Bilo je podne u srijedu kada sam se probudio nakon cjelonoćne novogodišnje proslave.
Dok sam pio svoju jutarnju ili, bolje rečeno, ranopopodnevnu kafu razmišljao sam o tome šta sam to slavio noć ranije? Je li to bila sretna, uspješna i berićetna 2013. ili postoje velike nade i još veća očekivanja od 2014?
Pitao sam se je li 2014. uopšte i stigla u Apsurdistan, ili se dogodilo da je i Nova godina prošla rejonom i zaobišla ovu zemlju kao što je zaobilaze i mnoge druge stvari. Da li mi možda stalno proživljavamo jedan te isti dan (ili godinu) kao u onoj sjajnoj komediji iz 1993. "Dan svisca" (The Groundhog day) dok ostatak svijeta prolazi pored nas?
Šta je to čime se tri glavne apsurdistanske nacionalne skupine - Apsurd Istanci, Apsurd Istanjani i Apsurdnjaci - mogu ponositi u 2013. i šta mogu očekivati od 2014?
Veći dio godine je protekao, ili bolje rečeno protraćen, u pokušajima da se pronađe rješenje za ustavnu reformu kojom bi se implementirala odluka "Sejdić i Finci". Apsurd istanski lideri su iskoristili ovo pitanje kako bi ojačali svoje pozicije na državnom i entitetskim nivoima, dok su predstavnici Apsurd Istanjana i Apsurdnjaka to upotrijebili da bi sebe još jednom prikazali kao dične branitelje svojih nacionalnih interesa.
2013. godina je otkrila da reforme koje su potrebne kako bi se Apsurdistan konačno priključio Evropi nisu u skladu sa ličnim ili partijskim interesima lokalnih lidera. Cijena ovog otkrića se mjeri brojem protraćenih godina i ozbiljno narušenim životnim standardom cijele države, ali, hej, koga je briga ako se lokalna zajednica ne buni.
U proteklim sedmicama zvaničnici EU su saopštili da je Apsurdistan izgubio skoro 50 miliona eura od EU grantova, no uprkos sve slabijoj privredi, sve manjim investicijama i rastućem siromaštvu, ovo nije proizvelo bilo kakve konkretne reakcije šire javnosti.
EU je nakon toga upozorila da apsurdistanski studenti neće biti uključeni u "Erasmus Mundus" obrazovni projekat, ali se tek nekoliko stotina studenata udostojilo izaći na ulice 21. decembra da protestuju protiv toga. Neformalna grupa sa Facebooka je sazvala još jedan protest pod znakovitim nazivom "Ili ostani u sjeni, ili se pokreni" za 26. decembar, ali pogodite šta - sem nekolicine novinara svi građani odlučiše ostati u sjenama, u kojima se očigledno osjećaju najugodnije.
Ali su neka druga dešavanja ovih dana ipak pokazala da je građanski aktivizam i te kako agilan ovdje.
Stotine aktivista sa svih strana Apsurdistana su se okupile u glavnom gradu 15. decembra da protestuju protiv nedavno usvojenog Zakona o eutanaziji napuštenih pasa lutalica, za koje su se mnogi aktivisti požalili da će im zatvoriti njihove poslove. Meni je iskreno žao njihovih poslova, a još i više mi je žao pasa, ali se samo nadam da će prije nego kasnije ovi aktivisti uraditi nešto i protiv sporog ali efektivnog procesa eutanazije lutajuće i napuštene zemlje Apsurdistana, koji traje već godinama.
Nakon toga, 3. januara se nekoliko stotina ljudi okupilo ponovo u glavnom gradu Apsurdistana na zajedničkoj molitvi za turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji ima nekih problema kod kuće. Problemi u Turskoj su očigledno puno veći od ovih u Apsurdistanu, tako da je sasvim normalno da dobronamjerni Apsurdistanci mole za Tursku umjesto za sam Apsurdistan.
Svi ovi primjeri daju odgovor na pitanje koje mnogi sebi postavljanju ovih dana - šta se može očekivati od 2014? Očito je da su narodi Apsurdistana odlučni u tome da ostanu u sjeni bez obzira što 2014. donosi mogućnosti za mnoge teške izazove i nove apsurde.
Jedan veliki izazov će biti održavanje opštih izbora koji su planirani za oktobar 2014. Ukoliko se lokalni političari dogovore oko amandmana na izborni zakon prije maja, onda će izbori vjerovatno biti održani, što će biti prilika za sve političke partije da izmisle nova apsurdna obećanja i radikalne retorike u okviru već tradicionalno apsurdnih predizbornih kampanja.
Ali ukoliko se do zadatog roka političari slože da se ne slažu oko usvajanja amandmana izbornog zakona, izbori će morati biti odgođeni. To će stvoriti mogućnost za jedan od najvećih apsurda svih vremena jer će mandati svih skupština i parlamenata prestati i zemlja će biti ostavljena na upravljanje vladama u tehničkom mandatu. Ovo bi bila divna prilika mnogim političarima da ispune svoj životni san - da upravljaju svojim maleckim kraljevstvima bez da moraju odgovarati bilo kome drugome. (Kao da i sada ikome odgovaraju!)
Sljedeći veliki izazov će biti kako naći pare da se isplate plate, socijalna izdvajanja i penzije, kao i sve veći spoljni dug koji prispijeva na otplatu u 2014. Politički lideri Apsurd Istanaca, Apsurd Istanjana i Apsurdnjaka su u skladu sa (gore spomenutom) velikom tradicijom apsurdistanskih predizbornih kampanja već najavili povećanja penzija, mada njihovi budžeti nemaju sredstava ni za isplate trenutnih penzija. Ali, hej, kakav bi ovo bio Apsurdistan bez ovih i ovakvih apsurda.
Dok sam se tako polako budio iz ošamućenosti cjelonoćne proslave Nove godine, razmislio sam i o međunarodnom pristupu Apsurdistanu. Zadnjih 20 godina svijet ponavlja iste greške i stalno očekuje drugačije rezultate - e, pa, to mora da je najveći apsurd od svih!
S apsurdima koji vladaju kako domaćom, tako i stranom politikom ja sam konačno došao do zaključka da 2014. može lako biti "biti ili ne biti" godina za sretne građane Apsurdistana. Imajući u vidu da u rijetkim trenucima kada odluče napustiti sjene građani Apsurdistana imaju više sklonosti ka "ne biti" nego prema "biti", može vam biti jasan smjer u kom se krećemo.
Ali, ono što me ipak puno više brine je šta će se dogoditi sa jadnim Recepom Tayyipom Erdoganom. Možda bi mu, uz naše molitve, trebalo poslati i nekoliko naših političara. Uvjeren sam da bi ga oni brzo podučili kako da natjera turske građane u sjenu i ostane na vlasti nad osiromašenom i podijeljenom zemljom mnogo apsurdnih godina.
Sve najbolje i sretne nove apsurde u 2014. želim svim čitaocima.
Autor je direktor Social Overview Service, SOS za BiH