Prije tridesetak godina samozatajni košarkaš Crvene zvezde Ljubodrag - Duci Simonović objavio je knjigu "Pobuna robota". Bila je to razložna kritika odnosa u sportu u kojem se sportiste driluje i podređuje interesima krupnog Kapitala, profita i teroru rezultata.
Autor je najavio dolazak sportista "modernih gladijatora", koji se bore za pobjedu do smrti i imperatora biznisa, organizatora ovih igara. On je predvidio postojeću komercijalizaciju sporta u dehumanizovanom svijetu, u kojem je sve podređeno vrhovnom Bogu kapitalizma - novcu i profitu. To vrijeme je došlo.
Milioni evra se nude za noge fudbalera. Nekada su fudbaleri bili narodni heroji, a sada su obični plaćenici. Fudbaler Geret Bejl prešao je ove godine iz Totenhema u Real Madrid za basnoslovnih 100 miliona evra, što je najveći transfer u istoriji fudbala ikada. Možda je Geret Bejl najplaćeniji fudbaler u brutu, ali nije u netu. Nova vijest glasi: Kristijano Ronaldo je najplaćeniji igrač na svijetu, koji će zarađivati 18 miliona evra po sezoni, ili 340.000 evra sedmično. Mišel Platini, predsjednik UEFA, je minuli prelazni rok nazvao pljačkom. Edison Kavani, napadač Napolija, prešao je ove godine u Pari Sen Žermen za 63 miliona evra, Radamel Falkao u Monako za 60 miliona evra, a Brazilac Nejmar u Barselonu za 54 miliona evra. Na predstavljanju je rekao: "Ne vrijedim toliko!" U novinama smo mogli pročitati još nepristojih ponuda. Mančester junajted je ranije nudio Rikardu Kaki da pređe iz Milana za 120 miliona evra, koliko iznosi budžet Burkine Faso. Mančester Siti je ljetos ponudio mladom brazilskom fudbaleru Nejmaru 118 miliona evra za prelazak u njegove redove. Prošle godine novine su pisale da bi se Kristijano Ronaldo mogao vratiti u Mančester Junajted za 145 miliona evra. Tri dana prije 2013. godine, na adresu Barselone stigla je nevjerovatna ponuda: neimenovani ruski klub poslao je božićni ček na 250 miliona evra za Lionela Mesija, da zaigra za ovaj klub. U trci za profitom klubovi su počeli da potpisuju ugovore sa djecom mlađom od 15 godina. Najdalje je otišao holandski klub Venlo, koji je potpisao desetogodišnji profesionalni ugovor sa tek rođenim djetetom. Prema podacima FIFA u svijetu ima 250 miliona registrovanih fudbalera, a u fudbalu se svake godine obrne oko 250 milijardi dolara.
Fudbal je postao industrija, više biznis, a manje igra. Fudbalski klubovi su postali korporativni džinovi, multinacionalne kompanije i karteli šou-biznisa. Živimo u svijetu organizovane pohlepe. Samo u takvom svijetu moguće je da najbogatiji fudbalski klub na svijetu Real Madrid bude registrovan kao neprofitna organizacija. U neoliberalnoj kapitalističkoj globalizaciji sportisti su postali najobičnija roba i predmet trgovine na slobodnom tržištu. Prema "Bosmanovom pravilu" u Evropi je liberalizovana sloboda prelaska fudbalera iz kluba u klub i ukinut limit broja stranih igrača u evropskim klubovima. Tako je ubrzana mondijalizacija fudbala. Od tada male države žive od prodaje svojih talenata i fudbalera, koji odlaze u inostranstvo igrati za bogate klubove, uništavajući vlastiti fudbal kod kuće. Prije nekoliko godina pročitao sam vijest da je neki poznati fudbaler osigurao kod "Lojda", najveće osiguravajuće kuće na svijetu, jednu svoju nogu, na novčani iznos od kojeg bi se moglo prehraniti pola Haitija. Na drugoj strani, trećina juniora zagrebačkog Dinama nikada ne završi srednju školu. Deklan Hil, autor knjige "Namještaljka: Fudbal i organizovani kriminal", procjenjuje da je čovječanstvo u kladionicama za proteklo Svjetsko fudbalsko prvenstvo ostavilo 40 milijardi dolara, a za ublažavanje problema svjetskog siromaštva potrebno je 22 milijarde dolara. Jirgen Rot, njemački novinar i ekspert za organizovani kriminal, u svojoj najnovijoj knjizi "Nepoštena igra" tvrdi da je fudbal velika bara za pranje novca stečenog trgovinom drogom. U Brazilu je za vrijeme održavanja Kupa konfederacija u fudbalu ove godine došlo do masovne pobune navijača i demonstracija naroda, zbog viših cijena javnog prevoza i opšteg nezadovoljstva visokim troškovima za organizaciju Svjetskog prvenstva u fudbalu sljedeće 2014. godine. Ljudi traže da više novca umjesto u fudbalske objekte bude dato za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu. Bivši brazilski fudbalski reprezentativac, a sada senator Romario de Souza Farija, kaže: "To Svjetsko prvenstvo nije za Brazilce, nije za obične ljude koji vole fudbal i koji ga redovno prate na stadionima. To je Svjetsko prvenstvo za bogataše".
Kakva je to civilizacija u kojoj jedan nepismeni, žgoljavi žutokljunac, golobradi trkač zaradi više na mišiće u jednoj fudbalskoj sezoni, nego matematički genije na mozak za čitav svoj život? Kakva je to ekonomija u kojoj noga jednog fudbalera vrijedi više nego cijeli budžet za socijalnu pomoć osrednje afričke države? Jesu li fudbaleri ljudi, članovi društva ili gostujući putnici u biznis klasi na vasionskom brodu Planeta Zemlja? Ili su samo običan proizvod u "tržišnom društvu", koje je izgubilo svaku iluziju humanosti? Da li neko sa toliko novca može uopšte nastaviti živjeti zajedno s nama u ovom svijetu, bez podijeljene odgovornosti za njega? Koliko vrijede gladna djeca Afrike? Koliko vrijedi izračun zadatka matematičkog genija iz Rusije? "Da li je pravedno da neki sportista koliko god dobar, zarađuje 700 puta više od učitelja u školi. Može li se vrijednost ljudskog života izraziti u novcu", pita se Majkl Sandel, profesor filozofije s Harvarda i autor nekoliko knjiga na temu socijalne pravde. Hoze Gaj de Lijebana, profesor ekonomije na Univerzitetu Barselona, kaže da je Premijer liga "mašina za pranje novca". Kao primjer preplaćenosti i nerealnog novca navodi mladog brazilskog igrača Nejmara: "Momak ima svega 19 godina, a za njega plaćaju 60 miliona evra". Žoze Murinjo, jedan od najplaćenijih trenera, zarađivao je godišnje 12 miliona evra. "Sramota me je da zarađujem toliko koliko zarađujem, u ovo vrijeme krize", izjavio je nedavno.
Fudbal je prestao biti narodna igra, jednaka svugdje i dostupna svima, i postao korporativna interesna sprega bogatih vlasnika, mešetara iz siromašnih zemalja i potrošačkih strasti navijačih plemena u globalnoj kapitalističkoj ekonomiji. Bivši predsjednik Čelsija, a sada predsjednik Lidsa, Ken Bejts nedavno je rekao: "Veliki klubovi trguju s mladim igračima kao s konjskim mesom". EU pomaže Španiji zbog ekonomske krize i nezaposlenosti, dok njihovi fudbalski klubovi troše milione evra na plate i kupovinu igrača. Zlatan Ibrahimović, fudbaler Pari Sen Žermena, na to sve dodaje: "Sto miliona za Bejla. On ne vrijedi toliko. Cijeli ovaj sistem je bolestan. Ugovori koje potpisujemo su suludi. Nijedan igrač ne vrijedi toliko novca". U Švajcarskoj je grupa građana pokrenula "Inicijativu 1:12", čiji je cilj da građani na referendumu odluče da najveća plata u svakoj kompaniji može da bude najviše 12 puta veća od najmanje. Referendum za izjašnjavanje je zakazan 24. novembra 2013. godine. Sep Blater, predsjednik FIFA, već leleče da će fudbal u Švajcarskoj nestati ako bude prihvaćena ova inicijativa. Tako na najvažniju sporednu stvar na svijetu gledaju stanovnici jedne od najbogatijih zemalja svijeta, čiji je bruto domaći proizvod 160 odsto evropskog prosjeka. Švajcarci ne igraju najbolji fudbal, ali najbolje štite interese svojih građana. Više brinu o običnim smrtnicima koji rade i proizvode, a manje o onima koji pikaju loptu za svoj interes i račun. Brazilci igraju najbolji fudbal i imaju svoje favele i slamove i djecu koja umiru od gladi. Pa se prodaju za fudbalere po svijetu da bi preživjeli.