Bosna i Hercegovina je zemlja složene društvene i političke strukture, sklona tenzijama, manipulacijama i dubokoj polarizaciji. U takvom kontekstu, mediji bi trebalo da igraju stabilizujuću ulogu - da informišu, povezuju i pojašnjavaju. Međutim, svjedočimo sve učestalijem bujanju nezvaničnih portala koji, umjesto odgovornog novinarstva, šire paniku, mržnju i dezinformacije. Time se ne krše samo profesionalne norme, već se prelaze granice zakona i osnovnih moralnih vrijednosti.
Vođeni isključivo logikom profita, vlasnici i samozvani "novinari" ovih portala često bez ikakve provjere objavljuju informacije koje diskredituju pojedince, firme ili javne ličnosti. Napadi se zasnivaju na glasinama, neprovjerenim podacima i senzacionalističkom jeziku, što dodatno pojačava njihov uticaj na publiku, sve ranjiviju na ovakvu vrstu manipulacije. Dodatni problem predstavlja činjenica da su mnogi od tih portala politički ili finansijski instrumentalizovani - nerijetko i od međunarodnih aktera - čime se dodatno urušavaju javni interes i društvena kohezija.
Ti portali, često anonimnog vlasništva, formalno se predstavljaju kao blogovi ili "alternativni mediji", dok zapravo funkcionišu kao propagandni alati različitih interesnih grupa. Objave su uglavnom nepotpisane, izvori rijetko dostupni ili provjerljivi, a cilj nije informisanje, već manipulacija.
U zemlji u kojoj je javni diskurs već decenijama podijeljen po nacionalnim i entitetskim linijama, ovakvi portali dodatno dolijevaju ulje na vatru. Njihovi naslovi svakodnevno vrve od senzacionalističkih tvrdnji, nacionalističke retorike, teorija zavjere i netačnih optužbi. Često su meta pojedinci - političari, novinari, profesori, aktivisti - koji izražavaju kritičke stavove. Često su izložene žene u javnom prostoru, koje se suočavaju s mizoginim, uvredljivim i često nasilnim govorom.
Pitanje privatnosti gotovo da ne postoji. Objavljuju se lični podaci, porodične informacije, pa čak i fotografije djece - bez pristanka, konteksta ili bilo kakvog opravdanog javnog interesa. Kada se neko odluči na pravnu borbu, nailazi na portale bez impresuma, registrovane na stranim domenima, bez adrese ili odgovorne osobe. Čak i kad prekrše zakon, ti portali nestaju - samo da bi se ubrzo pojavili pod novim imenom i nastavili istu praksu.
Iako zakonski okvir u BiH postoji, njegova primjena je spora, selektivna i često neefikasna. Regulatorna tijela nemaju djelotvorne mehanizme za kontrolu sadržaja koji dolazi izvan formalnog medijskog sistema. U takvom okruženju, ozbiljni mediji gube kredibilitet, jer ih javnost sve češće poistovjećuje s neregulisanim portalima. Građani se, suočeni s lavinom kontradiktornih, poluistinitih ili izmišljenih informacija, gube u informativnom haosu.
U društvu koje je već duboko podijeljeno politički, entitetski i etnički, nezvanični portali dodatno produbljuju nepovjerenje. Govor mržnje postaje sve prisutniji u digitalnom prostoru: izrazi poput "lopovi", "prevaranti", "lažovi", "izdajnici" sve češće se upućuju svakome ko misli drugačije ili legalno ostvaruje prihode na slobodnom tržištu. Ovaj narativ, nažalost, više nije rezervisan za margine - on se normalizuje.
Tehnologije koje bi trebalo da služe znanju i povezivanju postale su sredstvo za širenje laži i manipulacija. Internet pretraživači, YouTube i društvene mreže dostupni su svima - bez potrebne edukacije i bez osjećaja odgovornosti - što dugoročno ostavlja ozbiljne i potencijalno fatalne posljedice po društvo u cjelini. Ili, kako je slikovito rečeno u filmu "Underground": "Majmun ulazi u tenak, biće katastrofa."
Odgovornost, u ovom kontekstu, mora biti dvosmjerna. Država mora usvojiti efikasnije zakone za zaštitu građana od digitalnog nasilja i lažnog novinarstva. Velike platforme poput Facebooka i Googlea, koje omogućavaju širenje ovih sadržaja, moraju preuzeti veću odgovornost. No ni građani ne smiju ostati pasivni. Medijska pismenost, kritičko razmišljanje, provjera izvora i odbijanje dijeljenja štetnog sadržaja - ključni su koraci u zaštiti zdravog informativnog prostora.
U kontekstu regulacije digitalnog prostora, vrijedi spomenuti i nedavni prijedlog Evropske unije o nadzoru nad sve moćnijim sistemima vještačke inteligencije, uključujući modele poput ChatGPT-a i Geminija. Nova pravila za ove tehnologije već stupaju na snagu širom EU, što predstavlja važan korak ka većoj odgovornosti i transparentnosti.
U društvu krhkog povjerenja, gdje se informacije koriste kao oružje, borba protiv nezvaničnih i neodgovornih portala nije samo pitanje medijske politike. To je pitanje zaštite društvenog integriteta, sigurnosti pojedinca i - istine.
Jer, ako nastavimo ćutanje pred sistematskim urušavanjem osnovnih principa istinitog izvještavanja, mogli bismo uskoro izgubiti sposobnost da razlikujemo šta je vijest, a šta - manipulacija.
Autor je redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.