, dostići pet posto, ali da to neće uzdrmati makroekonomsku stabilnost u zemlji `jer je KM čvrsto vezana za euro`. Oni, takođe, smatraju da su troškovi života za manje od godinu dana porasli za oko sedam posto, da više od 41 posto prihoda ove zemlje odlazi za potrebe administracije, a više od 30 posto za socijalna davanja, da nema kapitalnih ulaganja koja bi otvorila radna mjesta koja prave novac, da je slaba štednja običnih građana koja bi se mogla `obrtati`, da...
U isto vrijeme pesimisti, nabrajajući iste argumente, tvrde da je KM stabilna dok je vezana za euro, no onog trenutka kada se počne mjeriti njena stvarna vrijednost - nastaće panika! No i jedni i drugi smatraju da su potrebni akcija i oprez.
I dok ekonomisti, znači stručnjaci, upozoravaju, oni koji bi trebalo da vode računa o strategijskim pravcima razvoja i jačanja KM sedmicama vode jalove pregovore o tome ko će zasjesti u koju fotelju. Oni koji su već zasjeli zapošljavaju savjetnike prema samo njima znanim kriterijima, a oni koji pretenduju na najviše pozicije u svojim narcisoidnim medijskim istupima pokazuju elementarno neznanje o onom što bi htjeli da rade. Valjda misle: `Neka, savjetnici će`, a kada na ta mjesta zaposle sve same `svoje` i kada se pokaže da oni baš i ne znaju savjetovati jer se pokažu kao totalne neznalice, ovi u foteljama kažu: `Pa ne znaju, ali će naučiti!` U nekim institucijama čak, navodno, dok se čeka uspostava nove vlasti, zapošljavaju desetine novih službenika. I tako povećavaju tu istu javnu potrošnju koja BiH stoji kao kamen oko vrata.
Dok vode ove velike reforme i dok su im usta puna ulaska u evropske integracije u koje ne možeš finansijski nestabilan, računaju i na prihod od PDV-a koji će ove godini biti za oko pola milijarde veći od plana. No, te su pare davno potrošili usvajajući predizborno-obećavajuće zakone, te očekuju da novac nikada neće prestati pristizati. Opet, naravno, ne slušaju one koji upozoravaju da naredne godine prihodi od PDV-a neće biti tako bogati.
U cijeloj priči o nestabilnosti, uz rast siromaštva i socijalnih nezadovoljstava koja rastu na temeljima neostvarivih i nerealnih obećanja, jedini tračak optimizma uliva Centralna banka BiH, koja kaže da, šta god da se desi, nikada neće dozvoliti doštampavanje novca, što bi za mnoge koji sada zasjedaju u fotelje bio jedini spas.
Optimisti smatraju da će ovi koji su sada uzeli vlast iskoristiti vrijeme do izbora 2008. godine da saniraju haos koji su napravili prije izbora i iznaći nove izvore finansiranja. No, oni drugi se pribojavaju šta će tek obećati u narednim danima kako bi opet pridobili birače. Šta god da urade, Centralnu banku BiH treba čuvati kao zjenicu oka svog!