U neprestanoj groznici brige za tinejdžere ne samo svoje već sve koji moraju odgonetnuti što su prave vrijednosti u svijetu u kojem je apsolutno sve na prodaju, uključujući moral, ljepotu, sreću i zdravlje nedavno mi je malo olakšanja stiglo sa stranica 'New York Observera'.
'The New York Observer' su tjedne tabloidne novine nježno ružičaste boje posvećene sociologiji urbanog života, vjerojatno najpoznatije po kolumni Candace Bushnell, kasnije adaptiranoj u televizijsku seriju Seks i grad. Tamošnji analitičari društvenih trendova - nadajmo se, pronicivi i pametni! - uočili su novu mladu urbanu populaciju u New Yorku koju su nazvali novoviktorijancima. O čemu se radi? O sasvim mladim ljudima koji ne smatraju da su zbog opijanja došli na skupe sveučilišne kampuse i da je petak propao ako ne susretnu stranca i završe u njegovu krevetu oslobođeni 'lažnog' srama ilegalnim supstancama... Jedna studentica kojoj prišivak novoviktorijanke nije bio mrzak objasnila je to otprilike ovako: 'Ja ne mislim da je cool živjeti u podrumu svojih roditelja, konobariti i pjevati osjećam se haj, mozak baj baj. Upravo suprotno!' Zar to nisu riječi koje vam vraćaju nadu?
'The New York Observer' kao primjer novoviktorijanskog morala i načina života sasvim neočekivano ističe glumicu Liv Tyler, kćerku raspamećenog rockera Stevena i Bebe Buell, groupiejevke koja je uspjela ugrabiti nekoliko poznatih rockera. Liv se, doduše, i sama udala za rock glazbenika Roystona Langdona, no za razliku od svojih roditelja, ona nije odbijala odrasti. Ponosi se odgovornošću i ozbiljnošću s kojom odgaja sina Miloa, svojim urednim, elegantnim domom, tenom naspavane mlade žene bez poroka. Slično razmišljaju i glumci Michelle Williams i Heath Ledger, koji u dobi kad naši studenti razvlače svoj apsolventski staž, žive kao ... odrasli. Zasnovali su obitelj, zaradili novac i odgovorno investirali u kuću, dionice, umjetnine. Čak su se i manekenke počele nadahnjivati konzervativnim viktorijanskim moralom, ma koliko novine inzistirale na neprolaznom zvjezdanom statusu narkomanke Kate Moss koja još živi po noćnim klubovima, s djetetom kao živom bebom pod miškom. Najveća nova manekenska zvijezda, Ruskinja Natalia Vodnjanova, umjesto rockera odabrala je engleskog aristokrata, čeka treće dijete i radi, radi, radi... A manekenskoj devizi - puno radi, a onda se još više zabavljaj - dodala je ... u dječjoj sobi, s obitelji a ne pijanim, drogiranim neznancima...
Hoće li ove novoviktorijanske ideje o životnim vrijednostima pronaći put do mjesta na kojem mladi ljudi danas najviše uče o životu i stremljenjima svojih prijatelja i vršnjaka, do internetskih blogova i portala popout myspacea, livejournala, facespacea, youtubea i sličnih? Možemo se nadati globalnom trendu samo ako njihovi stavovi o produktivnom, odgovornom životu dopru do tih interaktivnih sajtova koje digitalni analitičari nazivaju web 2,0. Tada će valjda prestati nepresušni internetski dnevnici mladih o tome kako su izgubili kontrolu nad sobom i smislili novu prostotu ili gadost, dodatno opremljeni fotografijama polupornografskog sadržaja, a pijane sestre Hilton koje ne znaju baš dobro čitati prestat će biti vrhunac coola. No, pitanje je sjede li i novoviktorijanci ispred kompjutora dokumentirajući svoje živote u eksplicitnim internetskim dnevnicima? Sumnjam! Kako bi stigli sve one druge stvari u životu...
Jedno su nas vrijeme web analitičari uvjeravali da se ne trebamo brinuti što su ti web 2,0 sajtovi glavni omladinski forumi za razmjenu ideja i životnih mudrosti jer oni razvijaju osjećaj za demokraciju i potiču kreativnost. Tinejdžerske glave nadvijene nad kompjuterom otvorenom na stranicama myspacea ili livejournala, tješili smo se, stvaraju svijet u kojem svi koji žele participiraju u stvaranju vrijednosnog sustava, a ne samo nekolicina odabranih intelektualaca koje je pregazilo vrijeme ali i dalje privatiziraju prostor koji su stekli u tradicionalnim medijima.
No, gotovo je s tom utjehom! Dok su isuviše protektivni roditelji oduševljeno čitali o novoviktorijancima i pomislili da je ipak najbolje da puste djecu na miru da sama nađu svoje mjesto pod suncem, izdavačka kuća Doubleday izdala je knjigu Andrewa Keena 'Kult amaterizma', s podnaslovom koji opet tjera na zdvajanje nad intelektulanim i duhovnim razvojem mladih: 'Kako Internet uništava našu kulturu.' Keen je sam poduzetnik iz Silikonske doline, no poput svog intelektualnog uzora Jurgena Habermasa on smatra da populistički forumi na kojima svatko govori što hoće odmažu intelektualcima da stvore istinska žarišta kulture i demokracije. Štoviše, Keen, kao i mnogi hrvatski intelektualci koji se zgražaju nad komentarima netolerantnih, fašistoidnih desničara na web stranicama 'Jutarnjeg' ili 'Večernjeg lista', tvrdi da su internetski forumi mjesta na kojima se 'neznanje susreće s egoizmom koji se naslanja na loš ukus i zakon rulje'. Iako autor knjige u drugom dijelu odluta u prežvakano moralističko zgražanje nad internetskom pornografijom i kockanjem, u prvom dijelu on sasvim točno uočava da web 2,0 stvara svijet u kojem su hipertrofirani tračevi o poznatima i slavnima važniji od vijesti, i što je još gore, granice između činjenica i mišljenja opasno su narušene pa amaterske spekulacije i teorije zavjere vrlo vješto istiskuju upućene, stručne članke. Primjerice, kako su suradnici na internetskoj enciklopediji Wikipedia ili na YouTubeu vrlo često anonimni, oni na te stranice mogu proturiti puno toga što odgovara njihovim političkim ili nekim drugim interesima, a za mlade to je značajniji i važniji izvor informacija od stranica enciklopedije Britannice koju rade stručnjaci i znastvenici.
Osim toga, Keen je zabrinut za pojmove poput intelektualnog vlasništva i autorskog prava jer web 2,0 potiče na copy/paste metode pisanja i stvaranja internetskog sadržaja. 'Dok nam troše vrijeme i oči, blogovi i wikiji ubrzano uništavaju izdavaštvo, glazbenu industriju i novinske agencije koje posvećeno proizvode sadržaje koje ti web sajtovi samo prikupljaju i pretvaraju u svoj sadržaj. Naša kultura danas kanibalizira svoje mlade, uništavajući same izvore sadržaja kojima se hrane.'
S internetskim sadržajima kojima vlada zakon gomile, daleko smo od novoviktorijanskih ideala osobne odgovornosti, promišljenosti i morala, no, eto, sve je više povika protiv svijeta u kojem se te vrijednosti sustavno zatiru. Što vam se čini, jesu li u 'Observeru' neodgovorno izmislili novi trend jer im je trebalo nešto novo i drugačije za ljeto ili ste potajno čitajući myspace i livejournal stranice primijetili da je nešto novo, manje divlje u zraku?