Katastrofalni požar koji je progutao gotovo cijelu Kantonalnu bolnicu u Bihaću ujedinio je u prvi mah sve nadležne institucije spremne da se udruže i pomognu u zbrinjavanju pacijenata i saniranju posljedica.
Budući da još nije utvrđen ni uzrok požara, kao ni konačna visina štete, rano je i procjenjivati koliko će se brzo realizovati obećana pomoć sa svih strana i hoće li donatori zatvoriti svoje novčanike čim se mediji prestanu baviti ovim požarom.
Novac su za interventnu pomoć odobrili kantonalna vlada u Bihaću, Vlada FBiH, Vijeće ministara BiH, banke, privatni poduzetnici, a i jedan političar je iz svog džepa halalio 6.000 KM. Pomoć su ponudili svi klinički centri i bolnice iz ostatka zemlje, bez obzira na entitetsku granicu, što je, uz činjenicu da nije bilo povrijeđenih, druga dobra stvar u cijelom slučaju. Životi pacijenata sačuvani su zbog ljudske reakcije zaposlenih u bolnici i njihovih sugrađana, među kojima su bili i bihaćki vatrogasci "opremljeni" vozilima starim i 45 godina i angažovani bez zaštitnih maski. Nisu ih vatrogasci zaboravili u žurbi, nego ih nemaju. Ni maske, ni dovoljno "korpi" uz pomoć kojih mogu gasiti vatru na visinama.
Predstavnici Vlade Unsko-sanskog kantona zaključili su da će im iskazana solidarnost sa svih strana pomoći da "konačno izgrade novu zgradu bolnice jer je ova ionako bila stara", a sami vlastitim novcem nisu mogli napraviti uslovniju. Nada da će zbog katastrofe konačno dobiti modernu zdravstvenu ustanovu podsjeća na vic iz rata kada su se Mostarci međusobno tješili nakon što im je srušen Stari most pa su govorili: "Nema veze, sagradićemo mi još ljepši i stariji most."
Krajišnici, koji su se zaista herojski ponijeli u spasavanju bolesnika iz vatrom zahvaćene zgrade bolnice, čim je požar ugašen, okomili su se na Vijeće ministara, šaljući ovoj instituciji pisma puna ljutnje jer su iz rezerve budžeta države dobili tek 100.000 KM, što je manja vrijednost od one koliko košta jedan službeni auto državnog ministra. Imajući u vidu podatak da plate u bh. institucijama godišnje "pojedu" oko 800 miliona KM, iskazani bijes građana USK i razumljiv je i opravdan, ali on prikriva pravo stanje stvari. Državne institucije nemaju nikakvu nadležnost u finansiranju socijalnog sektora u bilo kojem dijelu BiH, pa tako ni bolnice koju je preko noći progutala vatra. Jedina nadležnost Vijeća ministara nad zdravstvenim sistemom u finansijskom smislu svedena je na posredovanje u odobravanju kredita kod međunarodnih finansijera, a na zahtjev uprava bolnica, domova zdravlja i kliničkih centara. Kad menadžmenti zatraže nova zaduživanja, državni nivo vlasti im pomogne, i to je sve. Zato je i onih 100.000 KM, koje je Vijeće ministara odobrilo svega pet-šest sati nakon izbijanja požara u Bihaću, i mnogo prije nego što su svoje (prazne) kase otvorile nadležne vlade USK i Federacije BiH, isključivo dobra volja i gest solidarnosti. Naravno, Krajišnici i na ovo kažu - od koga je i previše je, a istovremeno svoju, lokalnu vlast ne smatraju odgovornom što je iz kantonalnog budžeta prošle godine potošeno 14 miliona KM više nego što je Vladi bilo na raspolaganju, kako su utvrdili federalni revizori. U ovoj činjenici krije se samo jedan od razloga što, kao i u ostalim dijelovima FBiH, čelnici kantonalne vlasti kukaju kako nema novca (i) za modernizaciju bolnica, opremanje vatrogasnih službi pa je i bez požara situacija svakodnevno na rubu katastrofe, a kad vatra uništi i onu zastarjelu opremu i staru zgradu, onda se može jedino proglasiti stanje prirodne nesreće.
Požar onakvih razmjera velike nevolje donio bi i vladi koja domaćinski raspolaže novcem i koja ga ne rasipa kao što to, bez izuzetka, rade vlade svih deset kantona zajedno sa onom federalnom. Ako je vjerovati Uredu za reviziju FBiH, iz budžeta USK prošle godine dato je 1,4 miliona maraka vozačima, domarima, čistačima, daktilografima angažovanim po spornim ugovorima o djelu. Uz to su, po svakoj sjednici Vlade, premijer, sekretar i ministri imali dodatak od 100 KM jer su im plate veće od tri hiljade KM bile nedovoljna stimulacija za rad. Sličan je ili lošiji odnos prema javnom novcu vlastodržaca u ostalim kantonima, pa neki, poput Tuzle, višemilionski gubitak u budžetu "saniraju" kreditnim zaduženjima.
Da novca ima i da je samo problem u njegovom nezakonitom raspoređivanju i poklanjanju, upozoravaju revizori godinama. Najpogubnijom praksom oni smatraju trošenje takozvanih tekućih transfera iz budžeta FBiH. Ovi su transferi lani bili vrijedni oko 230 miliona KM i podijeljeni su mimo zakona pa ni ne čudi što novca nema za moderne bolnice, za opremanje vatrogasaca, za rekonstrukciju vodovodnog sistema koji je toliko šupalj da od rezervoara do potrošača iscuri 75 posto pitke vode, što je slučaj u glavnom gradu BiH. Po ugledu na kolege u ostatku FBiH, vlasti Kantona Sarajevo neće reći da je njihov nerad kriv za havarisan sistem i za nestašicu vode i novca, nego će građanima skuplje naplaćivati ovu dragocjenu tečnost.
Dokle god nam institucije vlasti funkcionišu po principu da na sebe nekažnjeno troše sve što se slije u budžete, i mnogo manji požari od onog u Bihaću kod nas će poprimati razmjere kataklizme, jer ni u redovnim situacijama novac ne ide gdje bi trebalo.