Biće skoro propast svijeta, nek' propadne nije šteta!
Ovaj nihilistički stih koji se može čuti po balkanskim krčmama često je korišten kao motiv holivudskim scenaristima u filmovima globalne katastrofe.
Tako je, prema statističkim podacima, u 90 odsto filmova u kojima planeti prijeti kakav udar meteora ili neko drugo globalno uništavanje prvi čovjek Bijele kuće obavezno crnac, odnosno kako se to modernije kaže Afroamerikanac.
Zvuči zanimljivo, ali ako se zna uticaj holivudskih priča na životna shvatanja ne samo Amerikanaca već i ostatka svijeta, bila je i to jedna od predrasuda koja je pratila izbor Baraka Huseina Obame za predsjednika SAD.
Upravo boja njegove kože uglavnom je obilježila i njegovu predizbornu kampanju, ali i pobjedu koja mu je omogućila da naredne četiri godine suvereno iz Bijele kuće vlada Amerikom, a samim tim i velikim dijelom svijeta.
Važnije od boje njegove kože je to što je Barak Obama postao simbol neke nove nade i što je njegov izbor praćen s toliko optimizma u čitavom svijetu, te da se s njim ispisuje nova stranica u svjetskim političkim i ekonomskim odnosima.
Uistinu, u Obaminim govorima i obećanjima, bilo da se radi o unutrašnjim pitanjima Amerike ili vanjskopolitičkim odnosima u svijetu, jasno je naznačen novi kurs kojim bi trebalo da krene Amerika. Da li će tako i biti znaćemo u prvoj polovini sljedeće godine kada njegova administracija i zvanično preuzme kormilo u Bijeloj kući.
Taj optimizam osjetio se i u BiH, ali na naš tradicionalni način. Tako je za bošnjačke političke lidere, ali i sarajevske medije od Obame važnije to što je potpredsjednik Džo Bajden "veliki prijatelj Bošnjaka", a za Srbe što je Ram Emanuel, "osvjedočeni i dokazani prijatelj Srba" šef Kabineta u Bijeloj kući.
Hrvati su po inerciji više voljeli da pobijedi republikanac Mekejn, ali i sa Obamom ili nekim njegovim će se naći zajednički jezik.
Ostalo je još samo nejasno u kojoj džamiji Bajden klanja i koju krsnu slavu slavi Emanuel da ugođaj i samozadovoljstvo bude potpuno, ali američki izbori su tek ubačeni u ovaj naš politički lonac, pa ćemo i to brzo saznati.
I dok se Vašingtonu sprema pospremanje Bijele kuće, u zvaničnom Briselu brojni ministri i komesari odlučili su da se bave pisanjem što pisama, što raznih izvještaja.
Tako su i pismo novom predsjedniku Amerike napisali još i prije izbora, s tim da ga je onaj ko pobijedi mogao otvoriti tek nakon izbora. Dobra je to strategija, jer briselski komesari bili bi jednako ushićeni i da je pobijedio Mekejn.
U tim silnim pismima nisu ni nas zaboravili. Havijer Solana i Oli Ren su u oštro intoniranom pismu upozorili lidere u BiH da je krajnje vrijeme da se uozbilje sada kada se čitav svijet mijenja ili možemo zaboraviti sve blagodeti koje nam donosi Evropska unija.
Efekat njihovog pisma bio je odmah vidljiv na Harisu Silajdžiću.
Odmah im je odgovorio da bi trebalo prekrižiti Republiku Srpsku u Ustavu BiH, te više ni Solana ni Ren ne bi trebalo ništa da pišu.