Oni koji događaje u zemlji prate svaki dan mogu samo da konstatuju da se u BiH već mjesecima ništa ne dešava ili se događaji ponavljaju. Oni koji budu željeli da sumiraju rezultate u godini koja je na izmaku mogu objaviti analizu iz prošle godine sa neznatim korekcijama. Krug se zatvori kada iskinemo i posljednji list na kalendaru.
Prosječan stanovnik u BiH nije ovih dana euforičan, nije ga obuzelo novogodišnje ludilo, nijedan popust u prodavnicama nije dovoljno "popustljiv", a zimska čarolija u vidu snježnih pahuljica i šaranja mraza po staklu proizvela je samo otežan saobraćaj i veće račune za struju ili plin.
Vjerovatno će za Novu godinu piti da zaborave, a do Božića postiti da nadoknade.
Kako god da odluče korisnici prosječne potrošačke korpe, neće im manjkati lijepih želja koje već stižu iz mnogobrojnih kabineta predsjednika, ministara i načelnika. Svi žele uspješnu godinu i sreću na privatnom planu, jer znaju da se za to svako mora sam pobrinuti. Niko ovdašnjem stanovništvu ne želi sigurno okruženje, manje korupcije, bolje zdravstvene i obrazovne usluge, te jedan dobar popis po evropskim standardima. To su iz kabineta i sa tribina građanima poželjeli uoči izbora, koji su Bogu hvala, ostali za nama. U nekoliko opština biraće se i u novoj 2011. godini, čisto da se ostane u formi sa štampanjem glasačkih listića i izbornih plakata. O poklonima dragim ljudima se ni ne misli, zato postoje SMS, e-mail i ostali nevidljivi načini međuljudske komunikacije.
I kako se sve vrti ukrug, tako je lako predvidjeti šta nas čeka u najluđoj noći i dan poslije: 15 minuta dnevnika za obilazak trgova, gdje je čekana Nova godina, minut iz porodilišta da se vidi je l' "prvo pa muško", zatim pet minuta crne hronike, gdje su pijani omladinci jedni drugima razbijali čaše i glave, pa vremenska prognoza. Onda će početi još jedna godina na zemaljskoj kugli i reprizni program na mnogobrojnim RTV stanicama.
Za penzionere Nova godina doći će nešto kasnije, jer odlučeno je da isplata njihovih crkavica, bar u Federaciji BiH, počne čim se poštari otrijezne - 4. januara. Vjerovatno je ova odluka donesena uz uvažavanje životne dobi penzionera i njihovog narušenog zdravlja, jer uz manje novca i trpeza će biti lagana. Nepoželjnu masnu, tešku i začinjenu hranu moći će da vide na malim ekranima u najluđoj noći i reprizama koje uslijede.
Veselje se širi na sve strane, petarde nas već bude i uspavljuju. Igraju se djeca. Mame i tate kupili im, umjesto tradicionalnih prskalica, petarde, svjetleće rakete i ostalo naoružanje koje nije obuhvaćeno spiskovima Ministarstva odbrane BiH. Ko može svom djetetu odbiti željenu igračku opasnu po život? Razdragani mališani uskoro će tražiti da Djed Mraz, umjesto crvene, odjene maskirnu uniformu i pruži im nešto u skladu sa standardima holivudske produkcije. Tom i Džeri, Duško Dugouško ili junaci Grimovih bajki nisu više zanimljivi ni bebama do godinu dana.
Tako će svako na svoj način ući u novu godinu, ali najvažnije je izaći iz stare. U čemu je razlika između petka 31. decembra i ponedjeljka 3. januara? Isto je, valjda, kao i kada se kazaljke na satovima u oktobru pomjere za sat unazad pa sami sebe ubijedimo kako duže spavamo... bez obzira kad smo zaspali, a kad ustali.
Uglavnom, za Novu godinu treba se lijepo obući, kupiti hrane i pića, prežderati se i napiti, pjevati, plesati, naoružati maloljetnu djecu petardama i napraviti vatromet na Balkanu. Ko to ne radi u godini jedan dan, nije aktivan član društva u kome živi. Da društvena zajednica u BiH cvjeta, ne pokazuje samo dosadašnji primjer Srba, koji slave po oba kalendara, nego i bh. muslimana, koji su novogodišnji vatromet zvanično uveli na dočeku nove 1432. hidžretske godine, koja je nastupila 6. decembra.
Obično su najveseliji oni koji nemaju mnogo razloga za slavlje iz perspektive političkih elita u BiH. Pošto prosječan stranovnik može priuštiti slavlje samo kada ima dobar povod za to, onda i daju sebi oduška kad je društvena obaveza da se čovjek veseli. Da se u BiH i u najgorim momentima može dati duši zadovoljstva, potvrđuje istinita priča iz Dvorova, kod Bijeljine, u momentu najvećih poplava. Jedan je tamošnji stanovnik, čija je kuća poplavljena, spasio meso iz zamrzivača, nakon višednevnog nestanka struje, tako što je iznio roštilj na balkon i roštiljao a sve oko njega je plivalo. Ne želeći da mu se ponovi izbjeglički život, on nije otišao rodbini na hranu i spavanje nego je svoje zalihe iskoristio posmatrajući poplavu u dvorištu uz uksan mesni ručak. Mnogi su pomislili da mu treba pomoć stručnjaka, a ne Civilne zaštite, jer se nije ponašao u skladu sa društvenim očekivanjima.
Proslave su uvijek poželjne, pa i kad se unaprijed zna da se lijepe želje ne mogu ostvariti u skorije vrijeme.