O sebi se zabavismo

Dr Milan Blagojević, redovni profesor ustavnog prava, jedan od dvojice uvodničara pomenute tribine, s pravom ističe da su po pitanju imovine ključna dva stava odluke U-1/11 Ustavnog suda BiH od 13.7.2012. godine:

•  stav 63: "Mada Ustav Bosne i Hercegovine dijeli nadležnosti između države i entiteta, on ne sadrži nijednu odredbu koja se odnosi na državnu imovinu", i

•  stav 73: "...državna imovina reflektuje državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Shodno tome, ona čini integralni dio ustavnih karakteristika i ovlašćenja države."

Stav 63 je potpuno tačan, što je obrazloženo u tačkama 1, 2, 3, 4. i 5. pomenutih zaključaka na početku ovog teksta. Dakle, Ustavni sud prvo konstatuje da u Ustavu BiH eksplicitno ne postoji nijedna odredba koja se odnosi na državnu imovinu. Zatim, stavom 73 definiše svoju "normu" koja će mu poslužiti da neustavno definiše pojam državne imovine.

I ovdje nas Sud uvlači u lavirint iz koga ne znamo izaći već skoro 15 godina. Potpuno je pogrešna pretpostavka da iz pojmova državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH proizlazi pojam državna imovina. Ili je to smišljeno samo za BiH, kao što su nekad izmislili tri nepostojeća evropska principa za reformu policijskih struktura BiH. Državnost, suverenitet i teritorijalni integritet čine "integralni dio ustavnih karakteristika i ovlašćenja države", ali ne određuju šta je državna imovina. Pitanje vlasništva nad imovinom i teritorijom federalne države rješavaju kroz ustavne odredbe kojima se jasno razgraničavaju nadležnosti federacije i federalnih jedinica. Tako je urađeno i u Ustavu BiH.

Članom III 1. određene su nadležnosti institucija BiH, a član III 3. kaže da sve ono što nije izričito povjereno institucijama BiH pripada entitetima.

Prema svim pravnim enciklopedijama, teritorijalni integritet federacije podrazumijeva pravo države da njene međunarodno priznate granice ne budu narušene spolja ili iznutra (zabrana otcjepljenja). Državnost podrazumijeva posjedovanje teritorije, naroda, vlasti i suvereniteta nad teritorijom. Suverenitet znači da država nije podređena drugoj državi i da je sposobna da samostalno stupa u odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama. Jasna je razlika između vlasništva nad teritorijom i suvereniteta. Federacija je nosilac suvereniteta, a federalne jedinice su nosioci izvornih nadležnosti (pravo vlasništva, upravljanja i korišćenja teritorije, ustavom zagarantovana autonomija i sl.). Dakle, država je suverena nad teritorijom u javnopravnom smislu (uređuje granice, štiti teritorijalni integritet). Vlasnici teritorije u imovinskopravnom smislu (korišćenje, raspolaganje, ali ne i pravo izdvajanja) su federalne jedinice.

Sve ovo nije eksplicitno navedeno u Ustavu BiH zato što se to u federalnim ustavima podrazumijeva, ako u ustavu nije drugačije određeno. Zato je Ustavni sud definisao svoju pretpostavku (lemu) da bi dokazao postavljenu mu teoremu (apelacija Sulejmana Tihića) o "državnoj imovini". Inače, u egzaktnim naukama kao što je, na primjer, matematika, kada vam nedostaju iskazi - algoritmi da dokažete neku teoremu, usvojite lemu - dokazanu pretpostavku iz druge oblasti matematike ili čak fizike. Dakle, Ustavni sud je svoju "lemu" morao tražiti ili u Ustavu BiH ili u modelima konfederalnih ili federalnih ustava jer je na tim principima izrađen Ustav BiH.

Ako pitate umjetnu inteligenciju ko je vlasnik teritorije/imovine u federalnim državama, federacija ili federalne jedinice, dobićete sljedeći odgovor:

"U federalnim državama vlasništvo nad teritorijom i nadležnost nad zemljištem zavisi od konkretnog ustava te zemlje, ali se najčešće primjenjuju jedan od dva modela:

•  Federalne jedinice kao primarni vlasnici

U većini klasičnih federacija (poput SAD, Njemačke ili Australije) teritorija pripada federalnim jedinicama. Federacija, kao centralni nivo vlasti, obično posjeduje samo zemljište za rad saveznih institucija (npr. zgrade ministarstava, vojne baze);

•  Podijeljeni suverenitet

Teorijski, suverenitet nad teritorijom je podijeljen. Federalne jedinice imaju vlasnička prava i upravnu vlast na svojoj teritoriji, dok federacija ima pravo da donosi zakone koji važe na cijeloj teritoriji u oblastima poput odbrane ili spoljne politike.

• U Švajcarskoj kantoni su izvorni nosioci suvereniteta i vlasnici teritorije, dok Konfederacija ima samo ona ovlašćenja koja su joj kantoni prenijeli Ustavom.

• Zaključak: Ne postoji univerzalno pravilo, ali najčešće federalne jedinice imaju direktnu vlast nad zemljištem, dok federacija ima vrhovnu pravnu vlast (suverenitet) u okviru svojih ustavnih nadležnosti."

Dakle, da se Ustavni sud BiH rukovodio pravnim naučnim načelima, prethodni zaključak je mogao usvojiti kao dokazanu, opšteprihvaćenu pretpostavku (lemu), jer su upravo prethodna tri modela osnova člana III Ustava BiH. Pošto stav 73 odluke U-1/11 ne proizlazi niti iz Ustava BiH niti iz ustavnih modela federalnih država, on je naučno neprihvatljiv. On je i pravno neprihvatljiv jer Ustavni sud nije ovlašćen da proširuje Ustav. To pravo ima samo Parlamentarna skupština.

Kažu da je jedna od najvećih jevrejskih kletvi "da Bog da o sebi se zabavio". Zaista smo se po pitanju "državne imovine" o sebi zabavili.

Kako izaći iz ovog lavirinta? U članu VI 5. Ustava BiH stoji: "Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće", ali se u članu VI 3. (nadležnosti) u svakoj navedenoj nadležnosti stoji "...u skladu sa ovim Ustavom". Nesporno je da je BiH potreban zakon o državnoj imovini. Jedan je u skupštinskoj proceduri. Ne vjerujem da će dobiti potrebnu većinu, jer je otišao toliko duboko da je vulgarizovao i odluke Ustavnog suda. S druge strane, povlačenjem Zakona o imovini Republike Srpske odluka U-1/11 Ustavnog suda BiH od 13.7.2012. godine može se relativizovati. Teško će se doći do prihvatljivog državnog zakona ako u njegovoj izradi ne budu učestvovali i predstavnici oba entiteta kroz zajedničku parlamentarnu komisiju. Ako aktuelni Nacrt zakona ne dobije potrebnu većinu, treba odmah pristupiti formiranju jedne takve komisije koja će napraviti zakon u skladu sa Ustavom BiH.

(Autor je profesor emeritus)