Zbog velikog broja apokaliptičnih najava i najcrnjih scenarija o potpunom uništenju civilizacije 21. decembra, po kalendaru Maja, već prvog dana ove godine zvanično se oglasila i američka svemirska agencija NASA, koja tvrdi da su potpuno neosnovane izjave lažnih proroka da nas čeka sudbina dinosaurusa od prije 65 miliona godina.
"Nema nikakvih dokaza da neka kometa ili asteroid jure neopaženo prema Zemlji. Ne postoji nijedan razlog za strah", samouvjereni su naučnici u NASA.
Dobra vijest za početak. Po čemu ćemo pamtiti 2011. godinu? Bila je to uistinu na svjetskoj pozornici politički turbulentna, a u BiH godina mučnih pregovora i stranačkih trvenja u vezi s formiranjem vlasti u zajedničkim institucijama.
Ukratko. Krvavo svrgavanje Muamera Gadafija, završetak lova na Osamu bin Ladena, zemljotres koji je pomjerio Zemljanu osu i izazvao nuklearnu katastrofu u Japanu, krvavi pir u Norveškoj, u kojem je Andres Brejvik ubio 69 mladih ljudi, diplomatski "zemljotres" zvani Vikiliks, smrt Kim Jong Ila, hapšenje Ratka Mladića, kosovska kriza s barikadama i samo nekoliko dana prije kraja postignut je dogovor o formiranju novog saziva Savjeta ministara s Vjekoslavom Bevandom iz HDZ-a na čelu, te je nekoliko sati prije ponoći usvojen i budžet za 2011.
Ipak, ono po čemu će je građani pamtiti stalno je prisutni strah od ekonomske krize. I to one koja se očekuje da se "prelije" iz Evropske uniji jer u prošloj politička elita nije uspijevala da na adekvatan način riješi problem prezaduženosti pojedinih članica. Sve mjere koje su donosile bile su usmjerene na odgađanje rješavanja problema bez radikalnijih poteza koji bi omogućili dugoročniju stabilnost evrozone.
Evropski lideri jednostavno nisu spremni Briselu prenijeti veći dio nacionalnog suvereniteta. Britanci pogotovo, što je ozbiljno dovelo u pitanje i dalje odnose Londona i ostatka Evrope. Protekla godina pokazala je da u stvari moć Evropske unije nije u Briselu već u Berlinu i djelimično u Parizu te da je osovina Nikola Sarkozi - Angela Merkel njena kičma, kao i da će taj odnos narednih mjeseci biti sve vidljiviji.
Prosto rečeno, o budućnosti Evropske unije pitaju se prvenstveno Nijemci i Francuzi, dok su svi ostali politički ukras. To znači da će se u godini pred nama znati i šta će biti s evrom i da će to imati veliki uticaj na našu realnu ekonomiju.
Turbulencije u evrozoni uslovljavaju da krediti postaju sve skuplji, što će biti novi pritisak na privredu koja već grca u nelikvidnosti.
Da to nije samo crna projekcija, nažalost, privrednici su već osjetili u praksi. Podatak da su privatna preduzeća u Republici Srpskoj na kraju septembra zapošljavala oko 120.000 radnika, što je za oko 8.000 manje nego u istom periodu 2010. godine, govori o tendencijama koje će biti izraženije u ovoj godini.
Po čemu ćemo pamtiti 2011. godinu? Bila je to uistinu na svjetskoj pozornici politički turbulentna, a u BiH godina mučnih pregovora i stranačkih trvenja u vezi s formiranjem vlasti u zajedničkim institucijama
Taj pad broja zaposlenih je samo okidač koji će pokrenuti lančanu reakciju. Manje radnika znači i manje punjenje budžeta i fondova, više kredita koji se neće moći vraćati, manju potrošnju, što stvara uslove da kao društvo uđemo u negativnu spiralu, iz koje bi se moglo teško izaće u kraćem periodu.
Izlaz iz te situacije moguć je samo ukoliko vlasti urade sve, baš sve, da omoguće stranim investitorima, ali i domaćim, da ubace svjež kapital u privredu novim investicijama, u realnu privredu koja bi omogućila otvaranje novih radnih mjesta, svjež kapital koji može garantovati oživljavanje proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta.
Ako krene gradnja termoelektrana u Stanarima i Ugljeviku, gradnja autoputa od Doboja do Prnjavora, hidroelektrane Dabar i drugih najavljenih projekata onda smo na veoma dobrom putu da lakše prebrodimo krizu.
Ne postoji drugi način. Moraćemo kao društvo, kao Republika Srpska, puno brže da se prilagođavamo novonastalim ekonomskim okolnostima, a tu ulogu mora da preuzme Vlada Aleksandra Džombića. Za sve loše što se desi biće potpuno odgovorni.
Uslov da se rasterećenije i bar malo opuštenije uđe u ovu godinu ispunjen je krajem prošle usvajanjem budžeta zajedničkih institucija te dogovorom o Savjetu ministara.
Nije to sad neka presudna stvar koja garantuje bilo šta, ali je dodatno relaksirala političke odnose na relaciji Sarajevo - Banjaluka - Mostar. Smanjila je tenzije između političkih lidera.
Zvuče smiješno analize koje se mogu pročitati ovih dana kako su upravo lideri ti koji su, eto, petnaest mjeseci bespotrebno zamajavali javnost te da su dogovor mogli postići odmah nakon izbora 2010. godine.
Svako ko detaljnije prati političke procese u BiH zna da je to potpuno netačna tvrdnja jer nisu bili stvoreni uslovi niti su realne okolnosti, međustranački odnosi, dozvoljavali da se brže postigne dogovor.
Zašto je to tako? Pa bili smo svjedoci čitavu prošlu godinu sukoba dva potpuno različita koncepta kako treba uspostaviti vlast u zajedničkim organima. Animoziteti između lidera i stranaka, što je bitan faktor u donošenju odluka, bili su toliko veliki na kraju 2010. godine da je bilo potrebno dosta vremena da se na neki način saniraju.
To nisu procesi koji traju dan-dva, već mjesecima ili godinama.
Danas je i ta priča iza nas i to je dobro. Jer, i sa tog zajedničkog nivoa se sada može preventivno djelovati prema međunarodnim finansijskim institucijama kao što su MMF ili Svjetska banka kako bi se oslabio taj pritisak krize, koji će biti usmjeren prema vlastima u Republici Srpskoj i Federaciji. Kako će to u životi izgledati - pred nama je.