U novembru 2000. godine OHR je nametnuo Zakon o Sudu BiH, čime je počelo stvaranje nakazne tvorevine zvano pravosuđe države Bosne i Hercegovine. Taj zakon mnogi netačno povezuju sa suđenjem za ratne zločine počinjene tokom rata u BiH.
Tada to nije bilo ni pomenuto, već je cilj nametanja zakona bio "uspostavljanje neophodnih struktura na nivou države BiH i entiteta u cilju ispunjavanja zahtjeva datih u odgovarajućim ustavima, uključujući i osnivanje sudskih institucija na državnom nivou čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu, a koje bi se bavile krivičnim djelima zvaničnika BiH počinjenim u toku obavljanja službene dužnosti".
Ovakvo obrazloženje mogao je smisliti samo neki mediokritet i neznalica iz OHR-ove strukture i time je nagoviješten početak pravosudne lakrdije koja traje svih ovih godina. Jasno je iskazana namjera instalisanja pravosuđa koje će služiti za pritiske i ucjene na demokratski izabranu vlast. Nametnutim zakonom oduzete su nadležnosti institucijama u entitetima, iako su ih imali na osnovu Ustava. Tek poslije nekoliko godina, OHR-ovi službenici (valjda Bošnjaci) su se dosjetili da bi to pravosuđe moglo poslužiti za suđenja za ratne zločine.
Nije bila namjera da to bude objektivno i pravedno, već u funkciji pisanja istorije i određivanja karaktera rata, u čemu bi Srbi bili zločinci, a Bošnjaci žrtve. Dosadašnje optužnice i presude Suda BiH, to i potvrđuju. Kreiranje takvog pravosuđa je kršenje vladavine prava, jer ni samododijeljena takozvana bonska ovlašćenja, nisu davala pravo nametanja zakona. Time je OHR duboko zagazio u kreiranje nepravne vlasti suprotne Dejtonskom sporazumu kao međunarodnom ugovoru kojim je nastala sadašnja BiH.
Na osnovu nametnutog pravosudnog sistema, OHR je za sebe preuzeo i navodno nezavisno pravosuđe u isto tako navodno suverenoj BiH. U dijelu zakonodavne i izvršne vlasti preuzimanje je bilo direktno, kroz nametanje ustavnih amandmana i zakona, odnosno nezakonito smjenjivanje legalno izabranih funkcionera. Preuzimanje pravosudne vlasti vršeno je indirektno - kroz nametanja neustavnog suda i tužilaštva i imenovanje tužilaca i sudija. Zato se s pravom može reći da su te nazovi pravosudne institucije zapravo filijale OHR-a, a tužioci i sudije, pogotovo stranci, tek puki službenici OHR-a.
Početkom ove jeseni krenuće mrtva trka dva prilično jasna koncepta budućnosti BiH, ako je ona poslije 14 godina protektorata uopšte i moguća. Na jednoj strani svrstana je OHR-ova struktura na čelu sa Rafijem Gregorijanom, kao zadnjom uzdanicom velikobošnjačkih interesa, koja čini sve da očuva OHR radi nastavka unitarizacije suprotne interesima Srba i Hrvata. Kolateralna šteta Gregorijanovog djelovanja je urušavanje kredibiliteta SAD, iako on nije njihov diplomatski službenik. Pokazalo se da je ostanak ili zatvaranje OHR glavni politički problem BiH i da se BiH kao tvorevina međunarodne zajednice sada lomi na tom pitanju.
To zorno pokazuje svu monstruoznost OHR-a koji je po međunarodnom ugovoru tek puki servis, tačnije osoblje visokog predstavnika. Na drugom kraju trke su evropske strukture u Briselu, kojima je stalo da zatvore u mnogo čemu problematično poglavlje djelovanja međunarodne zajednice u BiH, zato što će se dalji nastavak neuspješnosti OHR-a knjižiti isključivo na teret Evropske unije.
Mrtva trka se zove "Odbrana i posljednji dani". Naslov se odnosi na OHR ili BiH, već kako to gledate. Republika Srpska će to gledati sa zanimanjem, sigurna u svoju poziciju i pouzdanje koje je rezultat jasnih, legalnih i legitimnih stavova koje zastupaju Narodna skupština i Vlada Republike Srpske koju zajedno sa SNSD-om čine Demokratski narodni savez i Socijalistička partija. Ta pozicija je ostvarena pod vođstvom Milorada Dodika i tu dolazimo do suštine njegovog naručenog progona "za udruženi zločinački poduhvat".
Još prije dvije godine Boris Divjak iz Transparensi INSTRUMENTAL-a, javno se hvalio da je već napisana optužnica protiv Dodika koja je u funkciji pritiska zbog reforme policije i ustavnih promjena. Sada sarajevska štampa, a i neki "strani eksperti" šalju poruku Dodiku da će optužnica protiv njega biti uskoro podignuta, da bi time smekšali njegove stavove o ustavnim promjenama. Propašće i to, kao što su propala tri izmišljena principa za reformu policije, jer Dodik iznosi stavove SNSD-a kao najjače političke stranke u Republici Srpskoj i BiH. To su istovremeno i stavovi vlasti Republike Srpske.
Tako će se odigrati i propasti još jedna pravosudna farsa pod okriljem OHR-a i struktura koje je instalirao OHR: na izvještaju SIPA poznatom kao Lukačeva litanija, pa na stranom tužiocu koji je morao otići sa prethodnog posla u tužilaštvu Slovenije, sudiji ko zna kom. Da li se time ponavlja sudbina Jugoslavije, jer je to jednom tragedija, drugi put farsa. Da li su strani tužioci i sudije dio udruženog zločinačkog poduhvata, koji već nekoliko godina sistematski teroriše pravdu i pravednost u BiH? Član 47. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH je jasan - svi tužioci i sudije bez izuzetka, prije nego što stupe na dužnost, moraju položiti zakletvu da će se pridržavati vladavine prava i zakona BiH. Ako to stranci nisu učinili, onda nisu ni preuzeli dužnost tužilaca i sudija.
Slijedom toga, sve što rade stranci u Tužilaštvu i Sudu BiH - nijedan nalog, ni optužnica, ni presuda, ne može imati pravno dejstvo. Može se zaključiti da se ti stranci lažno predstavljaju kao tužioci i sudije, iako to nisu ni postali. Za razliku od stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, strani tužioci i sudije nisu službenici Tužilaštva i Suda BiH, njih plaćaju strani donatori, pa time i ne služe Bosni i Hercegovini i njenim građanima, već onima koji ih plaćaju.
Da je BiH država, onda bi već neko nadležan protjerao te prevarante. Sada bošnjački političari i i javnost liju suze i žale što tih stranih likova više neće biti da provode politiku podjela i nepravde. Bosni i Hercegovini ostaće sramota, a oštećenima koje su takvi proganjali, ostaje pravo na odštetu koja će ojaditi budžet BiH, zato što ih država nije zaštitila kao svoje građane, već ih je zajedno sa strancima dodatno maltretirala trpajući ih na optuženičku klupu i u zatvore.
Nema više rata koji priziva Tihić i još neki, ali ima nastavka agonije koja BiH drži zarobljenikom OHR-ove strukture. Najveće porobljavanje provodio je lord protektor Pedi Ešdaun, najveća štetočina po stabilnost i pomirenje u BiH. Poslije Ešdauna u njegov lik potpuno se uživio Rafi Gregorijan, koji voli da se lažno predstavlja kao povremeni vršilac dužnosti, čim visoki predstavnik izađe iz sjedišta na Miljacki.
Za mnoge mutne radnje koje provodi preko pravosuđa, za koje kaže da je zadužen, Gregorijan kao pokriće navodi da su na čelu SIPA, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta - Srbi. Tačno tako - oni su postavljeni kao ikebana koja služi Gregorijanu kao paravan. Samo ovaj put nema filma sa režiserom poput Dudakovića, jer ako Evropska unija može sebi dozvoliti da je OHR-ova struktura i Gregorijan vuku za nos izazivanjem nestabilnosti i kriza, Republika Srpska nema ni razloga ni potrebe da više učestvuje u tako lošim produkcijama.
Za razliku od OHR-ove strukture, Republika Srpska ima jasnu ustavno-pravnu poziciju i po Dejtonskom sporazumu i po svom ustavu, a njena vlast ima demokratski legitimitet, pa će tako i reagovati. Zato poruka Gregorijanu - piši odmah kominike za novembarsko zasjedanje Upravnog odbora nepostojećeg Savjeta za implementaciju mira u kome će Republika Srpska biti kriva za sve, a Dodik označen kao rušitelj unitarističkih reformi, a sve zato što nije dozvolio da bude uslikan u Sudu BiH kao optuženik na osnovu davno naručene i napisane optužnice.