U pogledu u Republici Srpskoj uvriježenog mišljenja da Stranka za BiH traži ukidanje Republike Srpske, mogu reći da Republika Srpska ima svoje mjesto u državnoj strukturi definisanoj takozvanim Dejtonskim ustavom, to jest, Aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, i ona ne može biti ukinuta nikakvim potezom "izvana", nikakvim potezom "odozgo", tj. administrativnim putem.
Floskula o `ukidanju RS` lišena je bilo kakve pravne osnove, i sama je bez ikakvog stvarnog i konkretnog sadržaja, i njome se služe lokalni politički demagozi koji ključ očuvanja sopstvene vlasti vide u neprekidnoj homogenizaciji građana pred nekim fiktivnim `spoljnim prijetnjama`. Ove `prijetnje` građane treba da drže u strahu od drugog i drugačijeg i stoga moraju da se neprekidno `nadvijaju` nad njihove živote, držeći ih u stanju `ugroženosti`. `Ukidanja RS` tako je postalo omiljeno zanimanje svih onih koji se sistematski bore za vlastiti politički opstanak na čelnim pozicijama u Republici Srpskoj pomoću sistematske proizvodnje `spoljnih prijetnji`.
Što se političkih ciljeva tiče, Stranka za BiH se zalaže za cjelovitu, funkcionalnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. Do takve Bosne i Hercegovine moguće je doći jedino korjenitom ustavnom reformom u kojoj će učestvovati svi kojih se to neposredno tiče - dakle, prije svega, građani Bosne i Hercegovine. A bilo kakve promjene ustavne strukture koje treba da sve nas dovedu do države koja će moći da adekvatno odgovori potrebama svih svojih građana - moraju prije svega da budu izvršene u skladu sa voljom samim tih građana.
Što se, pak, Ustava BiH tiče, ustav koji će građani Bosne i Hercegovine usvojiti treba da bude njihov vlastiti proizvod, a ne rezultat bilo čijeg `posredovanja`. Postojeći, takozvani Dejtonski ustav jeste proizvod takvog `posredovanja`, pa smo svi zajedno imali priliku da vidimo rezultate koje nam je donio. Sada bismo trebali da mijenjamo taj `ustav`, stvoren u međunarodno `posredovanje` i da pri tome opet koristimo isto takvo `posredovanje` - a onda još da očekujemo da će isto to `posredovanje` dovesti do nekog boljeg rezultata!? A u tome je od presudne važnosti da mi konačno prepoznamo svoj temeljni zajednički interes - da svoje poslove uređujemo i vodimo bez bilo čijeg `posredovanja` i da svi zajedno stvaramo okruženje u kojem se lični i kolektivni prosperitet neće stvarati, kao do sada, putem neprekidnog međusobnog sukobljavanja i otimanja od `onog drugog`. Nema potrebe da otimamo jedni od drugih, ova zemlja je uvijek bila i još uvijek jeste dovoljno izdašna da svi ovdje možemo prosperitetno živjeti `otimajući` od nje.
Postoje raširene floskule da Stranka za BiH uporno odbija predloženi paket ustavnih amandmana, a da ne nudi svoja rješenja i prijedloge. Stranka za BiH je svoj prijedlog za novi ustav Bosne i Hercegovine predala u parlamentarnu proceduru još 28. februara, pod brojem 01-01-12/06, pa svima koje to interesuje predlažem da ovaj prijedlog pogledaju vlastitim očima. Vjerujem da nakon toga neće više moći da ponavljaju tvrdnju da Stranka za BiH ništa nije ponudila. Ovom prilikom, o samom prijedlogu reći ću samo to da je rađen po principima nekoliko evropskih ustava, prije svega španskog i italijanskog, i da je u njemu Bosna i Hercegovina definisana kao država svih svojih građana, koji su svi jednako suvereni na svakom dijelu njene teritorije, bez obzira na njihovu etničku i drugu pripadnost.
`Unitarna država`, kakvom plaše ljude u Republici Srpskoj, vjerovatno ne postoji nigdje u Evropi, te zato ni Bosna i Hercegovina - ako već želi da bude dio Evrope - ne može da bude `unitarna`. `Unitarna` bi bila država bez lokalne samouprave, bez regionalnih autonomija, država u kojoj bi sva moć bila koncentrisana na jednom mjestu. Takve države vjerovatno zaista nigdje nema, osim u glavama onih pojedinaca čiji ključ opstanka na vlasti se nalazi u proizvodnji straha kod ljudi koje od takve nazovi-države navodno treba da `brane`. Podsjetimo se da je Republika Srpska i formirana zbog straha od `unitarne države` i da pojedinci veoma uspješno opstaju u vrhovima njene vlasti sijući strah od `unitarne države`, iako Bosna i Hercegovina nikada nije bila `unitarna`, niti takva može biti, niti bi iko želio da takva bude. Stranka za BiH se zalaže za pažljivo izbalansiranu strukturu države, u kojoj će regije sa najvišim stepenom autonomije, zajedno sa jedinicama lokalne samouprave, predstavljati realnu protivtežu centralnim organima. U našem prijedlogu za novi ustav definisana su jedino ovlaštenja autonomnih regija u odnosu na centralne organe, a da nisu definisane nikakve granice niti broj autonomnih regija koje bi trebalo da budu formirane u budućoj Bosni i Hercegovini. Stepen autonomije bio bi još dodatno učvršćen u Gornjem domu parlamenta, koji bi praktično funkcionisao kao dom regija, u kojem bi se - kao u Belgiji - moglo odlučivati konsenzusom. Istovremeno, predlažem da unutar nove državne strukture svi građani Bosne i Hercegovine dobiju jednak stepen suverenosti i jednak stepen građanskih i ljudskih prava na svakom dijelu njene teritorije, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i drugu pripadnost, koje bi ostale u sferi privatnosti svakog pojedinca, kao što je to slučaj i u svim drugim evropskim državama. Ukoliko politički lideri u Republici Srpskoj zaista vode računa o interesima građana koje bi trebalo da zastupaju, vjerujem da će teško moći da se odupru utisku da bi takav model najpotpunije zaštitio i pojedinačne i kolektivne interese upravo građana u Republici Srpskoj, ali i svih drugih građana, u svim dijelovima Bosne i Hercegovine.