Ma, zbog prazničnih brojeva prođoše mi dva moja ponedjeljka u "Nezavisnim", pa sad tušta i tma ostade navrh jezika. Frendovi me pitaju, pa čak i jedan frend novinar šta je sa mojim kolumnama.., a ja svima, pa i njemu kažem: "Trobroj, ljudi, trobroj!" Ali, drago mi da se interesuju –- znači čitaju! Maločas zovnem svog urednika Sašu Čavraga i kažem mu da sam konačno spremna, kad on meni -– opet trobroj!!! Šta ću, ja već napisala... E, pa sad sam ja njemu kolumnu poslala, a on neka odluči, hoće li čekati do 16. maja ili će moj fatalni ponedjeljak biti dan prije ili kasnije. Što da ne? Nema smisla sve to sa mnom i tim trobrojevima! Ja bar nisam od onih kojima ostaje navrh jezika...
Što jest jest nakupilo se, da je bilo tema, bilo je. Opustili se brate svi, prvo šaraj jaja, pa se tucaj, mladi luk, sir, kuhana šunka i to, pa onda ganjaj ćevape, šiševe, lepinje, sve po redu, običaju i kalendaru. Ni kiša nam ne može ništa... A dani i događaji, prolaze li, prolaze...
Za stolovima, narodu sluđenom od politike, nešto milije, bar za praznike govoriti o ljepšim temama, pa sjedi ovdje, sjedi tamo, dočekaj jedne, isprati druge, lete dani, a vijesti k'o na traci...
Nikolić nit' jeo nit' pio, Rojs bi opet "oslobađao" Banja Luku, snaha Kejt i mladoženja Vilijam stadoše na ludi kamen temeljac novog svjetskog rialitija, a Britanci su se već na prvoj epizodi "Vjenčanje" uplusali sa 107 miliona funti, odnosno 120 miliona evra, srpskoj pevaljki nacionale vlasti navukoše elektronsku narukvicu, hrvatskoj pjevačici nacionale, srpski kralj bakra "navuče" zlatan prsten, Makedonci otvoriše muzej Tošetu Proeskom, češki premijer, sve pred kamerama, a kao slučajno, ukrade naliv pero čileanskom premijeru, derbi Partizana i Zvezde prođe bez "delija" na sjevernim tribinama, pa još i Zvezda izgubi, Ivo prozva Zlaju što mu se ne javi telefonom, nego ga proziva po medijima, u po banjalučke Gospotske u po jutra, u banku upadoše čitavi kriminalci, zamalo spektakl poput "Oceanovih 16", ali u po minute naša policija dokaza da je film strava, al' je java java, pa onako usput pohvataše i perače novca, čisto "veniš" situacija – bijeli šećer, bijeli prah, a može i vino... Svaka čast!
U 88 godini preminuo Sai Baba.
Kompanija Sony doživjela najveću hakersku provalu u istoriji -– ukradeni podaci sa miliona kreditnih kartica korisnika Sonijevih plejstešna.
Nataša Kandić misionarila po BiH sa since fiction projektom Rekom... Rek'o zeko na mrtvima se najbolje pristupa EU fondovima. Neočekivano, – napali je iz oba BH entiteta. Valjda je bilo preočigledno u kojem grmu leži kandirani zec.
Republika Srpska se sprema za referendum. Bosna i Hercegovina se sprema za Evroviziju, sve sa Dinom Merlinom. Voting and televoting...
Ubijen je i sahranjen najmlađi Gadafijev sin. Pored toga što je bio sin legitimne američke mete, bio je i otac troje djece, od kojih i jedne bebe, rođene prije četiri mjeseca, pa su i tata i djeca sahranjeni u istom danu. U rječniku rata nema mjesta za riječi poput beba i tata. Samo ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta!!!!!! Dotle je stigla ova naša planeta!
Multimilijarder Donald Tramp, sa onom rokabili frizuricom, kao kandidat za budućeg Predsjednika SAD-a toliko je opanjkavao jadnog Obamu da mister prezidente nije Amerikanac po mjestu rođenja, pa je na web stranici Bijele kuće morao da bude objavljen faksimil Barakovog rodnog lista –- mjesto Havaji, 4. avgusta 1964. godine. I rekao bi čovjek da Obama ne mari za prozivke skorašnjeg protukandidata, da sutradan, po objavljivanju krštenice nije poručio da Ameri sad treba da se vrate važnijim pitanjima -– tipa da li su bili na Mjesecu i slično...
A onda je Barak objavio i jednu umrlicu -– Osama Bin Laden je dekapitovan, metkom u glavu. Ono što ovu smrt nepobitno dovodi u ravan bizarnog rialiti spektakla je činjenica da je Predsjednik najmoćnije države među državama egzekuciju gledao uživo! Na fotografijama ovog, za istoriju još uvijek politički, sociološki, psihološki, etički.., nedefinisanog događaja, istina ne vide se kokice, hamburger i Coca Cola, ali koliko je nevjerovatno da se ubistvo gleda uživo, toliko je vjerovatno da se pritom i grickalo...
"Sinopec", najveća kineska rafinerija nafte, dala je otkaz glavnom menadžeru, jer je tokom prošle godine potrošio 250.000,00 dolara na grickanje i reprezentaciju. To je po našem 332.000,00 konvertibilnih maraka i čisto mi dođe da se pobunim protiv bh revizora koji stalno zakeraju da "naši menadžeri" previše troše na luksuz i reprezentaciju. Kad mogu Kinezi...
A Poljaci? Poljski parlamentarci već peti mjesec kolektivno uče i usavršavaju engleski jezik, što smatraju nacionalnom obavezom, jer Država, kojoj su se zakleli, ove godine predsjedava Evropskom unijom. Pristojni neki parlamentarci...
Sjetih se, ne znam otkud to, ali baš u taj čas, čuvene rečenice velikog Zuke Džumhura: "Bio sam nedavno ponovo u delirijumu. Što se izgraaaadiloooooo!!!!" i skroz mi leže, kao šlagvort, da se ipak zaustavim u nabrajanju neobrađenih tema za "Navrh jezika" i zadržim se na, bar za mene, najjačoj i najnezaboravnijoj novosti iz bh delirijuma – srpska salata u Parlamentu BiH!
Prvo sam mislila da je šala, ali nije. Nakon sedam i po mjeseci otkako BiH nema vlasti, institucija, sjednica i dnevnog reda, dakle nijednog normalnog razloga da svakodnevnim strasnim svađama dokazuju da smo prezreli za Evropsku uniju.., ipak su oni nama servirali trpezu netrpeljivosti! I to u po kuhinje! Parlamentarne! Jeste da ne rade, ali jeste da – jedu!
Prvo je trajala bitka za svinjetinu, jer nema 'tice bez prasice.., i tek kad su se jadni neuhranjeni Srbi, a vjerovatno i Hrvati, izborili da umorni, smoždeni od rada i trudbeništva padnu po visokokaloričnom papkaru, osporiše im pravo da papaju srpsku salatu!!!!!!!!! E, sad, koliko ja znam, srpska salata je nezamisliva bez crvenog luka, pa se pitam, a i vas da pitam – kako se svježi crveni luk može jesti u jednom, ma koliko neozbiljnom, Parlamentu? Ok, prihvatljivo je da ne znamo engleski, da se pljujemo međusobno, al' da smrdimo na luk dok se pljujemo, ne ide brate. Nije kulturno.
Zato bih ja Master Chefu parlamentarne kuhinje lijepo predložila da u meni, pod glavno jelo, ubaci sljedeću deliciju – teleću karađorđevu šniclu i zelenu salatu. Đavolu malo bilo... A, što jest, jest, jeftino.
Toliko o ozbiljnim temama.
I tako, dok naši hodnici morala smrde na luk, tuđi smrde na lešine, pa mu to kao dođe utješno. Ali nije. Dok god smrdi, epidemija traje. Baš je bolesno ovo naše vrijeme... Iz trobroja u trobroj, mareći za rokove, ustajalo se i već bajato pamćenje, i već napisane rečenice. Novosti su, i kad su istorijske, samo (jedno)dnevne.