Komitet ministara Savjeta Evrope na ovosedmičnoj sjednici razmatra i slučaj Bosne i Hercegovine, koja još nije izvršila presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci". Tačnije, nije urađeno ništa osim neuspjelih razgovora šestorice lidera stranaka, da bi i predstavnici ostalih naroda, a ne samo konstitutivnih, imali mogućnost da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda BiH.
Znači, u Komitetu su se poprilično naoštrili da upute oštro upozorenje ovdašnjim vlastima u kojem će vjerovatno podsjetiti da BiH prijete od suspenzije iz Savjeta Evrope pa do nepriznavanja idućih opštih izbora ako ne budu usvojeni amandmani na Ustav, kojim bi ostali konačno mogli da se kandiduju na izborima na bilo koju funkciju kao potpuno ravnopravni građani.
Dobro, bez obzira šta i kako Komitet odluči, teško da će imati nekakvog većeg uticaja na lidere "šestorke" da se stvarno to pitanje i riješi. Kada je slučaj "Sejdić i Finci" u pitanju, sve je više jasno da je dogovor gotovo nemoguć u ovakvoj raspodjeli političkih snaga. I ne samo tog slučaja nego i ostalih pitanja koja su životno važna za procese koji se odvijaju u vezi sa BiH. Ovdje svi kao nešto čekaju da se desi, a niko sa sigurnošću ne zna šta?
I tako će biti sa odlukom Komiteta, ona će ovdašnjem političkom miljeu biti samo konstatovana, možda će uslijediti i poneka reakcija, izjava, mišljenje da treba ovako ili onako, ali suštinski se ništa neće promijeniti. Niko neće pokrenuti, uraditi bilo šta da bi se stvar maknula sa mrtve tačke. A taj slučaj se baš tu nalazi, s dobrim izgledima da ostane još izvjesno vrijeme, jer se približava sezona godišnjih odmora kada se tradicionalno baš, ali baš ništa ne dešava na političkoj sceni.
Poslije toga dolaze pretkalkulativne radnje i usvajanje strategije za opšte izbore 2014. godine i to je, složiće se, ipak puno bitnija stvar od činjenice da se Jakov Finci i Dervo Sejdić ne mogu na njima kandidovati. Mogu, ali ne na funkcije koje su predmet presude Evropskog suda, jer po Dejtonu nisu u konstitutivnoj kvoti.
Ako se bolje sagleda, u sadašnjoj šestorki i nema ko da preuzme inicijativu da u nekih trideset, četrdeset dana dođe do pomaka u pregovorima. Situacija u strankama je više nego jasna. SNSD i SDS imaju gotovo identičan stav kako bi čitav slučaj mogao biti riješen, ali ne i razumijevanje od federalnih lidera da je to najbolji način.
Prijedlog da bude brisan nacionalni predznak kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva iz Republike Srpske i dvojice iz Federacije u svojoj suštini je ono što se traži presudom, mogućnost kandidature. I predstavnici međunarodne zajednice su skoro pa sličnog stava i teško je sad očekivati od Milorada Dodika ili Mladena Bosića da baš oni sazivaju sastanak na kojem će samo ponoviti već poznati stav.
A on ne odgovara hrvatskim strankama, jer niko ne garantuje da će u takvoj situaciji biti izabran Hrvat u Predsjedništvo. Dva HDZ-a ipak hoće čvršće garancije da im se i na narednim izborima ne dešava Željko Komšić. A i Draganu Čoviću se baš nešto ne žuri, jer ima koliko-toliko izglađene odnose sa SDP-om i Zlatkom Lagumdžijom pa se nada da 2014. ova stranka neće isturiti nekog novog Hrvata, jer je slučaj sa Komšićem završen.
U drugom HDZ-u su trenutno prestrojavanja u stranci. Božo Ljubić se povlači iz stranke, a samim tim i politike, dok njegov vjerovatni nasljednik Martin Raguž sad i nema puno vremena da se bavi konkretno Sejdićem i Fincijem. Važnije od toga, iz njegovog ugla, je odlučiti da li se čvršće vezati uz HDZ ili nastaviti politiku nenapadanja, koju je zadnjih godina zagovarao Ljubić.
Što se tiče SDP-a, SDA i SBB-a, tu je situacija baš onako komplikovana, jer godinama traje trvenje u vezi sa federalnom vladom ko je u vlasti ko u opoziciji, šta će se tu dešavati teško da znaju i Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić ili Fahrudin Radončić. Lagumdžija i Radončić sigurno znaju da su zasad protiv SDA i Tihića, a kako se izbori približavaju ništa neće biti tako sigurno. Pogotovo što im je na scenu uskočio Komšićev Demokratski front, koji je pobrao dosta simpatija javnosti u Sarajevu, najviše kod glasača SDP-a, što Lagumdžiji i njegovim nikako ne ide na ruku. Saveznika sve manje.
I kako sad očekivati od političkih lidera da se bave Sejdićem i Fincijem, Evropskim integracijama ili NATO strategijama. U principu, svi oni imaju svoje Komšiće, a ne samo Lagumdžija, a izbori su svakim danom sve bliže. Teška vremena.