Bosna i Hercegovina postala je nestalna članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Ne može se stići prebrojati čije su zasluge veće za ulazak BiH (jednom nogom) u svjetsku vladu. Ministar inostranih poslova, Sven Alkalaj, odmah je ocijenio da je to najveći spoljnopolitički uspjeh BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, dao je svoj doprinos i samim svojim dolaskom u Njujork, ubijedio je sveštenika Srpske pravoslavne crkve da dođe na prijem, a svjetske države da podrže kandidaturu BiH. Bivši članovi Predsjedništva prisjećaju se kako su baš oni počeli lobiranje daleke 2005. godine. Diplomate po ugovoru o djelu, ugledni pijanista Saša Toperić i proslavljeni novinar Erol Avdović, odradili su lavovski posao u bh. misiji za male pare i to bez plaćenih doprinosa da država dobije svoju stolicu u Savjetu bezbjednosti.
Stanje u Stalnoj misiji BiH u Njujorku je takvo da se međusobno još nisu počeli da tuku, pa je svako malo potrebno da otrči neki savjetnik iz Predsjedništva, ili šef odsjeka iz MIP-a da spriječi eskalaciju sukoba u sjedištu UN. Ako se umiješaju "plavi šljemovi" znaće se i zašto.
Ne treba biti na kraj srca - BiH jeste bila jedini kandidat, ali dobila je 183 glasa za i prošla u prvom krugu. Ovo jeste spoljnopolitički uspjeh za malu zemlju kakva je BiH i trebalo bi prisustvo u Savjetu bezbjednosti iskoristiti za vlastiti interes. Pitanje je samo postoji li vlastiti, jedinstven ili zajednički interes za BiH.
BiH može imati više štete nego koristi od nestalnog članstva u Savjetu bezbjednosti ukoliko se do detalja ne osmisli mehanizam odlučivanja. Kao i obično, najveći problem biće postići konsenzus u BiH. Problema neće biti ako se bude unaprijed razmatralo ono što će se naći na dnevnom redu Savjeta bezbjednosti, ako se bude dovoljno izmicalo od interesa velikih sila kojima su ove male i novopečene članice posebno podložne. Moguće je da nestalno članstvo BiH u Savjetu bezbjednosti znači i skoru tranziciju OHR-a jer su i domaći, ali i strani predstavnici rekli da je nemoguće da istovremeno u BiH odlučuje predstavnik međunarodne zajednice, a da BiH odlučuje o međunarodnim pitanjima.
Ako se bude odlučivalo kao što to sada rade bh. diplomate po sopstevnom osjećaju i odgovornosti, onda od posla u Njujorku nema ništa. Ni mnogi ambasadori nisu u toku šta im rade kolege, pa dok se lobiralao za podršku bh. kandidaturi jedni su molili za podršku neke arapske zemlje, a ovi su im na nos nabijali glasanje bh. predstavnika protiv te iste zemlje u drugim međunarodnim institucijama.
Zbog svega što BiH tek očekuje nema razloga za pretjeranu euforiju ni ubiranje poena za one koji su se, ničim izazvani, našli na određenom mjestu u određeno vrijeme. Kockice su se poklopile: Poljska je odustala od kandidature, BiH je izabrana za nestalnu članicu, u Misiji radi troje diplomata, u MIP-u grabljivice koje čekaju svoju destinaciju i lome vrat jedni drugima, u Predsjedništvu tri različite politike, u kasarni pregovore vode stranački lideri i dogodine izbori.
Nestalna članica je u letu iznad kukvačjeg gnijezda.