Kolumne

O mrkvi, štapu i optimizmu

Tadej Labernik

U ovom vremenu kada odlazi stara godina i počinje nova, kada su i božićni praznici svih hrišćana i praznik Kurbanbajram muslimana ispunjeni smo novim iščekivanjima i nadama. Zimski solsticij nas uvjerava da ne idemo više u mrak, već se okrećemo svetlosti. Komšije idu susjedima, a susjedi idu komšijama. Reči čestitki i želja su zdravlje, mir i sreća. Nova godina će biti bolja! Ljudi ovih naših prostora i kada je mrak najdublji ne gube nadu. Jer uvek kažu biće bolje.

A sve je u suštini u našim rukama. I Republika Srpska i Bosna i Hercegovina u celini imali su u protekloj godini realna dostignuća i u procesu tranzicije i u privrednom rastu i približavanju evroatlantskim integracijama. Sve više postaju ravnopravan glas u porodici naroda i država i pored različitih svetskih čuvara njihovih interesa i poput ličnosti tipa Tobi ili Doris. Bosna i Hercegovina je davno prevazišla okvire (ramove) takve vrste međunarodnog dušebrižništva.

Nekako čudno i neprimereno za kraj 2006. zvuče različita saopštenja Savjeta za implementaciju mira (PIC) kada među redovima prete takozvanim bonskim ovlaštenjima visokog predstavnika. U decembru iduće godine biće deset godina kada su na sastanku PIC-a u Bonu razrađivali Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma i zatražili od visokog predstavnika da smeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine. Poduži je spisak ličnosti koje su smenjivali visoki predstavnici i poslali ih u neke vrste civilne smrti u materijalnu zavisnost prijatelja, porodice, komšija, suseda. Bez sudova, bez dokaza. Neke su čak sudili i posle meseci provedenih po zatvorima oslobodili.

Kako danas na početku 2007. godine opravdavati takve kafkovske postupke nespojive sa bilo kakvim ljudskim da ne kažem evropskim standardima. Bosna i Hercegovina ima svoj ustav, ima demokratske institucije, ima javnost i političku i opštu, koja u javnoj raspravi razmišlja o svojoj budućnosti višenacionalne demokratske države. Svako mišljenje, pogotovo javno izrečeno i argumentovano, treba poštovati. Zašto onda pretnje? Zašto tumačenja saopštenja u stilu sankcije za RS, smeniti predsednika vlade itd. itd.

Konstrukcija mrkva i štap najblaže rečeno je politički nekorektan govor koji preveden u ljudski govor znači da su štapovi u svakodnevnoj upotrebi, a mrkve daleko. Mrkvu mogu da siju i ubiru samo domaći ljudi, a štap nikako da postane deo discipliniranja. Pogotovo ovde ne!

Kako objasniti temeljno kršenje evropskih pravnih standarda da na primer na odluku o izbacivanju policajaca sa posla nema tela kome se mogu pojedini desertifikovani policajci žaliti i pri tome se osporava i pravo države BiH da razreši problem. Zašto mora zbog očite nepravde čak ministar Savjeta ministara posegnuti za pretnjom da će štrajkovati glađu?

Ali, ipak, uprkos tome procesi razvoja u Bosni i Hercegovini, a i u regionu idu u pozitivnom pravcu. Motori razvoja u prirodnim bogatstvima zemlje u višim su vrtlozima, osnovni vitalni projekti su pred realizacijom. Uprkos komplikovanom sistemu nazire se formiranje novih vlasti i u Federaciji BiH i u državi. Ništa nije ni nesvakidašnje, ni opasno. Sasvim normalno je da pobednici izbora različitih političkih i nacionalnih opcija duže dogovaraju programsku platformu i odgovornost za zemlju u iduće četiri godine. Ja lično vjerujem uspešne godine. I u tom periodu BiH će i dalje imati i iskrene prijatelje i u međunarodnoj zajednici i u pojedinim državama, među njima i Sloveniji, koja će, da podsetim, u prvoj polovini 2008. godine biti predsedavajuća zemlja Evropske unije. A BiH je među njenim prioritetima. Kako da ne. Iz Ljubljane do Banjaluke je dobra tri sata automobilom.

Mrkve, štapove, imperijalna ovlaštenja i slične instrumente treba izbaciti iz bh. realnosti. Jer kako narod kaže: Mnogima je Bosna gledala u leđa (a i Hercegovina).

Najčitanije