Sve u životu ima početak, sredinu i kraj, pa tako i OHR. Upravo kao početak kraja misije OHR-a u sadašnjem obliku može se posmatrati afera sa nacionalnim šematskim prikazom političkog i ekonomskog života, a koje su iz Bijele kuće s obale Miljacke u javnost procurile u orginalnom pakovanju.
Zasad samo za Bošnjake, ali sa sigurnošću se može tvrditi da postoje identične šeme markirane sa srpskim i hrvatskim imenima, ali dok se zvanično ne proglasi stečaj nad tom međunarodnom firmom, biće više nego zanimljivo pratiti rasplet događaja oko skandaloznih šema, ali i njihovim koautorom, prvim zamjenikom visokog predstavnika i supervizorom za Brčko Rafijem Gregorijanom.
Ruku na srce, nije baš Gregorijan vlastoručno crtao šeme, ali ih je osmislio, izabrao tim za analitiku, dojavljivanje i crtanje, prema sadašnjim informacijama, odobrio njihovo distribuiranje diplomatskim kanalima kao dokument OHR-a. To je bilo sasvim jasno nakon njegovog nastupa u ponedjeljak naveče na Federalnoj televiziji.
Jasno je ustvrdio da se u tim grafikonima radi o uticajnim Bošnjacima te da je Fahrudin Radončić, vlasnik "Avaza" i lider novoformiranog političkog Saveza za bolju budućnost, krenuo na njega prije nekoliko mjeseci kada ga je pokušao uvući u sukob sa Selimovićima, misleći pri tome na sarajevske tajkune oca i sina Himzu i Muju Selimovića.
"Primijetio sam da su tokom ljeta Radončićevi mediji i američkog ambasadora u BiH nazvali islamofobom. I mene su nazvali islamofobom prije nekoliko mjeseci, ali ono što je interesantno je to da je taktika koja se koristi protiv mene gotovo identična onoj koju je Dodik koristio u protekle tri godine. Ne mislim da je to slučajnost. Naravno, njih dvojica imaju neke zajedničke poslovne saradnike u Crnoj Gori i Srbiji, a Radončić je javno branio Dodika u svom magazinu "Global". Dakle, ako je on veliki branitelj bošnjačkih interesa i ako smatra da to može raditi napadajući ljude poput mene ili američkog ambasadora, a istovremeno biti prijatelj Dodika, mislim da treba imati u vidu da će ljudi koji će glasati na narednim izborima ozbiljno razmisliti o tome za koga će glasati", ispalio je nediplomatskim rječnikom Gregorijan, tvrdeći da je OHR upoznat s činjenicom da postoje istrage protiv nekih visokih zvaničnika ove zemlje te da zna da istraga u Razvojnoj banci tretira i Radončića.
"Prije svega smatram da je ovaj novi trend antiamerikanizma, kako iz Banjaluke, tako i od Radončića i njegovih medija, izuzetno uznemirujući i kontraproduktivan. Dok sam bio u SAD u vrijeme kada su oni pripremali ovaj novinski članak, ja sam tamo lobirao za BiH, konkretno pred američkim Senatom, gdje sam promovisao članstvo BiH u NATO-u. Dakle, dok sam ja u Americi, pokušavam pomoći vašoj zemlji, ti ljudi ovdje napadaju ljude iz SAD koji pokušavaju pomoći BiH", rekao je Gregorijan i ironično dodao da će i on tražiti kredit od federalne Razvojne banke da otplati "Avazu" odštetu ako izgubi najavljeni spor.
Sa potpunim šokom i nevjericom, slušajući Rafija Gregorijana, njegov rječnik, teze i konstrukcije o kriminalcima i političarima, dobrim i lošim momcima o tome kako više voli i radi za BiH od bilo koga ko je rođen ovdje, u glavi mi je odzvanjalo samo jedno pitanje - gdje nestade onaj pragmatični, odmjereni diplomata, Amerikanac jednako poštovan u Sarajevu i Banjaluci, koji je maestralno osmislio i odradio reformu odbrane, a za koju su mnogi smatrali da je nemoguća misija.
Pokušavam da se sjetim u kojem kadru ovog bh. filma je nestao onaj strpljivi službenik Stejt departmentu, veoma dobar poznavalac neprilika na Balkanu, što mu je omogućilo da tri godine bude na funkciji višeg savjetnika i šefa Kancelarije specijalnog savjetnika predsjednika i državnog sekretara SAD za pitanje Kosova i implementaciju Dejtonskog sporazuma. Nemam odgovor.
Da li se Rafi Gregorijan kakvog smo poznavali, uvažavali i cijenili, s kojim je zadovoljstvo bilo razgovarati i dijeliti poglede na budućnost BiH, promijenio onog trenutka kada je posjeo u fotelju prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH i osjetio svu moć koja se odjednom stvorila oko njega, kada je de fakto bez ograničenja i odgovornosti vladao ovom zemljom? Ne znam.
U ponedjeljak naveče na Federalnoj televiziji gledao sam arogantnog, bezobraznog međunarodnog činovnika koji je izgubio svaki kredibilitet da predstavlja instituciju koja je po slovu Dejtona zadužena za njegovo provođenje, a ne da on, i samo on, istražuje, procjenjuje, analizira, osuđuje i etiketira političko kriminalne grupe u koju, po njegovom mišljenju, pripadaju i Fahrudin Radončić i Milorad Dodik.
Zastrašujuća je činjenica da taj činovnik OHR-a zvaničnike entiteta, države BiH, ljude za koje su glasali građani ove zemlje, lidere političkih partija, biznismene koji nisu nikada osuđeni, bez dokaza, argumenta, činjenice, predstavlja kao dio mafijaške hobotnice koja ima svoje zajedničke pipke u zemljama regiona.
Patološka je konstatacija da se ne mogu istovremeno braniti interesi Bošnjaka i biti prijatelj sa Dodikom, sugerišući direktno biračkom tijelu za koga treba da glasaju. Šta je onda Dodik po Gregorijanu? Zločinac koji dva Bošnjaka jede za doručak, a po tri za ručak i večeru. Šta li?
Sasvim je privatna stvar ko je sa kim prijatelj i ko se s kim druži. Šta OHR i prvi zamjenik imaju s tim? Otkud mu pravo, ljudsko, da to uopšte komentariše? Postavlja se i pitanje da li je Gregorijan koristio strukturu OHR-a da bi došao do informacija o privatnosti političara i biznismena. Ako jeste, a vjerovatno je, u šta je to onda izrastao OHR?
Zar je zločin, kriminal, to što je Fahrudin Radončić podigao kredit u Razvojnoj banci Federacije po uslovima koji su tada bili važeći pa da se ironično Gregorijan podsmijava najavljenoj tužbi protiv njega? Nije kriminal ako se kredit podigne, već možda ako se ne vrati.
Tvrditi da neko širi antriamerikanizam ako kaže da je Gregorijan nešto loše uradio, procijenio ili slično, potpuna je zamjena teza i klasični bezobrazluk. Teško se može naći neko ovoj državi, u bilo kom entitetu, ko sebe smatra dovoljno politički pismenim da nije zahvalan i ne zna koliko su Vlada SAD i njihovi službenici uložili truda, novaca i vremena da pomognu da se izgradi devastirana država. Naravno da Amerikanci koji su u službi sa BiH znaju koliko ih građani ove zemlje cijene i poštuju. Upravo zbog svih dobrih stvari koje je Vlada SAD uradila u našoj zemlji krajnje je nekorektno da se jedan, samo jedan službenik krije iza američke zastave i kritike na njegov račn prikazuje kao mržnju prema Americi.
Uf. Dosta. Bez obzira na to kako se završila priča o OHR-ovim šemama, ona je već sada bitno uticala i na politički predizborni mozaik koji se uveliko slaže za sljedeću godinu. A Gregorijan? Stvarno je krajnje vrijeme da se povuče iz OHR-a, ne blamirajući više ni sebe ni svoju zemlju. I još jednom. Nisam antiamerikanac. Da živim, na primjer, u Ohaju, glasao bih za Baraka Obamu. Definitivno.