Kombinovano ubistvo - samoubistvo je česta posljedica nasilja u porodici, koja uglavnom karakteriše partnersko nasilje. Ipak, može se javiti i u drugim relacionim porodičnim odnosima, a naročito gnusan oblik je kombinacija filicida - samoubistva.
U ovim slučajevima roditelj lišava života svoje dijete, a potom vrši samoubistvo. Upravo to i privlači posebnu pažnju, jer od roditelja se primarno očekuje da zaštiti svoje dijete, a ne da ga lišava života. Zbog toga možda i iznenađuje fakt da su očevi skloniji samoubistvu nego majke nakon što usmrte svoje dijete.
Pokušaj da se shvati i objasni ovaj fenomen može biti opterećen mnogobrojnim poteškoćama, što je očekivano jer se radi o ionako teško shvatljivom i fenomenu koji je teško objasniti racionalnim razlozima. Ispitujući faktore rizika i pozadinske motive može se doći do određenih odgovora koji mogu biti od značaja za prevenciju budućih događaja ovog karaktera.
Međutim, ključni nedostatak ovih studija jeste što su i žrtva (u ovom slučaju beba) i učinilac mrtvi, pa je motiv teško ustanoviti.
U dostupnim istraživanjima navodi se da se počinioci filicida od onih koji potom izvrše samoubistvo bitno ne razlikuju. S druge strane, evidentno je da postoje jasne razlike od drugih vrsta ubistava i nasilničkih delikata uopšte.
Prethodna istraživanja su istakla altruističke motive i vezu sa mentalnim bolestima kao najčešće pokretačke motive ovih počinilaca (dominantno kod žena izvršilaca, posebno čedomorstva).
Muški počinioci se često opisuju kao oni koje pokreće bijes prema partneru, gdje se ubistvo djeteta dešava iz te frustracije.
U ovim slučajevima, uobičajeno je da počinioci izvrše djelo kao reakciju na gubitak ili rizik od gubitka partnera zbog razdvajanja. Takvi motivi mogu se dovesti u vezu i sa motivima kada se radi o femicidu.
Još je Frojd smatrao da je ljudsko nasilje instinktivno, kojim upravlja nagon agresije, odnosno razaranja (tanatos) i da neki ljudi nisu u stanju da kontrolišu svoje destruktivne impulse davanjem prioriteta moralnim pravilima. Agresiju je posmatrao i kao reakciju na gubitak i strah od gubitka, na primjer, gubitak ljubavi kao jedan od predisponirajućih faktora agresivnosti: "Ljudi ne mogu prežaliti svoje voljene objekte dok se ne pomire sa svojom neriješenom mržnjom prema njima", zaključio je 1917.
Sa ovim je često povezan motiv kontrole koji se odnosi na uvjerenje počinioca da "ako ih ja ne mogu imati, niko drugi ne može" i može biti povezan sa strahom počinioca od napuštanja i ostavljanja.
U ovim slučajevima počinilac porodicu vidi kao jedinstvenu cjelinu i ima poteškoća u razlikovanju različitih članova porodice.
Motiv osvete često izgleda povezan sa ljubomorom i može se posmatrati kao uvjerenje (istinito ili zamišljeno) da je partner bio nevjeran.
Djeca se često vide kao produžetak partnera i stoga se takođe smatraju odgovornim. U slučajevima kada počinilac ostavi partnera u životu, to je sa ciljem da partner živi sa krivicom odgovornosti, da je to njegova krivica. Tu je i motiv "besmrtnosti" koji uključuje slučajeve u kojima počinilac izvrši djelo kao pokušaj da sačuva porodicu "kakva jeste" ili takođe da zaštiti porodicu od krize ili kakve nadolazeće katastrofe.
Iako se radi o ne toliko čestim oblicima porodičnog nasilja, ovi oblici moraju biti prepoznati kao prioritet u sprečavanju tragičnog ishoda. Naročito kada se radi o krizama u odnosu roditelja izazvanim ranijim porodičnim nasiljem koje vode ka disfunkciji porodice, koja potom nije u stanju da odgovori na razvojne potrebe svojih članova i kojim se ne ispunjava zadatak iz nekog životnog ciklusa porodice. Upravo nemogućnost roditelja da se nose sa nastalom životnom situacijom može da bude okidač da donesu odluku o ubistvu vlastite djece, sa ili bez samoubistva.
Zbog toga je potrebno pristupiti utvrđivanju osnovnih faktora, motiva i okolnosti koje utiču na počinioce i dovode do ovog gnusnog čina. To su sljedeća istraživačka pitanja: 1) Koji su to društveni uslovi i karakteristične osobine počinilaca? 2) Koji faktori rizika mogu biti povezani sa izvršenjem ubistva djeteta, koji su okidači? 3) Kako su motivi počinilaca ubistava djeteta opisani i objašnjeni u istraživanjima na ovu temu? 4) Kakav značaj ima pol u opisu ovih motiva?
Odgovori na ova pitanja mogu biti od pomoći subjektima zaštite da blagovremeno prepoznaju rizike i preduzmu mjere kako bi spriječili potencijalno tragični ishod. Kada konceptualizujemo prevenciju ubistva djece od strane roditelja, možemo razmišljati o primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji. (Autor je profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci)