Zakon o Tužilaštvu BiH, koji je 2003. godine nametnuo bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun, kaže da "Tužilaštvo BiH ima pravo i dužnost da u okviru ostvarivanja svojih funkcija, izvještava Predsjedništvo BiH, Parlamentarnu skupštinu BiH kao i Savjet ministara o svom radu i o primjeni zakona BiH".
Nije poznato da li su se i na koji način o tom radu do sada određivali Predsjedništvo BiH i Savjet ministara, ali Parlamentarna skupšina BiH svake godine obavlja veoma živu raspravu na tu temu i zbog bezbroj primjedaba na rad ove institucije ne prihvata njihove izvještaje o radu. Pri razmatranju posljednjeg izvještaja o radu Tužilaštva BiH za 2012. godinu, traženo je obavezno prisustvo glavnog tužioca kako ne bi parlamentarci pričali sami sebi, što je obezbijeđeno tek iz trećeg pokušaja. Time je jasno pokazano kako se prema najvišem zakonodavnom organu jedne zemlje odnosi ova pravosudna institucija i njen prvi čovjek.
Izvještaji o radu pravosudnih institucija parlamentu imaju smisla samo ako pružaju elemente za analizu stanja kriminaliteta i njegove osnovne tendencije te ako mogu poslužiti kao osnov za zakonodavne inicijative, politike procesuiranja i strategije borbe protiv kriminaliteta. Tim ciljevima bi trebalo da rukovodi i sastavljač izvještaja, odnosno Tužilaštvo BiH.
Nažalost, godinama od Tužilaštva BiH dobijamo sasvim neupotrebljive dokumente, informacije kojima je cilj da ostave privid velikog rada i ogromnog značaja. Međutim, statistika koju dostavljeni izvještaji sadrže, može se jedino uspješno koristiti za kritiku njihovog rada i ostvarenih rezultata. Ukupni rezultati rada Tužilaštva BiH su ispod svakog nivoa i izvan svih orijentacionih normi koje koriste pravosudni sistemi u Evropi.
Da nam neki zlurado ne bi spočitavali neobjektivnost i pristrasnost, najbolje je govoriti konkretnim podacima koji treba da predstave javnosti rad Tužilaštva BiH, o kojem se tako često govori. Naime, ta institucija BiH je u 2012. godini zapošljavala 177 zaposlenih, 33 tužioca i 144 administrativna radnika, sa budžetom od oko devet miliona KM. Ove činjenice treba dovesti u vezu sa ostvarenim godišnjim rezultatima, naročito ako se uporede rezultati tri odjeljenja Tužilaštva BiH i to: Odjeljenja za ratne zločine, Odjeljenja za organizovani kriminal i Odjeljenja za opšti kriminal.
Rezultati u oblasti ratnih zločina su katastrofalni i mnogima je već odavno jasno da Tužilaštvo BiH ne ostvaruje ciljeve Strategije za procesuiranje ratnih zločina. A i što bi kad ta institucija ionako nikome ne podnosi račune za svoj nerad.
U Odjeljenju za ratne zločine radi 60 ljudi, od čega 17 tužilaca i 43 administrativna radnika. Osnovni posao tužioca je istraga i podizanje optužnica, pa je 17 tužilaca za godinu dana podiglo svega 24 optužnice za ratne zločine, što znači da je jedan tužilac za godinu dana podigao nešto više od jedne optužnice.
Čime se može pravdati ovakva neefikasnost po kojoj jedan tužilac godinu dana radi samo na jednom predmetu? Ako se tome doda da je 12 optuženih na sudu oslobođeno, da je šest žalbi odbijeno kao neosnovane, jasno je kako radi Tužilaštvo BiH. Ako se rad tužilaca u Tužilaštvu BiH uporedi sa rezultatima ostalih tužilaštava u BiH, vidjećemo da jedan tužilac za ratne zločine u Okružnom tužilaštvu u Banjaluci za godinu dana podigne devet optužnica. To je više nego šest tužilaca Tužilaštva BiH. A to opet znači da tužilac za ratne zločine u okružnim i kantonalnim tužilaštvima mjesečno urade više nego tužilac u Tužilaštvu BiH za godinu dana. A bilo bi logično da Tužilaštvo BiH brže rješava predmete ratnih zločina s obzirom na to da ima mnogo bolju logističku i svaku drugu podršku. Međutim, u Tužilaštvu BiH istrage traju godinama, suđenja takođe po nekoliko godina, nema istraga za najteže ratne zločine, ostvaruju se najslabiji rezultati, a troši nesrazmjerno veliki novac. Ako se o tome progovori javno, rizikujemo da budemo optuženi za rušenje pravosudnih institucija BiH i njihove nezavisnosti, bez obzira na iznesene argumente, koji se ne mogu pobiti.
U nadi da ćemo snagom argumenata mijenjati stvari u društvu u kome živimo, pa i u pravosuđu ove zemlje, nastavljamo sa iznošenjem argumenata. Rezultati Odjeljenja za organizovani kriminal su ispod očekivanja i ono ne ostvaruje ciljeve Strategije za borbu protiv korupcije i privrednog kriminala. Ovo odjeljenje zapošljava 40 ljudi, od čega devet tužilaca i 31 administrativnog radnika. Devet tužilačkih timova u 2012. godini podiglo je ukupno 47 optužnica, po pet za godinu dana. To je mjesečna norma tužilaca za privredni kriminal u okružnim i kantonalnim tužilaštvima. Rezultati su takođe poražavajući: od 188 optuženih osoba - sa 104 su zaključeni sporazumi o priznanju krivice (55% optuženih), u odnosu na 54 optužena lica sud je donio uslovnu osudu, 23 optužena lica su oslobođena, a u odnosu na dva lica tužilac je odustao od gonjenja u toku suđenja. Samo 88 optuženih od 188 je dobilo zatvorsku kaznu (46%). To se ne događa ni u jednoj ozbiljnijoj pravosudnoj instituciji.
Ako se pogleda struktura krivičnih djela kojim se bavi ovo odjeljenje Tužilaštva BiH, može se zaključiti da ne postoji nikakva strategija borbe protiv korupcije, da nema djela organizovanog privrednog kriminala i da nisu zastupljena djela zloupotrebe službenog položaja. Istina, može se uočiti fokus na krivičnim djelima neovlaštene trgovine opojnim drogama, krijumčarenje ljudima, krivotvorenje novca i nedozvoljeni promet akciznim proizvodima, ali nedostaje analiza uzroka i tendencija ove vrste kriminala. Finansijski efekti procesuiranja krivičnih djela organizovanog kriminala su sasvim simbolični. Naime, oduzeta imovinska korist od samo 1,2 miliona KM, 33.265 evra i 2.200 kuna, dovoljno govori.
Bilo bi dobro da je to sva šteta od organizovanog kriminala u ovoj zemlji. A znamo da je istina posve drugačija. Konačno, u Odjeljenju za opšti kriminal radi šest tužilaca. Po težini i vrsti sankcija, to je nivo opštinskog suda. Neobjašnjivo je zbog čega se takvim kriminalom uopšte bavi Tužilaštvo i Sud BiH. Kako je moguće da za istu platu rade tužioci u ovom odjelu i odjelima za ratne zločine i organizovani kriminal? Tih šest tužilaca za godinu dana podiglo je 117 optužnica za 16 vrsta krivičnih djela, od kojih je najviše krivičnih djela nedozvoljenog korištenja autorskih prava (39). To je godišnja norma jednog tužioca okružnih i kantonalnih tužilaca.
Vidi li iko ovaj apsurd? Nema objašnjenja zašto na opštem kriminalu u Tužilaštvu BiH tužilac mjesečno završi samo dva predmeta. To jeste pitanje za Tužilaštvo BiH, ali ne samo za njega. To je pitanje i za samog regulatora, Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS), koji bi morao stati ukraj ovakvom neradu, samovolji i neodgovornosti. Sve ovo pokazuje da na čelu pravosudnih institucija nemamo kompetentne ljude i da izbor tih ljudi, formalno od strane VSTS, a stvarno od strane međunarodnih centara moći, pokazuje za koga i u čije ime oni rade, odnosno ne rade.
Visoki sudski i tužilački savjet konstantno šalje lošu poruku BiH javnosti kojom pokazuje da nije u stanju upravljati provosudnim sistemom ove zemlje, što nalaže hitne i efikasne promjene. Kraj strukturalnog dijaloga se još ne nazire. Kraj nametnutih i neustavnih institucija - Suda i Tužilaštva BiH i dalje čeka epilog. Vjerujemo ne zadugo. Zbog prava i pravde za sve građane ove zemlje koje toliko dugo čekamo.
(Autor je poslanik u Predstavničkom domu parlamenta BiH)